Screenshot: Youtube
IVICA HLEVNJAK, kojeg su u nogometnom svijetu svi poznavali kao Buklu, umro je u 72. godini života nakon kratke i teške bolesti.
Drugi po broju nastupa i osmi po broju golova
Hlevnjak je za Hajduk igrao od 1962. do 1973. godine kao veznjak i napadač, a s 655 utakmica za Bile, drugi je po broju nastupa u povijesti kluba, iza Frane Matošića. Nogometaš koji je s Hajdukom osvojio prvenstvo 1971., te Kupove Jugoslavije 1967. i 1972., za klub je postigao 237 golova, po čemu je osmi na vječnoj listi strijelaca.
Zlatna kapetanska traka za zasluge
Svi ovi podaci, kao i oni da je nakon odlaska iz Hajduka igrao u francuskim niželigašima i američkim malonogometašima, nakon čega se ovaj stomatolog vratio u Hajduk i zaposlio u marketingu, ne otkrivaju što je Bukle zapravo značio za klub, koji ga je zbog svega što mu je dao, nagradio posebnom čašću - zlatnom kapetanskom trakom.
Legenda antifašističkog kluba rodila se u afričkoj pustinji, u zbjegu pred fašističkim terorom
Hlevnjak je bio i ostao hajdukovac starog kova i predstavnik Splita i Dalmacije "kakvi su nekad bili", pa dok mnogi mladi i "neupućeni" navijači "bilog" kluba veličaju crnilo, kako ono kolorističko, tako i ono ideološko, treba ih podsjetiti kako se Hajdukov velikan, o kojem pišemo povodom njegove smrti, rodio tamo gdje su usred Drugog svjetskog rata deseci tisuća dalmatinskih žena i djece pobjegli od nacističkog i ustaškog crnila - u El Shattu, egipatskoj pustinji.
Dijete zbjega i antifašističkog kraja tako je puno prije dolaska u antifašistički klub, kojem je pristupio s 12 godina, umjesto crne odabralo bijelu/bilu boju i ostao joj vjeran cijelog života.
U debiju potopio Partizan, u 11 godina osvojio tri trofeja, ali puno češće spašavao Hajduk od ispadanja
Već u debiju za Hajduk pokazao je što se od njega može očekivati: Za prvu momčad prvi put zaigrao je kao 18-godišnjak i odmah u pobjedi Hajduka nad Partizanom 3:1 postigao dva gola.
Nažalost, na scenu je došao prekasno za veliku generaciju Hajduka iz 50-ih, dok je s najboljom u povijesti, onoj iz 70-ih, osvojio prvenstvo i kup, ali nakon toga je morao u inozemstvo, kako bi ulovio zadnju priliku za zaradu. Tako da su osim spomenutih trofeja, njegovi najveći uspjesi održavanje Hajduka u prvoj ligi tijekom najtežeg desetljeća u klupskoj povijesti, čemu je izravno pridonio mitskim golom za pobjedu nad Dinamom u Zagrebu u lipnju 1963., kojom je i doslovno spasio Hajduk od druge lige.
Golom na Maksimiru ostavio Hajduk u prvoj ligi dok su vodeće hajdukovce pogađali srčani udari
Blizina ponora nad kojim je Hajduk visio izazvala je takve šokove da su tijekom utakmice srčane udare dobili Hajdukov vođa puta Dušan Stipanović, koji je preminuo u svlačionici gostiju na Maksimiru, te predsjednik kluba Petar Rončević, ali on je preživio.
Čovjek koji je Hajduk tada održao na životu od danas formalno nije među živima, ali evo zbog čega živi vječno: