TRI MEDIĆA - gazda Dražen, mlađi sin Fran i stariji Lovro - te pomoćni trener Dražen Madunović jedini su preostali u NK Zagrebu od postave koja je prije pet godina protiv Hajduka odigrala zadnju prvoligašku utakmicu. Doduše, uz sitne rotacije - mladi Fran još nije igrao za prvu momčad niti je Madunovićev sin bio glavi tajnik kultnog zagrebačkog kluba koji trenutno igra u četvrtoj ligi. Danas su odigrali prvu utakmicu nakon duge korona-stanke i izgubili od Hajduka 3:0 pred dvjestotinjak gledatelja koji su se tiskali na nasipu i na ogradi s druge strane trening-kampa Zagrebello. To je danas jedini dom NK Zagreba, koji je zbog nemogućnosti plaćanja troškova održavanja deložiran iz Kranjčevićeve još prije nepune dvije godine. Tada je ispao i u županijsku ligu i bio je pod velikim pritiskom zbog koncesije za Zagrebello, jedan od najljepših trening-kompleksa u regiji, koji Medić grčevito brani i u njemu održava posrnuli nogometni simbol Zagreba.
Tu smo ga posljednji put i vidjeli, prilično davno, na otvorenom treningu reprezentacije dok je izbornik bio Medićev intimus Igor Štimac. Zagrebello je bio prirodni odabir za kamp reprezentacije koja je češće trenirala u Sloveniji nego kod kuće, ali nitko osim Zagreba, danas četvrtoligaša, nije uspio staviti šape na oazu u Veslačkoj, koja uz terene ima i niz apartmana, kafić i široki spektar mogućnosti nadogradnje. Zagrebello je gradio Medić novcem Grada Zagreba i to je bio jedan od plodova dugogodišnje suradnje Milana Bandića i Dražena Medića. Gradonačelnik je bio ključna podrška Mediću kad se njegov građevinar jednog dana dignuo na Skupštini kluba i rekao: "Ja ću biti predsjednik kluba." Neki su mu dobacili: "A tko si ti?" Medić je ubrzo postao sve, postao je klub, njegova Skupština. Kada je NK Zagreb, po istom receptu kao i većina hrvatskih klubova, svojim mecenama postao predizborni i financijski teret, Bandić više nije tako često navraćao u Kranjčevićevu. Ali i dalje je znao doći u Zagrebello.
Kamp je inače izgrađen kao prijelazno rješenje, dok se klub ne preseli na novo igralište na Jarunu, dok je u Kranjčevićevoj trebao niknuti shopping-grad. Nije se ostvarilo. Stadion u Kranjčevićevoj na kojem je nekad živio klub Bernarda Vukasa, Dražana Jerkovića, Josipa Skoblara, Vlatka Markovića i Zlatka Kranjčara, klub koji i danas drži rekord posjećenosti, doduše u Maksimiru, na utakmici s Osijekom (64.168 ljudi) i jedini koji se od osamostaljenja Hrvatske do riječke titule 2017. godine nije zvao Dinamo ili Hajduk, bio je meta raznih ideja i makinacija, poput one da će se od novca zarađenog rušenjem Kranjče i izgradnjom modernog kompleksa financirati izgradnja krova na stadionu Maksimir. Ni to se, srećom, nije ostvarilo, ali je NK Zagreb svejedno ostao bez svog doma. I to je rijetkost, da se klubovima u kojima treniraju i gradska djeca i koje financira grad solidnim dotacijama ubija koncesija. Zašto se to dogodilo baš Mediću?
Čovjek koji je s klubom prošao put do amaterizma ujedno je njegov predsjednik, trener, glavni operativac, menadžer, izvođač građevinskih radova. Zbog slojevitog djelovanja, u kojem je istovremeno bio skupština, nadzor, ulagač u klub, njegov predsjednik i trener bez licence, Medić je tri godine suspendiran iz sporta, ali je i dalje uredno dolazio na posao u klub, a na utakmicama su zaštitari i delegati nadgledali viri li negdje iz tunela ili viče s tribine. U međuvremenu je u BiH nabavio licencu da bi mogao sjediti na klupi. Tu je bio i danas, protiv Hajduka, ali ovaj put kao amater. Dražen Medić, čovjek koji 17 godina drži NK Zagreb u svojim rukama, pristao je razgovarati s nama nakon utakmice.
No prvo nam je on postavio brojna pitanja, poput onog kako smo doživjeli utakmicu i znamo li što je osnovni preduvjet svakog sportskog natjecanja. Čuli smo i Medićeva promišljanja - od onog o smislu života do njegovog posebnog odnosa s gradom Zagrebom dok ujutro hoda njegovim ulicama. Bilo je to dug razgovor prije nego što smo se dotaknuli teme. Nakon što nam je Medić postavio pitanje što jedna ovakva momčad radi u četvrtoj ligi, inzistirali smo na tome da na to može i treba odgovoriti samo on.
"U redu, odgovorit ću vam. Osnovni kriterij u sportu nakon pravila igre je regularnost natjecanja. Kada natjecanje nije regularno, nisu moguće dodatne analize. Sve sam vam rekao."
Insinuirate da natjecanje u HNL-u nije regularno?
To je vaš posao. Ja postavljam pitanje što mi radimo u četvrtoj ligi. Zagreb je igrao dobro i kada je ispao iz prve lige, igrali smo dobro i drugoj. Što se vidjeli na terenu danas? To mene zanima, teren. Primili smo jedan gol, a dva s igračem manje. Prvi start našeg igrača bio je žuti karton, nije bilo ni opomene ni upozorenja. Drugi start - žuti. Treći - ista stvar. Moja ekipa odigrala je dobru utakmicu i tu se vidio moj rad. Nismo mi oštećeni drugim žutim i isključenjem, već je prvi žuti karton sporan i od tog igrača imamo već 30 posto manje na terenu. Ovo je bila naša prva utakmica nakon tri mjeseca stanke, a parirali smo Hajduku. To je nivo koji Zagreb mora prezentirati. Mi smo natjecateljski dovoljno jaki da igramo s Hajdukom, ali malo koga zanima nogomet.
Što želite reći?
Bilo je danas interesantnih dijelova, ako se netko ozbiljno bavi nogometom, to može i vidjeti. Ne znam kako bi završilo da nismo dobili isključenje u 57. minuti. Zadovoljan sam ako smo danas igrali u svim segmentima. Zašto smo onda izgubili? Igrali smo brutalne utakmice u drugoj ligi, zašto smo ispali?
Pitamo mi vas ponovno, zašto ste pali tu gdje jeste?
Ja nisam pao nigdje. Nisam pod nikakvim pritiskom. Uživam u svom gradu, šetam Cvjetnim trgom, Zagreb ima utakmice na visokom nivou. Izbjegavam pričati o sebi, ali moja glava teško se saginje, ja nisam taj tip. Bitno mi je da mogu šetati gradom. A što se tiče pitanja, pogledajte naše utakmice iz zadnje sezone u prvoj ligi pa procijenite.
Jeste li mogli više napraviti za regularnost HNL-a? Zbog neregularnosti u klubu ste, pak, bili izbačeni iz nogometa.
Nema neregularnosti u NK Zagrebu, svi primaju plaću, nikome nismo dužni. To su floskule i zakoni su postavljeni kako su postavljeni, loše, neprovedivo. Ja sam davao svoj novac i kontrolirao svoj novac, jednostavno je.
Kako ste se osjećali danas tijekom minute šutnje za Milana Bandića, bio je vaš dugogodišnji suradnik i prijatelj?
Koji je to prijatelj Milana Bandića završio u četvrtoj ligi? Znate li ijednog? U kakvom smo mi to dobrom odnosu bili?
Koji su vam sada planovi?
Svaki dan raditi da budem bolji. Planovi NK Zagreba? Vraćamo se, imamo sve. Vidjeli ste danas i ljude koji su nas došli gledati. No već sam rekao da neću saginjati glavu. Ako ima netko tko će ovo voditi i bolje i tko to želi, ja ću sutra otići.
To nam u posljednje vrijeme govori skoro svaki gazda kluba u Hrvatskoj. Zašto?
Govore i da je lakše Ne znam, ali mislim da nije sve u novcu. Tko će gledati Belupo - Lokomotiva i kad ima novca? Mi smo zemlja s 800 tisuća iseljenih, treba tražiti razloge tomu. To se sve vidi i na tribinama, naši klubovi su samo preslika. Gledali smo propadanje desetaka klubova. Vidjeli smo Cedevitu koja seli u Ljubljanu, a zamislite da se tako nešto dogodilo u Njemačkoj, reagirala bi Angela Merkel.