IVAN BILIĆ je novi predsjednik Hajduka. Tako jednostavna vijest i rečenica, a ima toliko slojeva koje je teško razlučiti i raspetljati. Nadzorni odbor je predstavio novog čelnog čovjeka kluba prije roka koji su sami najavili prilikom smjene bivšeg predsjednika. O njemu se ne zna puno, osim gluposti iz mladosti koje su sada irelevantne. Nema iskustvo u sportu, ali 25 godina radi u financijskom sektoru.
Sam izbor Bilića za predsjednika je potpuno legitiman. On ispunjava sve formalne uvjete i Nadzorni odbor je imao svako pravo imenovati ga. Uz najavu dolaska novog člana Uprave za sport, izbor nekoga s takvim poslovnim iskustvom može biti i logičan. Međutim, svi procesi koji su doveli do njegovog izbora, planovi izneseni na presici i opći dojam na temelju događanja u klubu su razlozi za zabrinutost. Biliću treba dati mir da radi, ali svi ostali bi trebali biti predmet analize.
Tko upravlja Hajdukom?
Dojam je da Hajduk ponovno ima problem koji se ponavlja od početka ere Našeg Hajduka. Od samog početka priče, kada je predsjednik bio Marin Brbić, članovi Nadzornog odbora su sudjelovali u radu kluba više nego što trebaju. Banalno rečeno, petljali su se gdje im nije mjesto i na brojne načine upravljali klubom umjesto da samo nadziru Upravu.
Isprika postoji samo za prvi saziv Nadzornog odbora, kada je klub bio na rubu provalije i spašavali su ga transferi od 2 milijuna eura da ne ode u stečaj nakon "sjajnih" godina i godina politički instaliranih predsjednika i svih relevantnih osoba. Tada je svaka pomoć da klub ne potone bila dobrodošla, pa i od članova Nadzornog odbora.
Svi nakon toga nemaju nikakvu ispriku za zadiranje u upravljanje klubom. Svi mi mislimo da znamo najbolje i svi mislimo, kad nešto savjetujemo ili guramo, da će to biti super. Nitko od tih ljudi ne mora imati zle namjere, ali zato su pravila postavljena tako da "uprava upravlja, a nadzornici nadziru" - bez miješanja u međusobne ovlasti. To nije tako postavljeno iz birokratskih razloga, nego da se Hajduk zaštiti od vanjskog utjecaja, a još više od bilo čijeg ega u samom klubu.
Nakon presice je jasno da na stranu, zasad, možemo maknuti cijelu priču o načinu smjene Lukše Jakobušića i potom želje da se izabere predsjednik koji to ne može biti po Kodeksu kluba. Ne zato što se nije dogodilo, nego zato što i novi potezi pokazuju želju nadzornika da formiraju politiku kluba. Osim dolaska novog predsjednika Bilića, događaju se jako velike promjene u strukturi Uprave i samog kluba. Boro Primorac više nije voditelj Akademije, nego savjetnik Uprave (?), a na njegovo mjesto dolazi Goran Sablić. Dovodi se novi član Uprave za sport i to mijenja cijelu dinamiku odlučivanja u klubu.
Ovi potezi se u budućnosti možda pokažu dobrima, no to je irelevantno u ovom trenutku. Tko je donio te odluke? Kada je Bilić stigao upoznati se s cijelom situacijom toliko dobro, obaviti barem 10-15 različitih razgovora, upoznati se s ljudima i donijeti sve te odluke? Ovlast za te odluke nije imao do četvrtka, a monumentalne su za srednjoročnu budućnost kluba. No tu se na presici ubacio predsjednik Nadzornog odbora i jasno rekao: "Član Uprave za sport je naša odgovornost u smislu izbora."
Koja je uopće Bilićeva uloga?
Slijed događaja snažno sugerira da dodavanje člana Uprave za sport nije Bilićeva, nego ideja Nadzornog odbora. Oni imaju pravo po Statutu kluba odabrati člana Uprave, a isti Statut propisuje samo da članova Uprave može biti od jednog do četiri. Njihove uloge nisu propisane pa da se može reći da je Nadzorni odbor samo proveo svoje ovlasti.
Ovakvom odlukom se kreira način funkcioniranja sportskog sektora kluba, a to nije u nadležnosti Nadzornog odbora. Njihov zadatak je, u ovom kontekstu, da izaberu predsjednika kluba koji donosi vlastitu viziju i način funkcioniranja. Na njemu je da onda složi klub onako kako on misli da će najbolje i najbrže doći do rezultata, a Nadzorni odbor je tu da pazi da ne odvede klub u financijsku provaliju.
Nadzorni odbor ne dovodi predsjednika da provodi njihovu ideju i viziju, njih nitko nije ovlastio da to rade. Nejasno je i zašto predsjednik Nadzornog odbora na presici odgovara na pitanja umjesto predsjednika te mu time odmah prvi dan ruši autoritet i postavlja mu se uz bok, gdje mu nije mjesto.
Sastav Uprave je ipak nelogičan. Ako se predsjednik Bilić neće miješati u sportski dio, kako je to prezentirano, koja je njegova prava uloga? Njegove kvalitete se čine vrlo sličnima onima koje ima član Uprave Ivan Matana te bi Hajduku u ovakvom sastavu Uprave dobro došao drugačiji profil, barem po onome što se moglo iščitati prije dolaska Bilića. No, njemu će suditi vrijeme i dalje se nema što reći.
Također, ako se neće miješati u sportski sektor, zašto je predviđeno da sudjeluje više puta tjedno na sastancima famoznog sportskog odbora koji se formirao? Ako stvarno klub sportski sektor odvaja od svega, onda im se treba dati jasan proračun i pustiti ljude da rade u okviru tog proračuna, bez ikakvog petljanja.
Ako se to ne napravi, onda imamo disperziju odgovornosti ako stvari krenu loše. I sad je bilo teško utvrditi kolika je odgovornost Mindaugasa Nikoličiusa jer se Jakobušić navodno previše petljao u sportski dio, a kako će tek biti kad sportski direktor umjesto jedne bude imao dvije nadređene osobe u strukturi?
Sve je bilo super, ali sve mijenjamo
Smjena Jakobušića je bila legitimna. Način smjene i njegovog odlaska iz kluba može i treba biti predmet diskusije, no to možemo na trenutak ostaviti po strani. Međutim, sve što je kasnije rekao predsjednik Nadzornog odbora je iznimno zbunjujuće. Prema njegovim riječima, a i riječima novog predsjednika Uprave, klub je radio dobro, Jakobušić je bio najbolji predsjednik u zadnjih 30 godina i klub je financijski stabilan.
Ciljevi se ne mijenjaju, a ove sezone Hajduk nije imao sreće najviše zbog ozljeda. To je sukus priče uz dodatak da je Jakobušić mijenjan jer "Hajduku treba drugačiji profil čovjeka i drugačiji način da dođe do cilja". Istovremeno se želi zadržati sportskog direktora iako je kao glavni razlog smjene Jakobušića naveden sportski rezultat.
Nikoličius je možda radio odlično, to uopće nije tema, ali sve skupa to predstavlja oksimoron. Ne može klub sve dobro raditi, ne imati sreće i onda sve mijenjati iz temelja kao odgovor na to da nije imao sreće, da je igrač pogodio prečku umjesto gola ili promašio penal. To su potezi vođeni egom i emocijama, a ne analitikom i hladnom glavom.
Ili su razlozi za smjenu predsjednika slabi ili nisu dobro iskomunicirani. Možda Nadzorni odbor nije htio javno otkrivati svoje zamjerke Jakobušiću, možda tako štite klub. U krajnjoj liniji, sad nije bitan Jakobušić, nego analiza procesa koji su doveli do svih ovih odluka. Hajduk će kroz ovakve promjene prolaziti u budućnosti puno puta i važno je da stvari budu postavljene u pravilne okvire te da imamo jasnu podjelu ovlasti.
Petljanje je petljanje, ne može biti ispravno
Cijela ova priča nije plakanje za Jakobušićem. Njega više nema, svoje je odradio i ide se dalje. Klub je preživio puno gore stvari i preživjet će ih u budućnosti. No potezi Nadzornog odbora u zadnjih mjesec dana ostavljaju otvorena brojna pitanja na koja se moraju dobiti odgovori da bi oko kluba vladalo jedinstvo kao zadnjih nekoliko godina, zanemarujući potkapacitirane egotripere koji po društvenim mrežama šire zavjere i predviđaju propast.
Ako je zamjerka Jakobušiću bilo pretjerano petljanje u sportski sektor kluba, njegovo micanje nije samo legitimno nego i opravdano. Ako je to ono što se želi mijenjati, razumljivo je. No petljanje Nadzornog odbora nije ni po čemu različito od toga. Ne mogu se Statut i Kodeks poštivati samo onda kada netko misli da je to ispravno.
Prošli Nadzorni odbor je nelegitimno odabrao Jakobušića jer nije zadovoljavao uvjete, a ovaj nelegitimno mijenja cijelu strukturu sportskog odlučivanja u klubu. Svi oni misle da rade najbolje i žele najbolje, ali svi se trebaju vratiti u svoje okvire. Razlika između Jakobušićevog petljanja i sadašnjeg petljanja je samo u tome što onaj koji se sada petlja misli da to radi ispravno. Sve je to samo ego i taština, bez obzira na namjere koje su vjerojatno ispravne.
105 tisuća članova nije samo privilegija nego i obveza
Hajduk nije uobičajen klub. To je klub navijača koji imaju presudnu ulogu u odlučivanju o budućnosti izborom članova Nadzornog odbora. Nadzornici svoje poteze ne moraju objasniti detaljno javnosti, ali moraju članovima. 105 tisuća članova kluba nije samo privilegija nego i obveza. Postoji Ćakula na kojoj se to sve može odraditi, stoga Nadzorni odbor treba stati pred članove i objasniti svoje poteze.
Također, vrijeme je da se svaka kritika modela upravljanja Hajdukom prestane shvaćati dramatično. Naš Hajduk je tu i ostat će zauvijek tu. Model se neće promijeniti sve dok sami članovi ne budu htjeli da se mijenja jer vlasništvo nad preko 30% dionica eliminira vanjske utjecaje. Ono što ne valja treba mijenjati, ono što je sporno treba propitkivati.
Ako je svaka kritika procesa u Hajduku "napad na klub i demokraciju", to nije dobro ni za komunikaciju ni za demokraciju. To je onda samo lov na vještice. Ljubav i respekt prema klubu se ne mjere količinom šutnje na odluke koje izvana ne izgledaju dobro ni ispravno, nego upravo suprotno. Da se šutjelo kad je gradska vlast htjela pustiti klub u stečaj umjesto garancije za kredit koji bi ga spasio, danas ne bismo imali što kritizirati. Kritizirati političke poltrone je lako, a kritizirati samog sebe je teško. I treba biti teško, ali bez toga će Hajduk samo glavinjati dalje tražeći slavu koju je nekad imao i nikad je neće dostići.