LJETO 2012. godine navijači Milana nikada neće zaboraviti. Odlaskom Zlatana Ibrahimovića i Thiaga Silve u PSG službeno je započeo strmoglavi pad jednog od najvećih nogometnih klubova u povijesti. Silvio Berlusconi već je tada najavio povlačenje iz kluba nakon tri desetljeća. Sudjelovanje u Ligi prvaka, koju su Rossoneri osvajali čak sedam puta, ostao je samo san koji je aktualan i danas.
>>> Službeno: Milan ima novog trenera
Uz to se velikanu sa San Sira dogodio jednogodišnji kineski fijasko, zbog čega između ostalog i ovog ljeta ima problema s UEFA-om i kršenjem financijskog fair-playa. U najtežim trenucima pojavio se fond Elliott i preuzeo klub, ali se momčad u dramatičnoj završnici ipak nije uspjela vratiti u Ligu prvaka šestu godinu zaredom. Igrači skromne kvalitete i prosječni treneri samo su upotpunili sivilo u Milanellu.
I dok su nogometaši dolazili i odlazili, momčad su nakon Massimiliana Allegrija vodili početnici Filippo Inzaghi, Clarence Seedorf, Christian Brocchi i posljednje sezone Gennaro Gattuso, a između su šansu dobili Vincenzo Montella i Siniša Mihajlović. Montella je uspio vratiti klub barem u Europa ligu, dok Miha pamti samo pobjedu 3:0 u gradskom derbiju protiv Intera za koji je kao igrač nastupao i bio pomoćnik na početku trenerske karijere.
Zato su godinama unazad navijači upozoravali da je zapravo trener ta karika koja cijelo vrijeme nedostaje Milanu, a nakon odlaska Gattusa nova uprava na čelu s Paolom Maldinijem i njegovim suradnikom Zvonimirom Bobanom krenula je u potragu za novim strategom koji će pokušati vratiti slavni klub na pravi put.
Spominjali su se Maurizio Sarri, kao i mogući povratak Allegrija nakon odlaska iz Juventusa. Figurirali su tu i bivši trener Rome Eusebio Di Francesco te hvaljeni Roberto De Zerbi iz Sassuola. Međutim, na prilično iznenađenje talijanske nogometne javnosti, odluka je pala na - Marca Giampaola, sada već bivšeg trenera Sampdorije.
Taktičar koji je zaluđen ofenzivom i tehničkim nogometom
Na prvu loptu, odabir 51-godišnjeg trenera rođenog u švicarskoj Bellinzoni predstavljao je pravi šok za sve pristalice kluba iz Lombardije. Njegov najveći minus predstavlja činjenica da u karijeri nikad nije vodio neki veći klub. Njegova igračka karijera (igrao veznjaka) vezana je za niželigaške klubove, dok je u trenerskoj karijeri vodio Ascoli, Cagliari, Sienu, Cataniju, Bresciu, Cremonese, Empoli i spomenutu Sampdoriju. Zanimljivo, nigdje se nije zadržavao dulje od jedne sezone, sve do kluba iz Ligurije koji je vodio od 2016. godine.
S druge strane, talijanski novinari primijetili su njegovu sklonost ofenzivnom i tehnički dotjeranom nogometu, po kojem je, slobodno se može reći, njegova Sampdoria bila i prepoznatljiva u posljednjoj sezoni. Igra od noge do noge, čak i u vlastitom šesnaestercu, s točnom vizijom što treba napraviti i biti barem korak ispred protivnika, filozofija je novog Milanovog trenera zbog čega je ubrzo smanjio broj kritičara po dolasku u Milanello.
Oživio veterana i pretvorio ga u prvog strijelca lige
Ako pitate Fabija Quagliarellu kakav je trener Giampaolo, sigurno će imati samo riječi hvale. A kako i ne bi nakon što je s 36 godina postao najbolji strijelac Serie A, u kojoj je zabio 26 golova. Upravo je napadački stil Sampdorije osiguravao napadaču iz Napulja veliki broj prilika, što je on iskoristio na najbolji mogući način i iza sebe ostavio Duvana Zapatu (Atalanta 23 gola), Krzysztofa Piateka (Genoa/Milan 22 gola), Cristiana Ronalda (Juventus 21 gol)...
Sampdoria je pod Giampaolom imala peti najefikasniji napad u prvenstvu, a zabila je 60 golova u 38 odigranih kola, no napadačka igra često joj se i obijala o glavu, čemu svjedoči i 51 primljeni pogodak, ali i po 15 pobjeda i poraza, uz osam remija. Dakle, totalni nogomet pa tko preživi, pričat će - mogao bi se tako okarakterizirati njegov pogled na nogomet.
Sacchi: Giampaolo je maestro nogometa
Nereo Rocco, Nils Liedholm, Arrigo Sacchi, Fabio Capello i Carlo Ancelotti najveći su treneri u povijesti Milana. A baš je jedan od njih, poznatiji kao veliki nogometni revolucionar Sacchi, pohvalio Giampaola i aminovao njegov dolazak na klupu talijanskog kluba.
"Giampaolo je maestro nogometa. On je jedan od onih trenera koji je i scenarist i režiser", poručio je Sacchi koji je s Milanom osvojio devet trofeja, od čega dva naslova europskog prvaka zaredom, 1989. i 1990. godine.
Njegove riječi jako su odjeknule na crveno-crnoj strani grada mode, nakon čega je krenula praktički pozitivna kampanja u medijima prema Giampaolu u uvjerenju da on doista ima znanja i plan kako probuditi uspavanog diva.
Forsira formaciju 4-3-1-2 koju svi sanjaju godinama na San Siru
U eri Berlusconija tadašnji gazda Milana nikad nije dozvoljavao Ancelottiju da momčad igra s jednim napadačem, već su na terenu minimalno morala biti dva, a često i tri. Barem je to tako zamišljao Il Cavaliere, a talijanski ga je trener često znao prevariti ubacujući Kaku prvih 15 minuta utakmice u šesnaestercu s Andrejom Ševčenkom i Filippom Inzaghijem. No, dva napadača predstavljala su obavezu i neku vrstu zaštitnog znaka kluba.
"Mi smo Milan, najveći talijanski brend uz pizzu i mafiju. Mi uvijek igramo napadački i za gol više", znao je ponavljati Berlusconi godinama u Milanellu.
I sigurno sad, dok se i dalje u 83. godini bavi politikom, s oduševljenjem čeka tu istu formaciju 4-3-1-2 koju forsira baš Giampaolo. Milan je prethodnih sumornih godina uglavnom igrao u sistemu 4-3-3 i često je njegova igra preko lijevog krila Susa bila previše laka zadaća za protivničke ekipe, posebno za dominantni Juventus koji je izgubio tek dvije utakmice od Rossonera u 24 dvoboja.
Međutim, dolaskom Giampaola, igra s jednim napadačem postaje prošlost pa bi glavni napadački trio trebali činiti Brazilac Lucas Paqueta u polušpicu te Piatek i Patrick Cutrone pred samim golom. Tu je i povratnik Andre Silva, a Giampaolu su u tom sistemu važni veznjaci i bekovi, no klub je očigledno spreman ispuniti njegove želje u prijelaznom roku, iako se za sada ne radi o zvučnim pojačanjima, već o igračima čiji profili zadovoljavaju njegovu filozofiju igre.
Nisu mu važne cijene, već profili igrača
Tako je novi igrač Milana postao Rade Krunić za osam milijuna eura iz Empolija (surađivao s Giampaolom u sezoni 2015./16.), a na pragu je i Jordan Veretout iz Fiorentine. Također, talijanski trener želi u obrani uz kapetana Alessija Romagnolija vidjeti i svog bivšeg igrača iz Sampdorije Joachima Andersena ili Gianlucu Mancinija iz Atalante, kao i lijevog beka Marija Ruija iz Napolija.
Također, velike želje su Dennis Praet iz njegove Sampdorije i Stefano Sensi iz Sassuola.
S obzirom na probleme s UEFA-om zbog dugova i kršenja financijskog fair-playa, Milan mora voditi računa kako troši novac u prijelaznom roku jer bi mogao ostati bez sudjelovanja u Europa ligi sljedeće sezone. No unatoč tome, očigledno su Maldini i ostatak uprave odlučili da vrate napadački sistem igre na San Siro te tako najave bolje dane i povratak u talijanski i europski vrh s mladim i talijanskim sastavom.
A hoće li Giampaolo na kraju ispasti "talijanski Guardiola" (od kojeg je stariji tri godine) ili još jedan promašaj u nizu, pokazat će, kao i uvijek - teren i rezultati.
Do tada se upoznajte s njegovom taktikom i stilom igre.