LEGENDARNI hrvatski borac Branko Cikatić ostavio je neizbrisiv trag u svijetu borilačkih vještina. Rođen je u Splitu 4. listopada 1955., a umro je 23. ožujka 2020. godine. Bio je prvi borac i kickboksač rođen u Hrvatskoj koji je postigao međunarodni uspjeh. Smatra ga se jednim od najboljih kickboksača teške kategorije svih vremena.
Bio je prvi pobjednik K-1 World Grand Prixa, turnira koji je održan 1993. u Japanu. Tada je s 38 godina nokautima pobijedio u sve tri borbe, a u završnici je dobio slavnog Ernesta Hoosta. Turnir je osvojio s 38 godina i 208 dana te je i danas najstariji borac kojem je to uspjelo.
Njemački časopis Karate Budo Magazine 1989. mu je dodijelio nagradu Zlatna rukavica te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova, ispred Chucka Norrisa i Jean-Claudea Van Dammea.
U svoje vrijeme bio je jedan od najboljih svjetskih boraca uopće, apsolutna legenda kickboksa. posebno u Japanu, gdje je ostvario najveće uspjehe. Šokirao je borilački svijet pobjedom na prvom K1 World Grand Prixu, na kojem je kao 38-godišnjak 1993. u jednoj večeri nokautirao tri protivnika, među kojima i legendarnog Ernesta Hoosta u finalu.
Borilačkim sportovima počeo se baviti s 12 godina nakon što je kao pionir ondašnje Sloge izgubio od vršnjaka iz Hajduka 10:0 i shvatio da nogomet nije za njega, pogotovo jer su mu govorili da je fizički preslab.
To se promijenilo kad je počeo trenirati taekwondo, pa judo i boks, sve dok se nije potpuno pronašao u kickboksu. Uslijedile su europske i svjetske titule u tajlandskom boksu i kickboksu, u kojima je ostvario čak 87 pobjeda u 98 profesionalnih borbi. Nekoliko godina nakon osvajanja K1 prekinuo je karijeru jer ga tijelo više nije slušalo.
Tada se okušao i u Hollywoodu kao glumac u filmu Neboder s Anne Nicole Smith. Imao je ugovor da snimi još dva filma, ali je odustao jer "holivudski način života nije za sportaša".
Zatim se pokušao vratiti kao MMA borac, okušao se i u PRIDE-u, ali doživio je tri poraza i definitivno se oprostio od borbi. Nakon toga okrenuo se biznisu i osnovao zaštitarsku tvrtku Tigar Cikatić, no to mu je samo donijelo probleme, među kojima i optužbe za teške kriminalne radnje, poput naručivanja likvidacije Mirka Filipovića.
Iako je Cro Copu otvorio vrata Japana i pomogao mu da se probije u svijet velikana borilačkog sporta, godinama su bili u vrlo lošim odnosima. Prije nego što se razbolio u svibnju 2018., radio je s tvrtkom koja se bavi alarmima i videonadzorom te je pomagao mladim borcima poput Antonija Plazibata, koji je 2017. osvojio K1 Grand Prix, baš kao Cikatić 24 godine ranije.
1998. svjetski prvak po organizaciji WMTA u Zagrebu
1995. 3. mjesto na K-1 Grand Prix u Tokiju
1993. K-1 World Grand Prix prvak u Tokiju
1991. svjetski prvak u tajlandskom boksu u Berlinu
1990. svjetski prvak po organizaciji IKBF u kickboksu
1989. prvak po WKA u kickboksu
1987. svjetski prvak u tajlandskom boksu o 82,5 kg u Amsterdamu
1986. europski prvak u tajlandskom boksu u Parizu
1985. europski prvak u tajlandskom boksu u Amsterdamu
