United nema razloga za euforiju, Chelsea za očajavanje

DEBI Franka Lamparda na klupi Chelseaja bio je poput noćne more, barem rezultatski. Poraženi su s visokih 4:0 u derbiju na Old Traffordu. Ali ova utakmica ujedno je i najbolji dokaz da jedna utakmica ne daje relevantnu sliku onoga što možemo očekivati u nastavku prvenstva. Manchester United nema razloga za euforiju, a Chelsea nema razloga za očajavanje. I jedni i drugi pokazali su velike probleme u igri, a gost je u prvih 45 minuta bio bolja momčad.

Visoka zona koja funkcionira samo na polovici terena

Chelsea je dobro detektirao probleme koje United ima s organizacijom napada iz zadnje linije. Iako su oba stopera dobri dodavači, geometrija im ne nudi puno opcija za progres napada. Pogba i McTominay bili su zacementirani u liniji, a nijedno krilo ili napadač se nisu spuštali kako bi stvorili brojčani višak u vezi. Chelsea je tako u zoni 4-2-4 United neprestano držao u prvoj fazi napada, čovjek na čovjeka, bez ikakve dinamike koja bi ih natjerala na rotaciju. Unitedu bi u ovakvoj utakmici igrač profila Mate, koji bi se spuštao iza leđa Jorginha i Kovačića, zlata vrijedio, posebno jer na stoperima ima igrače koji mogu pasom probiti suparnikove linije. Bez opcija u sredini terena, United je bio prisiljen graditi preko bokova, a tamo se Chelsea brzo i kompaktno skupljao i tjerao ih u nerezonske pasove ili direktni gubitak lopte. Ali to je samo jedna, ljepša strana priče oko Chelseajeve postavke. Ona druga ih je koštala četiri gola u mreži.

Naime, onoga trenutka kada bi United sustavno ili slučajno probio tu prvu zonu, nastajali su golemi problemi. Uglavnom se to događalo poslije dugih lopti na kojima bi Rashford ili Martial osvojili duele. Svi Unitedovi igrači u prednjem dijelu izrazito su brzi i Chelsea je u tranziciji morao braniti golem prostor. Sa Zoumom koji je bio katastrofalan, bez Kantea u ekipi i s tandemom Kovačić-Jorginho, koji bi trebao preuzimati i zaustavljati tranziciju, Chelsea nije imao šanse. Vidjelo se da će primiti puno golova, a moglo ih je spasiti jedino to da su zabili više. Igra u obrani Lampardove ekipe bila je katastrofalna i sasvim sigurno će biti prva točka dnevnog reda na sljedećem treningu. Ali Chelsea prema naprijed nije bio ništa lošiji od Manchester Uniteda.

Golema razlika u efikasnosti

Chelsea je u prvom dijelu imao bolje šanse i češće je organizirano dolazio u zadnju trećinu terena. Tamo je kombinacijom loših odluka i udaraca te pomanjkanja ideje u samoj završnici ostao bez pogotka koji je po igri objektivno zaslužio, a koji je utakmicu mogao odvesti u sasvim drugom smjeru. Uostalom, na samom početku utakmice Abraham je pogodio unutarnji dio vratnice, kada je De Gea već bio savladan...

U svim kategorijama koje ukazuju na opasnost po suparnički gol Chelsea je bio podjednako dobra ili bolja momčad. Jedina razlika u korist domaćina je u kategoriji velikih šansi, ali sve tri stvorene su u kontranapadu na golemom prostoru, od čega je posljednja bila zapravo u neaktivnom dijelu utakmice, kada je pitanje pobjednika bilo riješeno. 

Chelseajeva igra u posjedu uključivala je pokušaj izgradnje napada od svog golmana, što je nešto što smo od Franka Lamparda mogli vidjeti i u Derby Countyju. Jorginho je zauzeo svoju poziciju organizatora iz dubine, Kovačić je služio kao ispomoć u prvoj fazi, a Mount je bio leteća osmica širokog radijusa kretanja. Chelsea je ciljano praznio sredinu terena kako bi otvorio prostor, prije svega Barkleyju, za dijagonalna utrčavanja kojima bi preskočili zid koji su činili Pogba i McTominay, a to su radili sasvim solidno sve do zadnjih 25 metara. Tamo je bilo vidljivo da još uvijek nemaju izgrađene mehanizme kojima bi stvorenu prednost pretvorili u odličnu šansu, ali to su sasvim normalne porođajne muke trenera u novoj sredini. 

United s istim problemima kao lani, Chelsea bi mogao biti zanimljiv

Zaključno bi se o utakmici moglo reći kako i dalje postoji golema razlika između ovih ekipa i tri najbolje ekipe u ligi - Manchester Cityja, Liverpoola i Tottenhama. I u kadru, a pogotovo u smislenosti same igre po fazama. United, čini se, muče vrlo slični problemi kao i lani. Jako teško organiziraju napad iz svoje polovice i prva ekipa koja se povuče u dublji blok mogla bi im biti teško otrježnjenje nakon ovakvog starta. Ali svakako mogu biti zadovoljni debijima Maguirea i Wan-Bissake koji su već u prvom susretu dali naslutiti da će bitno podići Unitedovu zadnju liniju. 

Chelsea je momčad u totalnom remontu, a očito je kako se Lampard ne libi dati šanse igračima iz vlastite akademije. Njihov razvoj i selekcija trebali bi biti jedan od ključeva ove sezone, koja je po svemu tranzicijska. Ima zanimljive ideje, ali novosti koje pokušava uvesti u odnosu na Sarrija trebaju vremena. Da je Chelsea odigrao identičnu utakmicu u napadu, a da mu je ostao Eden Hazard, nije nimalo nemoguć scenarij po kojem bi u ovoj utakmici pobijedio. Drugi put suparnik neće imati golmana sa sedam obrana, niti će Chelsea dvaput pogoditi stativu, ali možda će druge ekipe manje kontranapada upropastiti lošim dodavanjem na samom početku. Ali sve to na stranu, ovakav start jako je opasan. 

I puno je bitnije u ovom trenutku raditi na fazi obrane i obrambene tranzicije, onome što donosi stabilnost u igri i što može poslužiti kao baza za izgradnju stila u napadu kakvom se teži. Jer u Premiershipu nema puno momčadi koje mogu sustavno probiti organiziran blok, ali je zato gotovo svaka opasna u kontranapadu. Ovu utakmicu gledali su svi treneri Premiershipa. I vjerojatno će svi izuzev Guardiole i Kloppa igrati baš na tu slabost Chelseaja. Lampard to mora uvidjeti i napraviti potrebne korekcije jer će u suprotnom vrlo brzo izgorjeti.