HRVATSKI rukometaši nakon deset godina izborili su finale velikog natjecanja.
Nakon drame i dva produžetka, u Stockholmu je pala Norveška 29:28. Hrvatska je pobijedila u jednoj od najboljih utakmica u povijesti europskih prvenstava. U 16:30 u nedjelju igrat će protiv Španjolske za europsko zlato.
Uživo na Index Sportu mogli ste pratiti reakcije Červara i igrača jutro nakon velike pobjede u Tele2 Areni u Stockholmu.
Lino Červar:
"Treba odati priznanje igračima što su izdržali ovakvu utakmicu. Teško je bilo, znali smo to, međutim sve je u određenom trenutku dobro išlo, golmani su se izmjenjivali, igrali smo dobru obranu... Strašno nešto, strašan podvig i rezultat. Nitko nije računao da možemo vratiti Hrvatsku u vrh svjetskog rukometa.
Sutra je novi dan, nova želja, novi izazov. Želimo ići do kraja. Odmor? Jako je teško odmoriti igrače. Umorni su, vidjeli ste da Cindrić nije mogao protiv Norveške. Pokušat ćemo ih regenerirati. Publika nam jako puno pomaže da izvučemo dodatnu snagu u teškim trenucima.
Španjolska je izvrsna reprezentacija. Igraju sličnu obranu kao i mi, jaki su, imaju dobre golmane i brzu tranziciju s Fernandezom i Soleom. To iznimno efikasno realiziraju. Toga se moramo čuvati i biti jako oprezni. U prvoj utakmici smo ih zatvorili s obranom 6-0 jer oni nemaju izrazitog šutera, ali su nam radili probleme pri 5-1 obrani."
Matej Ašanin:
"Kako se brane onakva dva udarca zaredom? Nema posebne pripreme, dao sam sve od sebe na ta dva penala. Naravno, analizirali smo kako Norvežani pucaju sedmerce. Primjerice, znali smo da Sagosen voli šutirati oko noge ili oko glave pa sam se pripremio po tome. Kad priprema upozna spremnost, tu nastaje i sreća. Bilo je svega pomalo, i sreće i pripreme.
Nije nam nedostajalo vjere, samo smo razmišljali kad ćemo zabiti taj gol. Norvežani su se non-stop vraćali, mi zabijali... Kad je Musa dao onaj gol, pao nam je teret s leđa, kamen sa srca. Euforija, totalni delirij. Evo, u finalu smo, umorno jutro, ali nema ljepšeg.
Musa je skinuo teret s nas vratara jer da se otišlo na sedmerce, to je lutrija, nikad ne znaš kako se može odviti.
Španjolci? Treba dati sve od sebe, nema tajni. Oni znaju nas, mi znamo njih. Bit će to šahovska borba, taktička utakmica, to je finale. Umor će biti prisutan s obje strane, ali ja mislim da možemo i napravit ćemo sve da uzmemo zlato.
Navijači su fenomenalni, gdje god smo igrali tu su bili. Uvijek su s nama, bodre nas i vjetar su nam u leđa."
Vlado Matanović:
"Meni ta dva gola nisu bitna, bitno mi je samo da je Hrvatska ušla u finale. Predivan osjećaj, pogotovo s ovakvim navijačima. Takav ambijent i važnost utakmice, mislim da nije moglo biti ljepše. Što je presudilo? Naš inat, srčanost, borba za našu Hrvatsku. Jedan drugome smo čuvali leđa, borili se za svako za svakoga. Naše zajedništvo je presudilo.
Teško nam je bilo gledati utakmicu s klupe. Dečkima više noge nisu služile, mozak nije radio, ali otišlo je na našu stranu na kraju, hvala Bogu.
Vidjeli smo da Norvežani nisu znali što će napraviti u posljednjih pet minuta. Mi smo stvarno dali zadnje atome snage, a to je nešto što nas krasi - borba do zadnje sekunde. Što će biti sutra? Da znam, već bih otišao doma. Čekat ćemo sutra, koncentrirati se, analizirati što moramo napraviti da bismo bili bolji i to je sve što mogu reći."
Igor Vori:
"Čestitam našim herojima, ne samo jučer, već cijeli turnir. Nemam riječi, od prvog do zadnjeg igrača se osjete sinergija i karakter. Rijetko se viđa takvo nešto.
Finale? Norveški i španjolski rukomet su totalno drugačiji. Teško ćemo jedni druge taktički iznenaditi nakon cijelog turnira. Glava je najbitnija. Nakon jučerašnjeg pražnjenja, najbitnije je da se momčad oporavi psihički, a tek onda ostale stvari. Finale ne treba dodatni motiv, pogotovo pred ovolikom podrškom hrvatskih navijača. Zahvalan sam im na svemu što su radili dosad, koliko su nas gurali, bili su naš osmi igrač... Iz utakmice u utakmicu smo im vraćali na najbolji mogući način, a nadam se da ćemo im vratiti i sutra u finalu.
Sustav natjecanja? Ne treba uopće trošiti riječi i zamarati se s tim. Stalno pričamo o tome, a ništa se ne mijenja. Pogotovo ne trebamo zamarati igrače s tim, pokušavamo ih maknuti od svega toga i fokusirati se samo na ono što ih čeka, a to su isključivo trening i utakmica."
Željko Musa:
"Zažmirio sam i zamolio Boga da uđe... Šalim se, to je bila sreća, ja sam samo bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nije bitno tko je zabio taj gol, najvažnije je da smo u finalu. Mi smo neopisivo sretni, ali još nismo ispunili cilj. Ovo moramo što prije zaboraviti.
Nismo umorni, možda jedino Dule. Igrao je sedamdeset minuta, svaka mu čast. I da smo umorni ne smijemo reći da smo umorni jer igramo finale. U finalu nitko ne smije biti umoran. Drago mi je i zbog nekih mladih igrača koji su sudjelovali u ovoj pobjedi, svi su zaslužni"