SRAMOTNA i bijedna igra kakvu su prikazali igrači kluba nekad poznatog kao Hajduk u večerašnjoj utakmici protiv Žiline samo je neizbježni proizvod i veliko finale projekta započetog grandioznim preoblikovanjem kluba.
Hajduk danas vode zaigrane hotelijerske mecene, igrače biraju "kontroverzni poduzetnici", s klupe kormilare nevjerojatno "bezmudi" treneri, a finalni proizvod na terenu isporučuju igrači nedostojni dresa i imena nekad velikog kluba.
Sjeverom i istokom Poljuda je od 65. minute, kada je Kalinić povukao rijetko kukavički potez zamijenivši jedinog napadača defenzivnim veznjakom, razlijevalo se ogorčenje, a mnogi navijači su već tada na polovici drugog dijela počeli napuštati tribine znajući što neminovno slijedi.
Nije ni moglo ispasti drugačije
Jako Andabak je nadogradio dosada nakaradnu poljudsku praksu dovođenja igrača nakon što ih se pokupi sa ljetovanja na plaži u Stobreču novim patentom. Poduzetni je Hajdukov krupni dioničar "pojačavao" momčad svaki put kada bi mu netko na janjetini masnih prstiju doturio DVD s novim brazilskim ili gastarbajterskim čudom od djeteta. Trener i sportski direktor su u Hajduku ionako samo misaone imenice, a klubom se drma iz nekih drugih sfera.
"Moj Miše, ko tebe šta pita"
Navedena posprdna rečenica čula se prije desetak dana u jednom društvu, kada je bivši Hajdukov trener nakon dovođenja Rodića rekao: "Ovime je za nas prijelazni rok završen".
Hajduk danas služi kao nešto unapređenija verzija sajma robe s greškom, ali uz malu razliku - posjetitelji derneka i proštenja ne moraju platiti masnih 130 kuna da bi s tri godine neopranih stolica gledali lakrdiju poput večerašnje Hajdukove protiv Žiline.
Kome se žaliti?
Onaj koji je projekte osmislio i naredio, trenutno je na krstarenju, u velikom stilu predstavljena uprava je već na odlasku, a Hajduk je u kurcu.