MARIO VRANČIĆ, povremeni bosanski reprezentativac i rođeni Brođanin, proživljava najljepše dane nogometne karijere.
S nekoliko važnih golova pomogao je Norwichu u povratku u Premier ligu nakon tri godine, a neki od njih, kao onaj kojim je potvrdio odlazak Norwicha u elitu, stvarno su bili spektakularni.
Fantastična sezona za Vrančića nakon što je prije nešto više od 2 mjeseca pretrpio tešku ozljedu potrgavši ligamente. Ali to je sitnica u odnosu na ono što je u životu prošao Mario Vrančić. Imao je manje od tri godine kada je u posljednji tren s roditeljima pobjegao iz pakla ratnog Bosanskog Broda, dok su tim gradom u proljeće 1992. bjesnile ulične borbe. Ali dolazak u Slavonski Brod nije im donio nikakvo olakšanje jer preko Save su četnici također ubijali svakodnevnim granatiranjima. Uostalom, u tom gradu tako su do temelja uništili kuće Vrančićevih roditelja, strica i djeda.
Obitelj s tada petogodišnjim sinom tako je ostala bez ičega; njihov grad je okupiran, a ono što su stekli u izbjeglištvu također je uništeno. Bilo je vrijeme za novi odlazak u progonstvo, u Njemačku. Tamo su slijedile nove muke za obitelj ionako već izmrcvarenu ratnim i prognaničkim traumama jer nisu mogli dobiti dozvolu za stalni boravak. Kada su se već spremali na novi odlazak, u Ameriku, ostanak u Njemačkoj im je ipak dopušten.
"Imali smo 12 ili 13 godina..."
Vrančić je jučer engleskim novinarima na presici ispričao kako je jedan njegov prijatelj iz djetinjstva predvidio da će jednog dana igrati za Norwich.
"Majka jednog od mojih najboljih prijatelja je inače iz Norwicha, a kada smo se kao djeca od 12-13 godina igrali, on bi imao običaj reći: 'Jednog dana ti ćeš igrati za Norwich.' Eto, što je sudbina...", rekao je Vrančić koji skromno komentira veliki uspjeh u kojem je imao ogromnu ulogu, a to je odlazak Norwicha u Premier ligu:
"Postigao sam nekoliko pogodaka, uključujući i onaj u derbiju sa Sheffieldom, no to je moj posao. Zar ne?", kaže rođeni Brođanin.
Ove sezone Vrančić je zabio devet golova uz šest asistencija.