DESET sekundi straha. Toliko je trajao najjači potres u Zagrebu u posljednjih 140 godina, koji je probudio većinu njegovih građana. U jeku pandemije koronavirusa koja je tjednima paralizirala Zagreb stigao je još veći, traumatičniji i neugodniji udarac.
I dok je većina ljudi zvala svoje bližnje kako bi čuli jesu li živi i zdravi, pred bolnicom u Petrovoj ulici odvijala se prava drama. I nije nimalo pretjerano reći da je to bila borba na život i smrt. Deseci majki koje su tek rodile morale su sa svojom djecom napustiti zgradu i izaći na hladnu ulicu dok je tlo i dalje podrhtavalo. Hrabre majke ispred bolnice bile su dirljiva priča sama po sebi, ali uskoro je uslijedilo nešto što je u trenucima najveće krize vratilo vjeru u ljude.
Bad Blue Boysi su se u roku od sat vremena organizirali i stigli na prvu crtu. Indexove fotografije navijača koji povezani u ljudski lanac spašavaju skupocjene inkubatore kako bi ih se prevezlo na sigurno puno su više od slika godine.
U zemlji kojoj prijeti demografska katastrofa, a političari pišu uzaludne preplaćene strategije, mijenjaju blindirane aute, mole protiv pobačaja i raspravljaju o pravima žena u dnevno-političke svrhe, za život naše djece borimo se uglavnom samo mi, obični ljudi s dekama ispred Petrove i par stotina navijača koji su za sobom povukli tisuće ljudi iz Hrvatske i svijeta da pomognu u obnovi bolnice.
Nije to bio prvi put da su oni koje šira javnost često percipira isključivo u negativnom kontekstu postali prvi na koje se mogu osloniti oni kojima pomoć najviše treba. Kada su velike poplave prije nešto više od pet godina pogodile Slavoniju, Armada, Kohorta, BBB, Torcida i druge navijačke skupine bile su među prvima koji su se organizirali kako bi pomogli onima u nevolji. U trenutku izbijanja pandemije koronavirusa bili su puno bolje pripremljeni nego ijedan drugi segment u državi – u roku par sati organizirali su patrole koje starijim i nemoćnim sugrađanima dostavljaju lijekove i prehrambene namirnice, a bolnicu u Dubravi su pretvorili u centar za oboljele od koronavirusa. Uskoro su i pozvali sve svoje članove, ali i druge građane da daruju krv u ovim teškim trenucima.
Sada su tu za one koji su možda najmanji među nama, ali imaju najveće srce. Bitka na dan potresa bila je samo prvi korak, za koji se činilo da će biti simbolične naravi s obzirom na ogromnu štetu koju je bolnica pretrpjela.
Jedna od predstavnica udruge Palčići Željka Vučko otkrila nam je kako su se stvari odvijale netom nakon nepogode: „Svi ste vidjeli one potresne scene ispred Petrove. Mi smo morali reagirati odmah. Kao jedina udruga u Hrvatskoj koja se bavi problemom prijevremenog rođenja, u akciju smo krenuli već 28. 3. Napravili smo popis stradale opreme i cifra je bila zastrašujuća, oko 4,5 milijuna kuna. Već nakon nekoliko dana javila nam se udruga Dinamo to smo mi i pitali su kako mogu pomoći. Otud je sve krenulo.“
Ono što je započela kao inicijativa Dinamovih navijača uskoro je postalo općenarodni pokret u koji su se uključili ljudi iz cijele Hrvatske, dijaspore i svijeta.
Sve je krenulo s Badeljom. Otad smo vidjeli više od tri tisuće artikala za Palčiće
Udruga Dinamo to smo mi vrlo brzo je aktivirala brojne hrvatske i strane sportske velikane s plemenitim ciljem. Svaki od sportaša donirao je jedan svoj rekvizit, a originalna ideja bila je staviti ih sve na nagradnu igru. Kako bi u njoj sudjelovali, navijači bi morali kupiti kupon, a novac od toga se direktno uplaćuje na račun Palčića.
S ciljem pravovremenog informiranja javnosti otvorili su na Facebooku grupu Vratimo Palčiće u Petrovu. Nakon dva dana jedan navijač došao je na ideju koja će pokrenuti nezapamćeni val humanitarizma. Naime, navijač je kod sebe imao dres Milana Badelja koji je htio darovati za nagradnu igru. S obzirom na to da se Badelj već odazvao aukciji, navijač je smatrao da nema potrebe za dva ista dresa pa je onaj u svojem vlasništvu ponudio na aukciju. Naravno, uz uvjet da „pobjednik“ aukcije novac uplati na račun Palčića.
U idućih 20 dana navijači su se poveli za njegovim primjerom i otvorili preko četiri tisuće aukcija. Na njima su se našli neki super-vrijedni eksponati poput ulaznice s prve međunarodne utakmice između Hrvatske i SAD-a ili dresa u kojem je Jarni zabio gol Njemačkoj u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1998. Na aukcijama ste mogli naći baš sve - od originalnih dresova koje su na utakmicama nosili najpoznatiji svjetski igrači do lokalnih dresova lokalnih klubova s romantičnom pričom. Za svakog sportskog fanatika grupa je postala najdraži hobi, a potreba da istražuje nove predmete i za njih nudi novac prerasla je u nacionalnu ovisnost.
Bilo je i drugih artikala, koji su svojom originalnošću osvojili naklonost i stekli veliku cifru za Palčiće. U to svakako spada i pendrek koji je jedan od navijača oduzeo milicajcu 13. 5. 1990. godine, koji neki navijači Dinama smatraju i početkom rata. Bilo je i ponuda koje nemaju veze sa sportom, ali su doprinijele cilju – od ljetovanja u Baškoj vodi i usluga parketiranja do torti ili vrhunskog vina.
Iako je svaki ponuđeni artikl bio prekrasna gesta, neki od njih su ipak malo posebniji od drugih. Vjerojatno ne postoji osoba koju nije dirnula prekrasna akcija Lopta za Antu u kojoj je jedan sjajan dječak ponudio za Palčiće loptu koju je potpisao Ryan Giggs, a ljudi su uplatili preko 120 tisuća kuna – samo kako bi ona ostala kod njega. Slična je priča bila i za dres Ene Šarac i Duvnjaka. Ljudi su uplaćivali novac ne kako bi nešto dobili, nego kako bi osigurali da neki zadrže omiljenu uspomenu na najdražeg igrača, uspomenu iz djetinjstva ili preminulog oca.
Za Palčiće je u ovom trenutku prikupljeno pet i pol milijuna kuna.
Željka Vučko: Plavi dečki su ruke koje nose Palčiće do pobjede
Uskoro kreće nagradna igra na kojoj ćete imati šansu osvojiti originalni dres Paula Georgea, kopačke Velimira Zajeca iz 1982. godine, dres u kojem je Tin Srbić osvojio Svjetsko prvenstvo i brojne druge memorabilije.
Za Palčiće je sportska javnost mogla čuti krajem prošle godine, kada ih je Futsal Dinamo ugostio na humanitarnom spektaklu u Ciboni, na prvenstvenoj utakmici protiv Splita. S obzirom na to da je prvotni cilj postignut, ali dobra volja i dalje postoji, akcija se nastavlja:
"Palčića se godišnje rodi oko 2500 do 3000. Uglavnom se rađaju u velikim kliničko-bolničkim centrima jer tamo postoje uvjeti za njihovu skrb, no dogodi se i da ne stignu transportirati majku. Ona onda mora roditi u manjem rodilištu, a tada je vrlo važno zbrinuti ih i transportirati do većeg centra koji ima više opreme i osoblja. Nakon opremanja Petrove i Merkura nastavljamo s kupnjom po jednog inkubatora za Split, Osijek i Rijeku. Bude li i dalje dovoljno sredstava, cilj nam je povezati Hrvatsku, odnosno svim manjim rodilištima kupiti transportni inkubator", rekla je Vučko.
„Akcija Vratimo Palčiće u Petrovu je nešto što Hrvatska nikada nije imala i teško da će je ikada itko ponoviti. Ovo je akcija koju vode mali ljudi velikog srca, a mi koji smo pokrenuli akciju samo ju koordiniramo. Ovo je lavina dobrote koja se prelila izvan granica, ne samo Hrvatske već i Europe, i nemoguće ju je zaustaviti“, rekla je Vučko, dodavši za kraj:
„A Plavi dečki? Oni su uvijek tu za Palčiće, već šestu godinu zaredom. Oni su ruke koje ih nose do pobjede.“