PREMIER LIGA je u problemu. Ranije je gledatelje privlačila veoma neizvjesnim utrkama za titulu prvaka. Danas, kada joj je Liverpool uskratio svaku neizvjesnost, primorana je ponuditi malo cirkusa, piše SN Nation.
Derbi kola igrao se u Londonu, Tottenham je dočekao Manchester City (2:0). Mourinho zabavlja promatrače, Guardiola izgleda ljutit i pod stresom. Debitantski pogodak mladog momka koji je bio toliko uzbuđen da je zaboravio kako proslaviti gol. I naravno, VAR. Prvo, VAR je odbio preinačiti žuti karton Raheema Sterlinga u crveni. Mourinho se zbog toga uznemirio. Zatim je dosuđen kazneni udarac za City, dvije minute nakon prekršaja nad Agüerom u kaznenom prostoru, ali je Lloris obranio mrežu Tottenhama. Mourinho je tada bio zadovoljan. Međutim, nakon što je spasio gol, lopta se Llorisu izmigoljila iz naručja, a Sterling je to pokušao iskoristiti. Došlo je do kontakta Llorisa i Sterlinga (ili nije, ovisi pitate li navijača Tottenhama ili Cityja). Ponovo je VAR promotrio situaciju, ali ovaj put nije bilo kaznenog udarca. Mourinho je ponovo zadovoljan, sve dok nije shvatio da je Sterling za bacanje i pokušaj iznuđivanja prekršaja mogao dobiti žuti karton, što bi mu bio automatski crveni. Tada se ponovo uznemirio. Biti Mourinho ponekad izgleda iscrpljujuće.
Jedna od neobičnosti VAR-a je u zvučnosti. Izgovaranjem riječi VAR dobivamo prizvuk nečeg znatno grandioznijeg nego što zaista je. VAR je zapravo samo još jedan sudac koji gleda televiziju. Zbog toga smo došli na ideju da pokrenemo kampanju za promjenu imena VAR u nešto bolje. Ovo su opcije, piše SN Nation.
1. prijedlog: Još jedan sudac koji gleda televiziju
Možda nije toliko privlačan termin kao što je VAR, ali daje mnogo realniju sliku onoga što se zapravo događa. Jedna od čudnih stvari u nogometu, za razliku od drugih sportova poput ragbija ili kriketa koji su uveli videopregled, je da je jedva pokušao personalizirati službenike koji su iza ekrana. Ne možete čuti njihove glasove i dobivate samo nejasne slike njihovih napora dolaženja do velike istine.
Suci u Premier ligi najčešće odbijaju sami pogledati monitore pored terena. Na TV-u se pojavljuju slike i crtaju se linije. Na stadionu, sudac drži ruku na uhu i čeka. Samo zamislite koliko bi VAR izgledao običnije i prihvatljivije kada bi došlo do komunikacije koja se može čuti.
"Zdravo, Mike, što misliš?"
"Zdravo, Mike. Evo, samo da bacim pogled."
"Bez brige."
"Evo nas. Hm. Ponovite mi to još jednom. Da, nije ovo za crveni karton, po mom mišljenju."
"Hvala, Mike."
"Zadovoljstvo mi je. Sretno u nastavku utakmice."
Kao navijač Tottenhama, još uvijek se ne biste složili s odlukom. Ali bar biste znali da se ne slažete s nekoliko ljudskih bića, a ne s nekim ogromnim superkompjuterom.
Prijedlog 2: Panoptikon
Panoptikon je vrsta zatvorske građevine koju je dizajnirao engleski filozof Jeremy Bentham. Koncept panoptikona sastojao se u tome da jedan čuvar u bilo kojem trenutku može promatrati sve zatvorenike, s tim da zatvorenici ne znaju koga od njih promatra u kojem trenutku. U nogometnom okruženju, ovdje bi trebalo malo srediti stvari. Panoptikon bi trebao donijeti jednu ili dvije neobjašnjive odluke u ranoj fazi svake utakmice. Manje važne odluke, poput promjene posjeda lopte prilikom outa ili kornera. Dovoljno da svi na terenu i tribinama znaju da panoptikon možda promatra.
A onda, nakon što se sporne situacije dogode, mučno iščekivanje. Hoće li se oglasiti? Mogao bi. A možda i neće… Ne ovaj put. Iako nam panoptikon ne ulijeva povjerenje kada je donošenje "ispravnih" odluka u pitanju, učvrstio bi osjećaj paranoje koji svi nogometni navijači općenito imaju. To bi ih, paradoksalno, moglo smiriti. Kada sumnjate da ste žrtva velike zavjere koja se širi, postajete nervozni. Ali kada znate da jeste? Tada se možete opustiti i uživati u igri.
Dodatna korist je što bi se videosudac, nakon što u ranoj fazi meča donese nekoliko odluka, kasnije mogao maknuti i posvetiti nečem korisnijem. Nije vam potreban panoptikon koji stalno promatra. Dovoljno vam je saznanje da se sporna situacija vjerojatno promatra.
Prijedlog 3: Mike Dean
Možda bismo trebali ići još dalje. Mourinho, Guardiola, Sterling - svi su dali svoj doprinos utakmici, ali neprikosnoveni pobjednik ponovo je Mike Dean, koji ostaje neporažen i zauvijek će vladati Premier ligom.
Nema situacije koja će bolje ovo objasniti od one kada je Dean dodijelio žuti karton Tobyju Alderweireldu, a potom sa žutim kartonom u ruci nastavio se probijati kroz gomilu nogometaša, pogledom tražeći sljedeću žrtvu. Igračima se strah uvukao u poglede. Raheem Sterling izgovara molitve. Stadion i nacija podrhtavaju u iščekivanju.
Gdje ide sudac? Žuti karton mu je i dalje u ruci. Sterling?! Isključit će Sterlinga! Guardiola će poludjeti! Ne, ne, prošao je pored Sterlinga. Zaboga, Oleg Zinchenko? Zaista?
Zato nazovimo VAR – Mike Dean i završimo s time. Postavimo ga kao "crnu kutiju" engleskog nogometa. Incidenti odlaze kod Mikea Deana, a vraćaju nam se odluke i nitko zaista ne zna mehanizme za njihovo donošenje. Mislimo da želimo ispravne odluke, ali ne, želimo odgovarajuće odluke. A ne postoji ništa toliko odgovarajuće u Premier ligi kao što je Mike Dean.