lige petice

Trebao je biti ikona Arsenala, a uništio si je život: "Ne mogu se izvući"

Foto: Guliver Image/Getty Images

ZA sve nas koji smo nogometno odrasli u devedesetima, ime Paul Merson se izgovora s posebnim strahopoštovanjem. Legenda Arsenala, fantastičan talent, ali nikad do kraja realiziran potencijal. Sve zbog lude glave i sklonosti alkoholu, drogama i kocki zbog kojih je upropastio karijeru, ali i život.

Rođen u Harlesdenu, u sjeverozapadnom dijelu Londona, Paul Merson je 1984. kao klinac postao član Arsenala. Za prvu momčad je debitirao 22. studenoga protiv Cityja, a legendarni menadžer George Graham u njemu je vidio igrača koji će srušiti mit o ''boring Arsenal'' i vratiti nekadašnji sjaj Topnicima. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina engleskim, ali i europskim nogometom dominirali su Liverpool, Nottingham Forest, Aston Villa, Tottenham i Everton. Arsenal je posljednji naslov osvojio 1971. Punih 19 godina navijači Topnika su morali slušati ismijavanja i trpjeti poniženja. Arsenal je dugo važio za klub koji igra najdosadniji nogomet na Otoku. A onda se sve promijenilo. Nakon 18 godina na mitski Highbury je stigao naslov prvaka. Paul Merson je bio jedan od ključnih kotačića Grahamove šampionske momčadi. Te je sezone zabio deset golova i bio je izabran za najboljeg mladog igrača Engleske.

Dvije godine kasnije Merson s Arsenalom osvaja novi naslov prvaka, a nagrada za vrhunske partije stigla je u vidu poziva u reprezentaciju. Dvije godine kasnije osvojio je FA i Liga kup, a 1994. bio je dio sastava koji je protiv Parme, strašne Parme s Buccijem, Benarrivom, Apollonijem, Sensnijem, Asprillom osvojio Kup pobjednika kupova. Tada je Paul Merson bio na vrhu. Tada su se počeli događati problemi.

U studenome iste godine javno je priznao da je ovisan o kocki, alkoholu i kokainu. Nogometni savez Engleske poslao ga je na tromjesečnu rehabilitaciju. Vratio se u veljači 1995., nešto prije nego li je George Graham napustio klupu Arsenala, a pod vodstvom novog trenera Stewarta Houstona Merson je igrao novo finale Kupa kupova protiv Zaragoze. U nevjerojatnoj utakmici na Parku prinčeva Španjolci su slavili 2:1 nakon produžetaka, a to je finale obilježio bizaran gol Nayima koji je u 120. minuti sa 60 metara lobovao Davida Seamana.

Taj poraz simbolički je označio početak kraja karijere Paula Mersona. Sve je manje igrao, sve je više propadao. Više nije bio ni sjena silnog igrača kakav je bio početkom 90-ih. Napustio je Arsenal 1997., otišao je Middlesbrough, kojem je pomogao izboriti plasman u Premiership. Uslijedila je posudba u Villu, koju je kao kapetan vodio do finala FA kupa 2000. Na trenutke se vidjelo da zna, da ima tu klasu, ali samo na trenutke. Tu i tamo bi odigrao za raju, ali nije to više bilo to. Alkohol i droga sve su ga više nagrizali. Fizički je posve propao. Dvije godine kasnije otišao je u Portsmouth, u kojem je sljedeće sezone okončao karijeru. Barem onu ozbiljnu jer se još godinama potucao po kojekakvim opskurnim engleskim klubovima poput Tamwortha, Whitton Athletica i Welshpool Towna, u kojem je 2012. odigrao zadnju utakmicu s 43 godine.

"Kopao sam svoju rupu i nisam se mogao izvući", u mučnom intervjuu priznao je ovih dana Merson, inače otac sedmero djece.

Merson je britanskim medijima otkrio kako je tijekom devedesetih na alkohol, kocku i drogu potrošio više od osam milijuna funti. Vikendom je, priznaje, trošio oko 23 tisuće eura.

Legenda Arsenala opisala je svoju želju za kockanjem kao "nezasitnu" i tvrdi da je to "najgora ovisnost na svijetu".

''Stalno sam razmišljao kako da dođem do novca jer sam se morao kockati. Bilo je to jače od mene'', kaže Merson i priznaje da su problemi s kockom i alkoholom i dalje prisutni. Borba s unutarnjim demonima traje.

''Ponovo sam potpuno izgubio kontrolu. Kopam rupu - ne mogu se izvući iz nje. To je najgora ovisnost na svijetu.''

Kakav je to igrač bio. Strašan. Za ono vrijeme Merson je bio avangarda. Veznjak ispred svog vremena, igrač koji stvara razliku. Poboljšana i nabrijanija verzija Davida Platta, nogometaš koji je trebao biti ono što je desetak godina poslije njega bio Paul Scholes. Prototip modernog veznog igrača. Brz, prodoran, razoran. Tehnički potkovan, lucidan i atraktivan. Ubojit.

Šteta. Velika šteta.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.