''NE krivim navijače i novinare što žele da imam ludu karijeru kakvu je imao Usain Bolt. Moje je da se bavim sportom i da dam sve od sebe, a najbolji način za tako nešto je skok s motkom'', prije desetak dana je rekao 20-godišnji Armand Mondo Duplantis kad su ga pitali je li upravo on novi Usain Bolt.
Švedsko čudo od djeteta 8. veljače u poljskom Torunu skočilo je 6,17 i srušilo šest godina star svjetski rekord Francuza Renauda Lavillenieja, a onda je samo sedam dana kasnije u Glasgowu skočilo centimetar više i srušilo vlastiti svjetski rekord.
''Mondo čini atletiku atraktivnom. Zbog njega ljudi opet s užitkom gledaju skok s motkom i hvala mu na tome'', kazao je veliki Sergej Bubka prije par dana, a onda je odgovorio na pitanje može li Duplantis biti nasljednik Usaina Bolta i postati novo zaštitno lice atletike.
''Na njegovim plećima već sad se nalazi ogroman teret. Pritisak je strašan. Jako je teško doći na vrh, ali je još teže ostati na vrhu. Međutim, mislim da će on uspjeti. Ljudi poput njega su nam potrebni. Atletika vapi za zvijezdama kao što je Mondo i fantastično je da se u našem sportu pojavio takav talent.''
A što na sve kaže Duplantis?
''Ljudi me pitaju kad ću opet srušiti rekord. Meni je to smiješno, ali uživam u tome. Mogu samo reći da se ne želim ograničavati ni postavljati si ikakve granice. Imam samo 20 godina i mislim da još nisam dotaknuo vrh.''
Čudo u Donjecku
Lavillenie je 15. veljače 2014. u Donjecku, rodnom gradu legendarnog Sergeja Bubke, skočio 6,16 i srušio 20 godina star rekord velikog Ukrajinca. Kad je Francuz preskočio Bubku, mnogi nisu vjerovali da se to dogodilo. Bubkin rekord bio je jedan od onih u atletici za koje se vjerovalo da nikad neće biti oboren. Bubka je bio sportaš iz paralelnog univerzuma koji je skakao za sebe i za povijest, dok su mu se konkurenti borili za ono što njemu nije trebalo - srebra i bronce. U periodu od 1983. do 1995. Bubka je deset puta bio svjetski prvak, dva puta europski i jednom olimpijski. Ono što je najzanimljivije u njegovoj karijeri je činjenica da nikad na velikim natjecanjima nije na pobjedničkom podiju slušao tuđu himnu. Nikad u životu nije osvojio ni jednu drugu medalje osim zlatne, tijekom 12 godina kolekcioniranja medalja.
Sergej je napokon dobio nasljednika, a kraljica sportova spasitelja
Osim što je skupljao zlata, Bubka je bio sinonim za rušenje svjetskih rekorda. Kad je 26. svibnja 1984. u Bratislavi preskočio 5,85, povijest skoka s motkom se počela pisati na jedan sasvim drugačiji način. Bio mu je to prvi svjetski rekord. Do kraja karijere srušio ih je još 34 (kad zbrojimo natjecanja na otvorenom i u dvorani). Uglavnom je rušio svoje rekorde, većinom za jedan centimetar. Taj makjavelistički princip donio je Bubki stotine tisuća dolara. Na velikim natjecanjima svjetski rekordi se ne plaćaju posebno, ali na mitinzima da.
Samo se jednom dogodilo da se netko drugi ubacio na privatnu zabavu Sergeja Bubke i bezobrazno pokušao oteti nešto što mu ne pripada. Dogodilo se to jedne kolovoške noći u Rimu 1984. kad je bivši svjetski rekorder Thierry Vigneron, Francuz kome je baš Bubka tri mjeseca ranije uzeo rekord, skočio 5,91. Taj je rekord trajao svega minutu, dvije. Bubka se zaletio i preskočio tri centimetra više, a rimski Olimpico je proključao. U sljedećih deset godina Bubka je pomicao vlastite granice još tridesetak puta dokazavši da te granice ne postavljaju priroda i znanost nego sam čovjek.
U talijanskom Sestriereu 31. srpnja 1994. 31-godišnji Sergej Bubka skočio je 6,14 i to je bilo to. Punih dvadeset godina nitko se tom rezultatu nije ni približio, olimpijska i svjetska zlata osvajala su se skokovima ispod šest metara, a na rekord nitko ozbiljan nije ni pomišljao, kamoli ga pokušavao srušiti. Skok s motkom postao je bezgranično dosadan, lišen bilo kakve uzbudljivosti i drame. A onda je 15. veljače 2014.Renaud Lavillenie napravio nezamislivo. Srušio je kralja u njegovom dvorcu, a gledatelji su mu se naklonili premda je detronizirao njihovog idola.
''Trebat će mi neko vrijeme da se spustim na zemlju. Ne mogu vjerovati što se dogodilo. Ovaj rekord je bio toliko mitski da se nisam usudio ni ozbiljno razmišljati mogu li ga srušiti, a napravio sam to u prvom pokušaju. Ne znam što bih rekao, mogu samo uživati u trenutku'', pričao je Lavillenie, nakon rušenja svjetskog rekorda, u nevjerici držeći se za glavu. Samo pet dana kasnije počela je narančasta revolucija u Ukrajini.
Šest godina kasnije, na isti datum, 15. veljače, Armand Duplantis je preskočio 6,18, srušio svjetski rekord drugi put u samo sedam dana i postao sportska priča godine te čovjek čija je misija spasiti atletiku.
Odlaskom Bolta atletika je izgubila svoju posljednju globalnu zvijezdu i vapila je za spasiteljem
Otkako je Usain Bolt otišao sa staze, atletika čeka takvu globalnu zvijezdu. Premda je bazični sport, baš kao i plivanje i gimnastika, popularnost atletike u svjetskim okvirima uvijek je ovisila o dva detalja. Ovisila je o mitskim duelima atletičara, čiji su dvoboji mijenjali povijest te o pojedincima koji su posjedovali karizmu i sposobnost da repetitivno pomiču granice ljudskih mogućnosti rušeći svjetske rekorde. I to najčešće vlastite.
Finale stotke u Seulu 1988. između Carla Lewisa i Bena Johnsona bio je najiščekivaniji i najgledaniji događaj cijelih Igara. Baš kao što je cijeli svijet stao na sat vremena kako bi tri godine kasnije zapanjeno gledao kako na SP-u u Tokiju Carl Lewis i Mike Powell jedan drugome ruše svjetske rekorde u skoku u dalj. Nakon što je Michael Phelps uoči Igara u Pekingu 2008. najavio da ide na rušenje Marka Spitza i njegovih sedam zlata iz Munchena 1972., svi su čekali da vide što će Amerikanac napraviti. Na tim su Igrama nastupali i Kobe Bryant i LeBron James. Samo su bili važni Michael Phelps i jedan čovjek iz Jamajke.
Na tim je Igrama Usain Bolt osvojio zlata na 100 metara, 200 metara i štafetu 4 x 100. Tri zlata i tri svjetska rekorda. Godinu dana kasnije na SP-u u Berlinu čitav planet je čekao Bolta i napad na nove svjetske rekorde. Naravno da ih je sve porušio, a te tri utrke bile su gledanije i od finala Lige prvaka u nogometu iste te godine. Atletika je tada bila na svom vrhuncu jer je imala heroja koji je nudio spektakl čak i onima koje nije previše ni zanimala.
Već dugo atletika pati od kroničnog nedostatka pravih gladijatora, karizmatičnih junaka koji će neprestano pomicati granice ljudskih mogućnosti, rušiti rekorde, ali zakone fizike. I koji će trajali dugo.
Armand Duplantis je jedan od takvih. Rođen je da bi spasio kraljicu sportova.
Obitelj skakača s motkom s platformom u stražnjem vrtu kuće
U stražnjem vrtu obitelji Duplantis, u gradiću Lafayette u američkoj Louisiani, nalazi se platforma za skok s motkom.
Otac Greg, Amerikanac, i sam je bio odličan skakač. Natjecao se u zlatnoj eri tog sporta, u osamdesetima, a u karijeri je više puta skakao i protiv samog Sergeja Bubke. Duplantisu starijem rezultat karijere bio je 5,80, što je njegov najmlađi sin nadmašio sa 17 godina kad je u travnju 2017. preskočio 5,90.
''Mondo mu je uvijek govorio kako je lagano skakati s motkom. Rođen je da bi se bavio tim sportom'', kazala je majka Helena, Šveđanka i skandinavska rekorderka u sedmoboju.
Helena i Greg imaju četvero djece, tri sina i jednu kćer. Svi se bave sportom. Njih troje skakanjem s motkom. Najstariji sin Andres je prije nekoliko godina predstavljao Švedsku u skoku s motkom, a Johana, najmlađa u obitelji, bavi se istim sportom. ''Crna ovca'' u obitelji je Antoine, koji se u srednjoj školi opredijelio za bejzbol i danas se njime profesionalno bavi u New York Metsima.
Mondo je sa sedam godina pokazao da je poseban
Mondo je od početka pokazivao da se u njemu krije nešto posebno, drugačije. Kad je imao sedam godina, preskočio je 3,86, što je bio najbolji rezultat u svijetu za tu dobnu skupinu. Kad je imao deset godina, preskakao je više od dvije godine starijih dječaka, a u srpnju 2015. u njegovom vlasništvu bili su svi svjetski rekordi za dječake od sedam do 12 godina.
Prije dvije godine Mondo je u Nevadi srušio svjetski rekord za juniore preskočivši 5,83, a iste godine letvicu je preskakao i na visinama od 5,88 te 6,05 na EP-u u zatvorenom. Bio je to skok koji ga je odveo na četvrto mjesto najboljih skakača svih vremena. Tada je imao 18 godina. Lani je na SP-u u Dohi uzeo srebro, ali to je bio tek početak. Predigra za ono što se dva puta u samo tjedan dana dogodilo u veljači 2020.
''Nikad nisam zamišljao da ću se naći u ovakvoj situaciji. Ljudi govore da sam spasitelj atletike, sporta čije su najveće zvijezde uvijek bili veličanstveni sprinteri. Ja sam samo običan skakač s motkom i za mene je sve ovo što se sad događa neobično. Naravno da uživam u pažnji koju dobivam jer obožavam skakati. Činjenica da se zbog mene opet priča o skoku s motkom je ostvarenje svih mojih snova. Da bi snovi i dalje trajali, moram nastaviti skakati još više i još bolje'', kazao je Mondo nakon Glasgowa najavivši da nema namjeru prestati pomicati granice i da je tek krenuo ponavljati Bubkin modus operandi.
Naime, veliki Ukrajinac je u karijeri čak 35 puta rušio svjetske rekorde (17 puta na otvorenom i 18 na zatvorenom). Mondo je krenuo njegovim putem.
''Bubka me baš zeznuo. Da je svjetski rekord primjerice na 6,10, već sedam puta bih ga do sada rušio'', šalio se Mondo kad su ga pitali hoće li srušiti Ukrajinca i po broju oborenih svjetskih rekorda.
Pogledamo li pažljivo njegov skok u Glasgowu i obratimo pažnju na položaj nogu u trenutku dolaska na letvicu, vidjet ćemo da tu ima još puno prostora i da je moguće da bi s tim skokom Duplantis preskočio čak i 6,25 centimetara. Nemoguće? Ne za Armanda Duplantisa koji nije rođen da bi bio običan.
On je nešto najbolje što se moglo dogoditi kraljici sportova.