HRVATSKI klupski nogomet doživio je jedan od najtežih udaraca u novijoj povijesti kad su sva tri predstavnika u eurokupovima - ne računajući Dinamo, koji još nije ni krenuo - ispala iz kvalifikacija, zapela i prije posljednje prepreke prema grupnoj fazi, a samo će Rijeka dobiti novu priliku u play-offu Konferencijske lige. Crni dan hrvatskog nogometa za Index komentira trenerska ikona Ilija Lončarević.
IAKO je za mene neočekivano da su svi ispali, moje procjene prije nešto više od mjesec dana, gledajući protivnike u prvom i predviđajući one u drugom pretkolu, bile su da bi se moglo dogoditi da ne prođu, pogotovo Rijeka protiv Elfsborga.
Bilo je predvidljivo utoliko što su sva tri kluba u prvenstvo ušla neuvjerljivo, ne računajući Rijeku protiv Lokomotive, jer kad se bolje analizira ta utakmica, rezultat je preuvjerljiv. Već Europa i Varaždin pokazali su drugu sliku.
Isto tako Osijek, isto tako Hajduk. Svi su prošli, ali ne baš uvjerljivo, a to je bio znak da bi idućem kolu trebali pristupiti s više opreza nego što su očekivali. Možda su za javnost ti protivnici izgledali prelagano, ali javnost ne može procijeniti stvarno stanje.
Kad se gleda analitički, nijedna od ovih naših momčad nije pojačana, nego baš suprotno. Osim Hajduka, kojem je prvo ostao Perišić, ali to se pokazalo neozbiljnim i sa strane kluba i igrača. Rakitić će doći do izražaja kad uđe u formu, zasad igra ispod renomea.
Rijeka je izgubila igrače, a nikog nije dovela. Kad momčad sama osjeti u svlačionici da nije jaka kao prethodne sezone, onda ni ne može imati samopouzdanja da će u ovakvim utakmicama proći u iduće kolo.
I Dinamo će izgubiti od zadnjeg ili predzadnjeg na tablici ako je iz nekog razloga momčad izgubila samopouzdanje. Tako se teško može proći u skupinu EL-a ili KL-a, bez obzira na to koliko protivnici bili bezopasni. Od svih njih samo bi Elfsborg u našoj ligi imao značajniju ulogu, ostali bi se borili da izbjegnu zadnje mjesto.
Zato je normalno da nisu prošli, još kad te lopta kazni kao Hajduka, koji je stvorio neke šanse, ali doveo se u situaciju da kod kuće izgubi na autogol od momčadi koja mu nije ni blizu. Po meni su svi morali upaliti alarm još prije mjesec dana, ovako se samo nadam da će Rijeka barem proći Olimpiju i da ćemo uz Dinamo imati još jednog predstavnika u skupinama.
Situacija s Perišićem je neozbiljna, tako se ne grade stabilnost i dugovječnost
Situacija s Perišićem samo je pogoršala stvari u Hajduku. On nije bio u nekom idealnom stanju da bi mogao garantirati da će sam riješiti utakmicu protiv Slovaka. Perišić u svakom dodiru s loptom pokazuje klasu, ali bi li Hajduk s njim prošao, to je druga stvar.
Od kluba je neozbiljno da potpisuje ugovor s igračem tako da on može otići nakon mjesec dana, a od igrača koji toliko znači navijačima neozbiljno je da ode nakon kvalifikacija za Europu. Neozbiljno s obje strane i sad oboje kušaju ono što su skuhali.
To je sigurno bio problem, sama činjenica da je trener odao javnosti razgovor koji su imali u četiri oka možda može poremetiti momčad jer sad i drugi igrači mogu očekivati da to učini i njima. Po meni to nije smio učiniti, pogotovo da izađe s tim 20 dana poslije, da javno barata s intimnim dijalogom.
Ali, Hajdukov problem traje godinama jer nikako da shvate što im je posao. To nije marketing i zadovoljavanje navijača prije nego što sezona krene. Navijači se zadovoljavaju dobrim igrama, a ne najavama dobrih igara, to je posao marketinga.
Samo se treba podsjetiti što je Dinamo, a što je Hajduk. Dinamo je krajem milenija bio u sličnoj situaciji jer je izgubio bazu i nije imao momčad. Kad je 2005. ustanovio momčad, počeo je graditi stabilnost uza sve promjene iz godine u godinu. Klub je uhvatio ritam sa svojim igračima koji su dovoljno trajali u momčadi da drže svaku sezonu.
Dinamo to ima godinama i, sudeći prema početku ove sezone, to uspješno nastavlja i ova momčad. Oslanja se na bazu koja je dugo nepromjenjiva i dugovječnija od Hajdukove. Ako radiš samo na marketingu i na tome misliš graditi prva mjesta i stabilnost, to je pogrešan pristup.
Livaja je u prvoj godini u Hajduku napravio odličan posao i to je njegov doprinos, ali dalje nije mogao sam. Hajduk je trebao to iskoristiti da napravi stabilnu momčad s dobrim igračima. Ovako više ubacuje igrače iz svog pogona koji su pokazali potencijal, ali priliku dobivaju na kapaljku.
Konačno, Hajduk se nije smio orijentirati na marketing još prošle sezone kad je najavljivao prvo mjesto na temelju igrača koji se trebao oporaviti za zadnja tri kola. To je neozbiljno, tako se ne grade stabilnost i dugovječnost. Tek kad to shvate, imat će priliku za uspjeh na duže staze, ovako su propustili još godinu i pol dana da nešto naprave, umjesto da lutaju.
Pogreške s trenerima
Nisam protiv dovođenja stranih trenera, bio sam pristalica toga da HNS na prijelazu milenija pomaže našim trenerima da se plasiraju na inozemno tržište da se oni razvijaju, bilo bi licemjerno da se bunim kad je obratno.
Svaki je klub slučaj za sebe, ali treba shvatiti da ne možeš dovoditi Gattusa ako nisi siguran da je on trener pogodan za posao koji mora obaviti u klubu. Dosad nitko nije mogao primijetiti je li Hajduk pogodio, većina nas ne zna kakav je on trener i može li on to. On je bio igrač u vrhunskim klubovima, je li tako naučio raditi i trenerski posao, da preuzme momčad i može raditi zanatski ili je trener koji će graditi momčad, stvarati igrače i promovirati ih?
Tako je i Osijek, dovođenjem novog sportskog direktora, dozvolio da dođe neiskusan trener, a njemu nije dopušteno da ima iskusniju momčad i širu klupu, pa se sad čudimo kako nije mogao u tim uvjetima napraviti više nego što jest. To su diletantski potezi koje mi je glupo i komentirati jer ispada da je poanta samo kritiziranje.
Nije pomogla ni situacija s Mierezom, kojeg su morali pustiti, ali kad je već tako, u našem su nogometu svi igrači na prodaju, od Dinamovih nadolje, samo ovisi tko je zadovoljan ponudom. Osijek se morao pobrinuti da ima zamjenu za Miereza. Da ga je uspio zadržati do kraja kvalifikacija, da je zabio neke golove, i cijena bi mu bila veća i Osijek bi bio zadovoljan što odlazi. Ovako ga je prodao prije nego što je bilo vrijeme i to je velik razlog zašto je ispao i to ide na sliku i priliku rukovodstva koje ne planira dobro.
I rukovodstvo Rijeke pogriješilo je odlukom da se riješi trenera između dvije europske utakmice, to ne mogu shvatiti. Od proljeća se čuju glasine da trener ne odgovara predsjedniku, ali ako je tako, trebao mu se zahvaliti na kraju sezone, a ako ne, onda barem pričekati kraj kvalifikacija prije smjene.
Ova je smjena bila šok za koji su očekivali da će donijeti pozitivan efekt, ali nije ga donio i ispada neozbiljan potez. Imam puno poštovanja prema onome što je Mišković učinio s Rijekom, ali ovo je bila pogrešna odluka.
Kako dostići Dinamo?
Ostalo je još nekoliko tjedana do kraja prijelaznog roka, ali ne vidim što bi se moglo dogoditi da netko ove sezone ugrozi Dinamo. Ako ostane blizu ovog nivoa koji je pokazao na početku sezone, nitko mu ne može doći ni blizu. Po planiranju sezone vidi se da zatvaraju momčad i vrlo pametno rade. Ako uđu u Ligu prvaka, to će biti pun pogodak jer će imati dovoljno igrača da igraju i Europu i domaća natjecanja.
Ne znam je li moguće očekivati da svi ostali dovedu još dva-tri jaka igrača, uvijek ima pritisaka zadnjih dana prijelaznog roka. Volio bih da se svi pojačaju, da se neizvjesnost otegne do proljeća, ali sumnjam da itko može dostići Dinamo u koheziji i strukturi momčadi.