ŠTO učinite kad posjedujete gotovo 3000 nogometnih dresova? Ako ste Arjan Wijngaard, odredite sobu u svojoj kući kao izložbeni prostor i svaku pojedinu majicu zavedete u iscrpnom katalogu na internetu. These Football Times je razgovarao s Wijngaardom, čovjekom iza stranice www.voetbalshirts.org i vlasnikom jedne od najvećih kolekcija starih dresova, ne samo u Nizozemskoj, nego u cijeloj Europi.
Više od 25 godina Arjan sakuplja nogometne dresove iz cijelog svijeta, počevši s majicom Evertona koji je 1997. dobio na dar. S obzirom na tako dugotrajan ugled, pitali su ga što ga je uopće privuklo kolekcionarstvu dresova.
"Prvo pitanje je najteže", laže. "Naravno da sam i ranije volio nogomet. To je važno kad želite sakupljati nogometne dresove. Ali nema posebnog razloga zašto sam odabrao dresove. Neki ljudi biraju šalove. I ja imam neke šalove jer ako ne mogu kupiti dres na stadionu koji posjetim, umjesto toga uzmem šal. Zapravo, možda bi bilo bolje da sam odabrao šalove ili značke. Puno su jeftiniji i ne zauzimaju toliko prostora."
Nakrcana soba je svetište za dresove
Prošetate li Arjanovom sobom, lako je shvatiti o čemu govori. Od stropa do poda, zidovi su opremljeni policama koje stenju pod golemom težinom njegove kolekcije. Vrata su neskladan bijeli pravokutnik u inače sveprisutnom šarenilu, dok uz prozor stražare dvije lutke u zelenoj i plavoj odjeći. To je istinsko svetište za dresove, kako velikih tako i slabašnih klubova.
"Općenito, volim sakupljati dresove klubove koje nije lako pronaći", objašnjava Arjan. "Poput niželigaša ili amaterskih klubova, naprimjer, devetog ili desetog razreda engleske nogometne piramide ili klubova iz zemalja koje nisu poznate po nogometu, poput Novog Zelanda ili Tanzanije." U kolekciji su i dva dresa hrvatskih klubova - Hajdukovu gostujuću garnituru iz 2008. - 2010. i Rijekin crveni iz sezone 2015./16.
Ne može se bilo tko pojaviti i prošetati ovom sobom, ali Arjan obilato koristi internet kako bi pokazao svoju kolekciju, za koju vodi stranicu na kojoj je katalog dresova po zemljama, klubovima i razini liga, kao i profile na Twitteru, Facebooku i Instagramu, sve pod imenom Voetbalshirts.org. Ali, što ga je inspiriralo da započne tu internetsku odiseju?
"Nekoliko je razloga. Prvo, da pokažem drugima što imam. Drugo, da dokažem osiguranju da imam sve te dresove, u slučaju požara ili pljačke. Osim toga, tako mi je lakše vidjeti što već imam, posebno kad na internetu tražim nove ili sam u fan shopu u inozemstvu."
Kako Arjan nabavlja dresove?
Dva su glavna načina na koji Arjan nabavlja većinu svojih dresova. Prije pandemije odlazio je na oko pet putovanja godišnje u strane zemlje kako bi proširio svoju kolekciju. No, ograničenja u zračnom prometu značajno su ga spriječila da osobno dolazi do dresova, pa je počeo više koristiti internet.
"Draže mi je uzimati ih osobno iz trgovine u blizini stadiona, ali s više od 2900 dresova to nije uvijek moguće", priznaje. "Druge opcije su klupske online trgovine i, naravno, eBay, ali i grupe na Facebooku i drugi kolekcionari u Nizozemskoj, u inozemstvu i na Twitteru. Kroz godine sam se povezao s ljudima iz cijelog svijeta i to je također zabavan dio kolekcionarstva."
Zaista, Arjan se duboko ukopao u zajednicu koja se bavi dresovima i u kojoj ima istaknutu i aktivnu ulogu kao jedan od najposvećenijih kolekcionara u Europi. Predsjedava nogometnim imanjem od preko 6000 pratitelja na tri društvene mreže, dok njegova stranica privlači više od 200.000 posjetitelja. Ali, priznaje da sami dresovi nisu najveće zadovoljstvo u kolekcionarstvu.
"Sve stvari koje dolaze s tim možda su još ljepše od samo posjedovanja majica. Posjete stadionima, pretraživanje interneta, dolazak u kontakt s ljudima, upoznavanje drugih kolekcionara i volontera koji su ponosni na svoje klubove i žele mi pomoći da dodam dres njihova kluba u kolekciju, što je sjajno. Puno je razgovora o dresovima i nogometu i pomaganja jedni drugima kroz zajedničku strast za dresovima."
Najdraži dres
Koliko god uživa u benefitima zajednice, Arjan mora imati omiljeni dres među otprilike 2900 opcija. "Ima jedan stari dres FC Groningena, taj mi je najdraži", priznaje, "zato što je rijedak, nošen na utakmici i gotovo 40 godina star."
Tako rijetka i antikna majica ponos je njegove kolekcije, a Arjan ju, kao i većinu iz kolekcije, ne želi nositi u rekreacijske svrhe, iako ne nužno iz razloga koji ljudi možda očekuju. "Ne nosim ih jer mnoge (više) nisu moje veličine", kaže. "Ne nosim dresove često, ne želim ih oštetiti, ali neke imam i duple - jedan za kolekciju i jedan za nošenje."
Čak i s tako opsežnom i vrijednom kolekcijom, Arjan je još namjerava proširiti, iako se čini da mu je soba došla do točke ispunjenosti. Čak su i vrata domaćin brojnim kapama koje su obješene na čavlićima zakucanima u drvo. Ima popis dresova na čijoj akviziciji radi i otkriva da mu je jedna od majica koje traži iznad svih.
"Ima jedan dres koji zaista želim dodati u kolekciju, Groningenov nošen na finalu kupa 2015. Groningen je moja lokalna momčad i ima samo jedan trofej, nizozemski kup. Već sam rekao da mi se sviđaju dresovi niželigaša koje još nemam. Dakle, ako netko ovo čita i misli da mi može pomoći s dresom njihova amaterskoga kluba, nek mi se javi bez ustručavanja."
"Svatko treba navijati za svoju lokalnu momčad"
S obzirom na to da živi na sjeveroistoku Nizozemske, klub za koji Arjan najstrastvenije navija je Groningen, najpoznatiji kao dječački klub Arjena Robbena. To je ljubav koja je počela prije otprilike 30 godina i koja mu služi kao svojevrsni bijeg u životni afinitet prema sportu i dresovima koji se s njim povezuju.
"Groningen je moja lokalna momčad. Imam sezonsku ulaznicu gotovo 30 godina, a stadion mi je na 10 minuta biciklom. Mislim da uvijek trebaš navijati za svoju lokalnu momčad. Ali, moj prvi dres bio je Evertonov. Valjda volim navijati za narodne klubove. Everton, Groningen i Feyenoord istinski su narodni klubovi."
Iako je eksplozija kolekcionarstva dresova tek relativno nedavni fenomen, nedvojbeno naglašen u pandemiji koja je dopustila ljudima da ulože više vremena i novca u širenje svojih kolekcija, Arjan je aktivan na Twitteru još od 2010. On svakako spada u staru gardu, ali što donosi budućnost? "Ne namjeravam prestati", priznaje. "Dok god mi se to sviđa i imam prostora da nastavim, neću prestati."