RED BULL iz Salzburga na maksimirskom sjeveru dočekan je logotipom konkurentske "vatrene vode" i porukom - "Spalit ćemo vam krila". No, želje BBB-a nisu se ispunile. Red Bull nastavlja svoj let prema Ligi prvaka, a Dinamo će se morati boriti za mjesto u skupini Europske lige. Realno gledajući, Dinamo je propustio šansu desetljeća - Liga prvaka nikad nije bila bliža. Još realnije, ovakav Dinamo u Ligi prvaka doista nema što tražiti.
> Stevens: Dinamo je bio dobar, ali mi smo bili bolji
> Dva pacerska gola na Maksimiru izbacila Dinamo iz Lige prvaka
> Jurčiću krivi svi, pa i suci: Lako je biti general poslije bitke
> Jurčić: Iz ovoga moramo izvući pouku
> "Senzacionalna pobjeda nad Dinamom"
Nažalost, nema ni Red Bull, ali Austrijanci se ipak nalaze na korak od tog postignuća. Ekipa od koje je Dinamo večeras izgubio pred 20.000 svojih navijača kvalitetom zaostaje za hrvatskim prvakom. Ali imaju iskusnijeg trenera, više discipline i strpljenja. I što je najvažnije, ne primaju glupe golove kakvi su "europskom Dinamu" već odavno svakodnevica.
Od Ivankovića savršeno naučena lekcija iz "kontroliranog rizika"
Ova utakmica je izgubljena još u Salzburgu, kad je Mario Mandžukić dobio drugi žuti karton, reći će vjerojatno Dinamovi navijači i kroničari. On bi napravio ono što Papadopoulos i Slepička nisu mogli; uhvatio neku od Moralesovih (jedini Dinamovac koji se doista iskazao) lopti s očima i pospremio je u mrežu. Točno je da je Dinamo bio hendikepiran neigranjem najboljeg igrača, ali Kruno Jurčić se na to nema pravo vaditi. Imao je alternativu, ali odlučio se na "kontrolirani rizik", kako je igru bez muda volio nazivati bivši maksimirski profesor Branko Ivanković.
Jurčić je mogao i morao od prve minute startati s dva napadača, dati Andreju Kramariću priliku da se pokaže. Protiv Međimurja je taj momak kojeg su svi označili kao Dinamovu budućnost s lakoćom zabio dva gola, zašto ne bi mogao i Red Bullu koji doista nije neki bauk? Kakva je to kočnica koju svi Dinamovi treneri imaju, a koja im dozvoljava tek "kontrolirani rizik", nikad onaj pravi?
Nes(p)retni europski Dinamo
Umjesto da povuče hrabar potez (kojim bi, na kraju krajeva, "kupio" i navijače) Jurčić je odlučio stvoriti gužvu u veznom redu, čime je samog sebe hendikepirao. Chago, Vrdoljak, Badelj, Sammir i Morales u prvom poluvremenu jedva su povezivali dva točna dodavanja, usamljeni napadač Pap nije loptu gotovo ni vidio. Modri su se doimali zbunjeno, olako su prodavali lopte protivnicima, a Red Bull je to vrhunski koristio. Nisu se puleni Huuba Stevensa u početnih 45 minuta gotovo ni oznojili, a ipak su s lakoćom kontrolirali loptu i poveli iz slobodnog udarca koji će Tomo Butina još dugo pamtiti.
Dinamovog golmana su proteklih dana mnogi gurali pod nos Slavenu Biliću, ali reprezentativna forma večeras ga je izdala. Šventov slobodan udarac s gotovo 40 metara trebao je završiti u njegovim rukavicama, ne u mreži. Nije to bio nesretan, nego nespretan gol, a sreću nema smisla proklinjati ni kod drugog Nelisseovog pogotka. Nije bitno što se lopta pored četiri Dinamovca odbila jedinom protivničkom igraču u kaznenom prostoru. Bitno je što tog protivničkog igrača nitko nije pokrivao.
Je li konačno vrijeme da Mamić ode?
Iz uzvratne utakmice Dinama i Red Bulla pamtit ćemo, kad se crta podvuče, malo i ništa. Pamtit ćemo izostanak Mandžukića, ali i Jurčićev kukavičluk. Pamtit ćemo katastrofalno prvo poluvrijeme, ali i vrlo pristojnih 20-ak minuta u drugom dijelu utakmice. Za Dinamo, nažalost, nedovoljnih. Pamtit ćemo konfuziju Dinamovih igrača, nogometnu bezidejnost preplaćenih i umjetno stvorenih zvijezda koji ne mogu izaći na kraj niti s navrat-nanos skrpanom ekipom iz europskog donjeg domna.
I pamtit ćemo navijače modrih, koji su jedini bili na visini zadatka. Baklje nisu padale, koreografija je bila sjajna, a navijanje glasno. No, očekivati da će se nakon drugog primljenog gola BBB-i suzdržati od omiljene brojalice "Mamiću cigane, odlazi iz Svetinje", ipak bi bilo previše. I sam će se Maminjo večeras morati zapitati nije li sjever u pravu, nije li bolje otići i zaboraviti na Dinamo jednom zauvijek nego svakog ljeta trpjeti iste šokove i razočaranja.