PRIJE početka Eura kupili su momka koji je s tek 18 godina postao prvotimac Benfice, kluba s kojim je osvojio titulu portugalskog prvaka, ali i došao do četvrtfinala Lige prvaka, gdje ih je zaustavio baš Bayern. Nakon Eura imali su i mnogo više od toga. Odjednom, kupili su igrača koji je postao prvotimac europskog prvaka.
U Münchenu su bili potpuno svjesni koliko su imali sreće pa je i sam Rummenigge priznao: "Da smo s njegovom kupovinom čekali do poslije Eura, više si ga ne bismo mogli priuštiti."
Prema svemu sudeći, direktor Bayerna tada je bio potpuno u pravu. Jer ukupno 75 milijuna eura potencijalne odštete (35 odmah, 20 po odigranim utakmicama i 20 po postignuću) nakon Eura više ne bi zadovoljilo Benficine apetite.
Koliko je Renato Sanches bio dobar sa samo 18 godina vjerojatno je najbolnije spoznala baš hrvatska reprezentacija, a ovaj se mladić doista činio kao sigurna oklada. Da ga je Bayern htio odmah prodati nakon Eura, a da nije odigrao ni minute za klub, Bavarci bi vjerojatno bili u instantnom plusu od tridesetak milijuna eura, a moguće i više. Sve je trebalo biti savršeno; pravi igrač za pravo mjesto, ono koje je nekoć držao Schweinsteiger, a tada samo privremeno čuvao Vidal.
Međutim, samo tri godine kasnije Renato Sanches za značajno manje novca (20 milijuna eura) otišao je u Lille, ostavljajući za sobom osjećaj gorkog poraza. Kako osobnog - jer protekle je tri sezone potratio na klupu, svađe i bijes - tako i klupskog, koji nije primarno financijski. Za Bayern, Renato Sanches se pokazao prije svega kao golem oportunitetni trošak i sve u svemu jedan od najvećih promašaja klupske politike svih vremena.
Sigurna oklada postala je propala investicija. Pitanje je: kako se to dogodilo?
Predobro da bi bilo istinito
Ako postoji jedna klasična pogreška mnogih nogometnih klubova i njihovih direktora, to je onda kupovina igrača koji je zasjao na velikom natjecanju, a prethodno je bio slabije poznat. Kod Bayerna to nije bio slučaj. Oni su Renata Sanchesa bili pratili cijele sezone, a iz prve ruke su imali prilike vidjeti koliko je dominantan igrač kada su uz dosta problema prošli Benficu u Ligi prvaka s ukupnih 3:2. Svojom energijom i pristupom dominirao je igrom, pogotovo u drugom susretu u Lisabonu.
Puna je usta pohvala za njega tada imao Pep Guardiola, a slično je rekao i legendarni Xabi Alonso, nakon što je mladi Portugalac već bio došao u klub:
"Renato Sanches je, vidi se to, drugačiji igrač. S tek 18 godina posjeduje nevjerojatnu snagu i energiju. Vidi se također kako ima veliku glad za učenjem i uspjehom. Jako se veselim tome da ćemo zajedno igrati u veznoj liniji, a ja ću dakako dati sve od sebe da ga podučim onome što će biti potrebno."
Novi trener Bayerna postao je Carlo Ancelotti, stručnjak koji nije poznat po razvoju mladih igrača, ali osoba za koju se smatralo kako karakterom odgovora kako klubu tako i Renatu Sanchesu. Sve je počelo dobro; u prvih osam kola šest je puta nastupio, četiri puta kao prvotimac, a Bayern je na svom kontu imao šest pobjeda i dva remija.
Međutim, tada su se u roster poslije ozljeda vratili poneki stariji igrači, prije svih Arturo Vidal, a sam je Renato Sanches počeo dobivati sve manje prilika. Kada bi i igrao, na terenu bi djelovao loše. Izgubio je kontinuitet te je morati čekati do 27. kola kako bi ponovno bio prvotimac. Bio je tada jedan od najlošijih na terenu u tek jednom od dva Bayernova bundesligaška poraza, kada su izgubili 0:1 od Hoffenheima.
Na kraju sezone, morao je otići.
Iz lošeg u gore
Postalo je jasno da za njega u Bayernu nema mjesta. Carlo Ancelotti brzo je pronašao rješenje te ga poslao kod Paula Clementa u Swansea City, koji je tada igrao u Premier ligi. Clement je bio Ancelottijev dugogodišnji pomoćnik, čovjek od povjerenja, te se Talijan (vjerojatno opravdano) nadao kako će novi izazov, nova sredina te više mjesto u momčadskoj hijerarhiji biti od koristi za i dalje vrlo mladog Portugalca.
Ispostavilo se, nije. Renato Sanches doista je počeo kao prvotimac i Clementov štićenik, samo što je trener negdje oko Božića dobio otkaz, a Renato Sanches ostat će upamćen među fanovima Premier lige po jednoj vrlo simboličnoj akciji.
Na njegovu žalost, to je bila ova.
Srećom po Sanchesa, činilo se kako mu novi trener Carvajal vjeruje te su dvije njegove najbolje utakmice za Swansea vjerojatno bile i njegove posljednje. Baš kada je počeo vidjeti svjetlo na kraju tunela, morao je propustiti ostatak sezone zbog ozljede bedrenog mišića. Značilo je to još jednu propuštenu priliku.
Povratak u Bayern nije mu donio ništa dobro. Iako se spekuliralo kako bi Niko Kovač, trener koji je svoj kredo izgradio kao trener od discipline, a preferira trkački moćne, jake i energične igrače, mogao biti idealan fit za njega, ispalo je ponovno potpuno suprotno. Portugalac se teško vraćao u formu poslije ozljede, a u međuvremenu je prestao biti član nacionalne selekcije. Nije se prilagodio na novu ulogu u Bayernu ni na činjenicu da se mora izboriti za mjesto u momčadi.
Stvari su eskalirale na početku ove sezone, kada je i službeno kažnjen. Svima je postalo jasno kako je prodaja najbolja opcija, iako su iz kluba to nijekali do posljednjeg trenutka. Prije nekoliko sati potvrđen je kao novi igrač Lillea.
Je li moglo biti drugačije?
Naravno da je moglo. Da je Pep Guardiola ostao samo sezonu dulje, Renato Sanches je za Bayern možda mogao postati ono što je danas Joshua Kimmich. Da nije bilo ozljede, možda bi pod Carvajalom procvjetao igrajući za Swansea. Da je bilo bolje komunikacije, možda bi danas bio jedan od važnih igrača Nike Kovača. Međutim, ništa od toga se nije dogodilo.
Ako pažljivije pogledate sliku, Renato Sanches danas je (i bez aktivacije ijednog bonusa) najskuplji veznjaka među tinejdžerima. U to vrijeme bio je i najskuplji igrač svoje dobi na svim pozicijama. No ono što treba ostati pouka, kako Bayernu tako i drugim klubovima, sljedeće je; mladi igrači su delikatne biljke, a vezni igrači pogotovo. Jedno je kupiti Mbappe-Lottina ili Joaa Felixa i očekivati od njih učinak odmah. Kada je riječ o napadačima ili krilnim napadačima, to su igrači koji igraju na svoj individualni talent i individualnu inspiraciju. Vrlo se rijetko od njih očekuje da i sve oko sebe čine boljima.
Sanches još ima ono najvažnije - vrijeme
Igrači koji su prošlih desetljeća upravo to činili bolje od ostalih - Xavi, Pirlo ili Luka Modrić - zahtijevali su vrijeme. I ne samo vrijeme nego i sazrijevanje. Renato Sanches to vrijeme nije dobio. U Bayernu mu nisu pristupili na pravi način. Međutim, nije tu Bayern nikakva iznimka. Ako pogledate najskuplje tinejdžere među veznjacima - Anderson, Obi Mikel ili Gerson - nema velikih priča o uspjehu. Niti u njihovim slučajevima nije bilo previše sluha, onoga kakav je potreban da bi se razvilo pravog veznog igrača.
Renato Sanches sada odlazi u idealan klub. Klub koji mu odgovara kako stilom igre tako i politikom razvoja igrača. Christophe Galtier jedan je od najboljih trenera što se razvoja talenta tiče, a Lille jedna od najboljih sredina. Vremena ima dovoljno, tek je navršio 22 godine i karijera mu nipošto još nije propala.
Uz dozu cinične poetske pravde, prvu etapu njegove karijere obilježila je Hrvatska; utakmicom protiv Hrvatske došao je na najveću nogometnu scenu, samo da bi s hrvatskim trenerom s nje sišao. Međutim, nije ostao bez najdragocjenijeg resursa. Nije ostao bez vremena. Jer vrijeme je bilo potrebno kako Xaviju tako i Pirlu. Na drugačiji način i Luki Modriću. A upravo vrijeme i dalje radi za Renata Sanchesa. Možemo se samo nadati da će ga iskoristiti jer bilo bi šteta potratiti takav jedinstven talent. Sada je sve na njemu.