EMIL TEDESCHI svakako nije tipičan klupski gazda. Posebno u hrvatskim okvirima. Pasionirani košarkaš kojeg možete pronaći i za DJ pultom, miran obiteljski tip, koji iz tih ponekad sumornih okvira ne odskače samo faktom da teži, prema procjenama, milijardu kuna. Projekt Cedevita gradio se na zdrav način, bez preskakanja stepenica. Kada je 2005. godine ušao u klub, bilo je malo onih koji su mogli predvidjeti ovakav razvoj, unatoč značajnom kapitalu.
Danas je Cedevita jedan od najzdravijih sportskih projekata u regiji, a o tome najbolje svjedoči njihov europski rezultat. Tedeschija možete voljeti ili ne, možete ga smatrati još jednim u nizu lovaša kompleksaša, ali zar ćete od takvog čovjeka dobiti izjavu da bi sav ovaj šušur Final Foura mijenjao za samo pet minuta veteranskog finala svoje Atlantic grupe? Tedeschi je gazda koji, zajedno s predsjednikom kluba Mladenom Veberom, utakmice prati iz prvog reda, s navijačima. On je vlasnik koji će uoči utakmice vješati transparente, ali će ga emocije ponijeti toliko da će na sudački previd dotrčati do terena i zatražiti da se vrati vrijeme na semaforu....
Prva ekipa nije ona Acina, već veterani Atlantica
U jednom drugom finalu ovog vikenda želio je Benetton. Želio je puno dvoranu, još koji navijački autobus iz Zagreba. Nije se ostvarilo, ali Cedevitina priča nije izgubila na važnosti.
"Navijao sam za Benetton, jer bi me razveselila puna dvorana i okršaj s domaćinom. To bi bila utakmica puna emocija. Tamo su i naš vrhunski trener i dva igrača, zaista sam želio hrvatski dvoboj za titulu. No uvijek kažem, tko je spreman za zabavu spreman je i za poraz. U sportu će uvijek biti i poraza i pobjeda. Najbitnije je da klinci koji treniraju u Cedeviti i ljudi koji vole košarku, prepoznaju naš klub kao pošten, koji radi dugoročno i organizirano. Želim da vide da imamo filozofiju. Naravno da se ne možete jednako veseliti kada izgubite ili pobijedite, ali ja sam vječni optimist. Veselje je veliko bez obzira na rezultat", kaže Tedeschi koji je silno vjerovao u finale Eurocupa.
Bio je spreman i stati za miks pult.
"DJ Vedran Rako je in charge, ali pobjeda uvijek svašta donosi... Što se glazbe tiče, ne podnosim podjele po žanru. Moje umjetničko ime kao DJ-a je SMS Deutsche (Streigth Music Selection), umjetnik koji nema granica između pojedinih pravaca i kombinira svašta, od punka, novih tendencija, psihodelije, R&B-a. "Nikada nisam volio ograde niti pretince, niti u životu niti u muzici. Teško bi mi palo da netko za mene kaže; to je onaj što pušta ovo ili ono. Primjer je Bowie u glazbi, on spaja žanrove. I ja se tako trudim pustiti ono što publika najmanje očekuje, sviđa mi se neka diverzija, Franz Ferdinand..."
Tragično je kada vam život ovisi o tome hoće li jedna lopta ući ili ne
Kada Tedeschija pitate koliko je osobno ponosan na sve ovo, dobit ćete odgovor koji puno otkriva...
"Vrlo sam emocionalna osoba, ali i vrlo realna. Danas morate imati sportski uspjeh da vam to ljudi vrate dodatnim interesom. Ponosan sam prije svega na poslovni rezultat koji nam omogućuje da na ovakav način promoviramo jedan od naših najvažnijih brendova, Cedevitu. Na naslovnim smo stranama, na duplericama vodećih dnevnih medija. I to ide iz dana u dan. Takav prostor morate ili zakupiti, ili morate napraviti nešto izuzetno. Postigli smo sportski uspjeh i sve ovo povrat je velikog dijela materijalnog ulaganja. Sve radim s velikim srcem, do kraja. Ili jesi, ili nisi. Život je vrijedan i iskren ako si dovoljno uporan da ti se vrati. Zaista nisam opterećen hoće li se nama vratiti s prvim mjestom u Eurokupu. Tragično je kada vam život ovisi o tome hoće li jedna lopta ući ili ne i već je to što smo u društvu velikana poput Benettona, velika je stvar."
Hrvatska je nekonkurentna u nizu disciplina, ali mi smo pokazali da se ipak može
"Danas se nalazimo u Trevisu, u kolijevci talijanskog sporta i najbogatijoj regiji Veneto koja već 20 godina sustavno i uspješno promovira tri sporta: ragbi, odbojku i košarku. Uz Talijane smo ovdje najbrojniji navijači, i to nešto znači. Talijanske novine to primjećuju, ne samo Jasmin Repeša. La Gazzetta o Cedeviti piše da igra izvanrednu košarku, stranica španjolske lige navodi da je to priča za snimanje holivudskog filma. To sigurno godi, jer u vrijeme kada govorimo o nekonkurentnosti Hrvatske u čitavom nizu disciplina, vidimo da se ipak može, da nije sve samo u novcu, da je i u organizaciji, u kemiji aktera. Sigurno da je potreban i element sreće, ali ona prati one koji je traže. Ako ne tražiš sreću, nećeš je niti naći. Ne želim podcjenjivati, jer meni su košarka i općenito sport veliko veselje. Kao i druženje koje ide uz to. Nisu to samo pokali i prva mjesta. Jasno je da sportaš traži svoju verifikaciju kroz prvo mjesto, no to zaista nije sve. Zato mene ne zanimaju razgovori o sucima, podmetanjima, već isključivo pravo sportsko nadmetanje."
Cedevita danas asocira na sport, velik je to poslovni uspjeh Emila Tedeschija.
"Osobno nisam uključen kao operativac, najzaslužniji je Veber i naša uprava. No, kao sportaš i zaljubljenik u košarku blizak sam i znam koji je glavni smjer. Biznis - organizacija je način na koji odgovaram izostanku umjetničkog talenta, biznis je način kreativnog izražavanja. Da biste mogli podržavati sport, 400 klinaca u našoj školi košarke, jednostavno morate biti poslovno uspješni. Uvijek treba povući crtu između sponzorstva, povezivanja naše robne marke i promocije Cedevite te doniranja. Odnosno, ponašanja jedne korporativno odgovorne kompanije i odgovornosti da jedan dio profita vrati tržištu i društvu natrag. Profesionalni sport treba odvojiti od dijela ulaganja u mlade.
Nije mi varijanta besplatna gozba i plaćeni navijači
Dotaknuli smo se organizacije dolaska navijačkog korpusa. Tedeschi je osjetljiv na tonove da njegova korporacija "kupuje" taj korpus. On to pravda nekim drugačijim, u konačnici, zdravim relacijama.
"Moram reći da je ovo prvi put da su svi navijači sami financirali svoj dolazak, počevši od mene. Svatko je za sebe platio put i spavanje, a za one koji su tu klub je osigurao besplatne karte. Jasno, dali smo majice, šalove i ostale rekvizite. Prodalo se više od 500 aranžmana i ti ljudi nisu sve dobili od kluba. To također pokazuje naš smjer, jer ako je sve besplatno, to se ne cijeni dovoljno, nema prestiža u tome. Uvijek ću navijati za punu dvoranu gdje ulaznica za utakmicu neće biti preskupa, ali će označavati mjeru u kojoj koštaju koncerti i druge predstave. Unajmili smo prostor za zabavu, ali unutra se plaća piće i hrana. Kao organizatori smo se potrudili da to ipak bude pristupačnije nego na drugim mjestima u Trevisu. Nije mi varijanta - klub sve plaća ili neka besplatna gozba."
"Svi naši navijači mogu doći na naš trening veterana gdje ja, Veber, Zebić, Ozmec, inače otac zagrebačkog hakla, pa Užbinec, Novosel, Mamić, Miliša, dvaput tjedno do kraja igramo za svaku loptu. I na kraju odemo na zasluženi drink."
Odnos s igračima također je poseban. I to traje.
"Jasno da igrači prepoznaju kada ti je stalo, kada ih bodriš... Lijepo je kada svatko na terenu da svoj maksimum pa ti stisnu ruku neovisno o rezultatu. To su momci profesionalci i mogu usporediti razlike. Igrali su u puno većim ligama... Kada naš odnos hvale i Amerikanci, to nije slučajno."