U RAZGOVORU za Index, talentirani veznjak Hajduka Dinko Trebotić govorio je o svojim nogometnim počecima, situaciji u Hajduku, susretu protiv Unireje te naslovu prvaka Hrvatske, kojega svi u Splitu toliko željno očekuju za stotu godišnjicu kluba. Dinko je rođen 30. srpnja 1990. godine u Splitu, a njegova obitelj porijeklom je s Brača, preciznije Milne, otočke nogometne Meke kada je Hajduk u pitanju. Naime, Milna je proteklo stoljeće Bijelima "dala" Stanka Poklepovića, Luku Peruzovića, Darka Butorovića pa i Luku Bonačića.
Trebotić se Indexu predstavio gotovo identično kao i splitskoj publici na terenu poljudskog travnjaka - samouvjereno i inteligentno, odajući osobu koja zna što želi i kako to ostvariti. Nogometni idol mu je Kaka i nada se kako će jednog dana moći reći da je igrao na njegovu nivou, a ne krije koliko mu je kapetan Hajduka Srđan Andrić pomogao u dosadašnjoj karijeri. Dinamo je, kaže, sada nikada zreliji za drugo mjesto u HNL-u, a uz smiješak poručuje da se navijači Hajduka ne moraju brinuti jednom kad Ibričić ode u inozemstvo - jer je tu on.
Kako je zapravo započela priča "Dinko Trebotić - prvotimac Hajduka"
"Počela je kada sam imao sedam godina i upisao se u Dalmatinca. Poslije sam otišao na Poljud i zadržao se sve do svoje osamnaeste godine, kada sam odradio dvije posudbe. Prvo u Junaku pa onda u Rudešu i sada sam se vratio na Poljud. Je li se sve prebrzo odvilo? Ma nije, i u Junak i u Rudeš sam išao s mišlju da ću, kad se vratim s posudbe, biti među 14 igrača koji će konkurirati za sastav. Nisam želio sjediti na klupi, planirao sam ovo, tako da nisam nimalo iznenađen. Ipak, ne bi bilo u redu kada bih prešutio kako sam zapanjen ostao kada sam istrčao pred 40 tisuća ljudi protiv Unireje. Bio je to doživljaj koji ću vječno pamtiti."
Koliko su ti posudbe pomogle u karijeri?
"Mislim da su posudbe prirodan put jednoga nogometaša da se isti privikne na seniorski nogomet. Zaista je velika razlika između juniorskog i seniorskog nogometa, a posudbe puno pomognu. Barem meni je to puno pomoglo, naravno da ima igrača koji i bez posudbe postanu prvotimci, a drugi se pak nikada ni ne vrate s posudbe. Mene su u Rudešu primjerice fantastično primili, od čelnika, suigrača do navijača. Igrao sam non-stop, forsirali su me. Bio sam glavni igrač tamo. Iskreno, sa 16, 17 godina nisam bio spreman za seniorski nogomet kao primjerice Tičinović. Njega su vidjeli kao klasu, najveću nadu i odmah su ga stavili u žrvanj. Mislim da je trebalo to malo elegantnije odraditi, jer mu se sada dogodilo da sa 19 mora na posudbu. Ali, vjerujem da će mu dobro doći."
Koja je tvoja prirodna pozicija, mediji pišu da podsjećaš na Barcelonina Busquetsa?
"Ja sam ofenzivni vezni, polušpica, to je moja prirodna pozicija, ali nije mi strano igrati ni zadnjeg veznog pa ni lijevo ili desno u srednjem redu, ako je potrebno za momčad. Ipak najbolje se osjećam kada imam slobodu u igri. Busquets? A jesam malo, možda i bacam. Oboje znamo igrati, znalci smo i pametni u igri. Da priznam, nije da se ne vidim poziciji zadnjeg veznog u budućnosti. Jer ako bih se prodao u inozemstvo, momčadi tamo igraju s dva zadnja vezna i svjestan sam da bi jedino mogao zaigrati upravo na tom mjestu. Da, igrat ću to ako treba uvijek", spremno će mladi veznjak Hajduka.
Tko je najbolji igrač Hajduka?
"Heh, a najbolji igrač Hajduka je Ibro, to se zna, publika je to odmah prepoznala. Hoće li biti veliki udarac za Hajduk kad se Ibričić uskoro proda? Ma neće, ja sam tu da ga zamijenim. Iako nismo baš isti tip igrača. On puno više ide naprijed i stremi ka golu, dok meni nije primarno postići zgoditak. Ovo nije fraza, ali kada namjestim gol, osjećam se bolje nego kada zabijem gol. E da, od igrača Hajduka želim još izdvojiti i kapetana Andrića, koji je sjajan igrač i koji mi je jako puno pomogao do sada."
Utakmica protiv Unireje nameće se kao jedna od najbitnijih utakmica Hajduka u posljednjih petnaestak godina. Može li se Hajduk, rekli bi Splićani napokon, plasirati u Europsku ligu i osigurati dodatnih šest europskih utakmica?
"Mislim da možemo, ma ne možemo nego moramo. Nakon ovoga svega što se događalo ove sezone oko kluba bilo bi jako poražavajuće da se ne plasiramo u Europsku ligu. Ova atmosfera se mora održati, pogotovo ukoliko očekujemo osvojiti naslov prvaka Hrvatske na obljetnicu kluba. Što se toga tiče, uvjeren sam kako je Hajduk glavni favorit za naslov prvaka ove godine. Imamo dobru ekipu, a stvorila se jedna fantastična atmosfera oko kluba, u gradu. Treba to iskoristiti. Dinamo je dosta slabiji nego prošle godine i realno, mislim da nikada nije bio zreliji za drugo mjesto".
U nedjelju je dvoboj sa Splitom. Što očekivati na Parku Mladeži, koji je pola stoljeća čekao na taj dvoboj?
"To će biti teža utakmica nego protiv Dinama. Na nož, kako se kaže. Svi na Parku mladeži žive za pobjedu nad Hajdukom. Ipak, uvjeren sam kako smo kvalitetniji i kako oni realno nemaju što tražiti protiv nas. S druge strane želio bih ih pohvaliti, do sada su se predstavili kao jedna jako dobra ekipa, među boljima u HNL-u. Slijedom toga, uvjeren sam da će s lakoćom ostvariti san i ostati u HNL-u."
Kakav je tvoj odnos sa Šošom i kako je došlo do suradnje?
"Moj odnos sa Šošom je vrhunski, baš prijateljski. Sve što mi treba pomaže mi. Osjećam neku sigurnost uz njega, a i daje mi savjete. Koje? Hehe, pa ono u stilu 'više traži balun' i to. Do suradnje je došlo kada sam bio još kadet Hajduka. Bio sam među boljima i jedan dan mi je zazvonio telefon i on se javio. Pitao me možemo li se naći i može li razgovarati s mojim ocem. Sve se brzo odvilo i moram priznati da nisam mislio ni trenutka".
Je li se promijenio tvoj status u društvu otkada si postao prvotimac Hajduka i kakvi su ti planovi za budućnost?
"Naravno da se promijenio. Stalno me svi povlače za rukav, pitaju me za dresove i karte. Podijelio sam već nekolicinu dresova u ulici, a karte dajem stalno. Poručujem im svima da se strpe, doći će i oni na red. Budućnost? Ne planiram ništa konkretno. Cilj mi je da se u naredne dvije godine ustalim i da postanem glavni igrač Hajduka. Pa onda jednog dana možda i put inozemstva".