NAKON što se pojavio dokument koji sugerira da su Zoran Mamić, Ante Šapina i sudac Bruno Marić namjestili utakmicu finala Kupa između Dinama i Hajduka na Maksimiru 13. svibnja 2009., gdje je Marić usput rečeno već u prvom poluvremenu isključio dva Hajdukova igrača i dosudio penal za Modre, interesantno se prisjetiti svih spornih situacija u toj utakmici, koje su i prije nešto više od godinu dana izazvali veliku buru prosvjeda.
Naime, držeći se rigoroznog kriterija koji je nametnuo Hajdukovcima, podijelivši im dva crvena kartona, Bruno Marić iz Daruvara zaboravio je na načelo reciprociteta pa su Dinamovi igrači laktom i pljuskom u dva navrata nekažnjeno odvalili Hajdukovce. Najeksplicitniji primjer oštećenja Hajduka je situacija iz 74. minute kada je Hrgović Kalinićev prodor po lijevoj strani zaustavio šamarčinom punom rukom i to pozicioniran "licem u lice" prema Hajdukovom napadaču.
Nešto blaža, ali jednako kažnjiva, bila je situacija u 66. minuti par metara od centra na Dinamovoj polovici kada je Lovren manirom Aljoše Asanovića "visoko podignutom rukom" (čitaj: laktom) iz okreta po zubima raspalio Kalinića. Kao i kada je Buljatu pokazao crveni karton, sudac Marić je bio u neposrednoj blizini, ali Dinamovom desnom bočnom nije pokazao crveni karton.
Treća situacija u kojoj je Hajduk oštećen bila je u 64. minuti kada je u kaznenom prostoru Hajduka Mandžukić u pokušaju šuta na gol digao nogu previsoko i pogodio Šerića u glavu. Očit primjer opasne igre koja je trebala biti sankcionirati žutim kartonom, Mandžukiću bi to bio drugi žuti, odnosno isključujući crveni. Dodajmo samo na kraju kako je kontrolor suđenja na utakmici, Osječanin Miroslav Viđak, sucu Mariću dodijelio ocjenu 8,5 što opisno znači "vrlo dobar".