NAJPOPULARNIJA liga svijeta, engleska Premier liga, prošlog je vikenda krenula sa svojom 32. sezonom, odnosno sa 125. sezonom ako računamo i period prije negoli se najviši rang klupskog engleskog nogometa tako zvao. Prije negoli je izveden početni udarac na utakmici Burnleya i Manchester Cityja, bilo je dovoljno elemenata koji su sugerirali na to da nas čeka spektakularna, ali i drugačija sezona.
Drugačija ponajviše zbog novih pravila kojima će se rigidnije kažnjavati rasprave sa sucem i odugovlačenje, a produžeci će trajati kao oni na Svjetskom prvenstvu u Kataru. A spektakularna jednostavno zbog količine talenta koji je raširen kroz nekoliko klubova, što će tvoriti napetost na svim dijelovima tablice. Nakon odigranih utakmica prvog kola, vidjeli smo već početne obrise toga.
City je favorit, ali ima problem
U prvoj utakmici odigranoj ove sezone City je s 3:0 svladao Burnley u gostima. Bila je to očekivana pobjeda, no glavna priča te utakmice nije bio sam rezultat. Ona prva je nova taktička opcija Pepa Guardiole koji je, kako bi probio blok Burnleya, koristio Edersona kao dodatnog igrača u polju i njegovu fenomenalnu sposobnost srednjih i dugih dodavanja kojom je nalazio suigrače u izolacijama 1 na 1.
Ona druga, koja će se vjerojatno više odraziti na rezultate u nadolazećim tjednima, ozljeda je Kevina De Bruynea. Vrlo vjerojatno najboljeg kreativnog veznjaka svijeta neće biti do kraja kalendarske godine, što ohrabruje Cityjeve protivnike.
Iako je City i tako favorit za osvajanje naslova, a to će pogotovo biti ako uz postojeće transfere kompletira i onaj Jeremyja Dokua, najeksplozivnijeg driblera Europe, činjenica je da nitko u njihovoj momčadi ne može na toj razini raditi ono što radi De Bruyne.
Cityju je potrebna izvanredna sezona Phila Fodena na čija će leđa pasti ozbiljan teret ofenzivne učinkovitosti, ali i konstantne kvalitetne predstave svih igrača u svim linijama, u što će biti uključeni i Mateo Kovačić i Joško Gvardiol kao važne karike, uz naravno ponovljeni golgeterski učinak Haalanda.
Guardiola ima brojna rješenja na raspolaganju, vjerojatno ćemo ove sezone gledati puno češće i Juliana Alvareza upravo zbog spomenute ozljede, no svi u ligi znaju što znači De Bruyne. Konkurencija je nanjušila krv, kao uostalom i Sevilla u Superkupu, i imaju dovoljno resursa za prijetnju.
Arsenal je spreman za idući korak
Prvi u redu koji planira zaustaviti novo osvajanje titule Cityja je njihov prošlosezonski prvi pratitelj, Arsenal. Mikel Arteta je već jednoj respektabilnoj momčadi pridodao Declana Ricea, koji svojim setom sposobnosti čini tu ekipu boljom od prošlosezonske.
Rice je u smislu defenzivnog pozicioniranja i procjene protivničkih napada jedan od najboljih veznjaka Europe, a istovremeno je jako dobar u iznošenju lopte driblingom te zna izabrati dodavanje. Toliko kompletnog zadnjeg veznog je na tržištu izuzetno teško pronaći i sasvim je jasno zašto je bio želja ne samo Arsenala već i Bayerna te brojnih drugih.
Istovremeno, Arsenal u ekipi ima ponajbolji set krilnih napadača Europe. Gabriel Martinelli i Bukayo Saka su strahovito dobri 1 na 1 igrači, što je velika prednost u vrijeme kada sve više nominalno slabijih ekipa zna organizirati dobar niski blok. Ono što ih izdvaja je i njihova visoka defenzivna odgovornost, što inače kod takvih igrača nije slučaj.
Arsenal je doveo i Jurriena Timbera, koji je trebao u ekipu unijeti i dodatnu defenzivnu stabilnost, ali još više unaprijediti igru s loptom u zadnjoj liniji. Nažalost, zadobio je tešku ozljedu zbog koje ga neće biti nekoliko mjeseci. Međutim, kako bi unaprijedili segment izlaženja s loptom iz svoje polovice, doveden je i David Raya, koji je jako dobar u igri nogom, ali i iznadprosječan u svim ostalim elementima igre golmana.
Transfer nad kojim se postavljaju upitnici je onaj Kaija Havertza, kojeg smo u prvom kolu vidjeli kao lijevog veznjaka u središnjoj liniji. Havertzova uloga nije još kompletno jasna jer su ga mnogi očekivali i na poziciji lažne devetke, što se nije dogodilo. Ako bi Arteta uspio iz njega izvući najbolje, a određene kvalitete ima, pogotovo u tumačenju prostora, Arsenal bi postao još ozbiljniji konkurent za naslov, iako se i ovako ima čemu nadati.
Troše više nego itko, no sumnje i dalje postoje
Prije nekoliko tjedana Chelsea nije bio pri vrhu kladioničarskih tablica kada se priča o borbi za naslov, no recentne akvizicije ga guraju prema naprijed. Ona najbitnija je ujedno i ona najvažnija, a radi se o Moisesu Caicedu.
Utakmica između Chelseaja i Liverpoola je na neki način i služila tome da vidimo kojoj ekipi treba više Caicedo. I dok Liverpoolu takav tip igrača ipak više nedostaje, Chelsea ga je učinio najskupljim igračem u povijesti lige. U njemu Chelsea dobiva ono što je imao u Kanteu u njegovo najbolje vrijeme, a time oslobađa i Enza Fernandeza, čije će kreativne sposobnosti ove sezone više doći do izražaja.
I dok se veza sada čini stabilnom, Chelsea se unatoč ogromnoj potrošnji i dalje kocka. Napadačke opcije ne izgledaju toliko uvjerljivo, pogotovo ne bez Nkunkua koji zbog ozljede neće igrati nekoliko mjeseci. Hoće li Raheem Sterling, Mihajlo Mudrik, Nicolas Jackson i ostali funkcionirati, upitno je pa se tako na neki način kao najsigurnije i najopasnije opcije u igri naprijed čine bekovi, Ben Chilwell i Reece James, koji su bili upravo to protiv Liverpoola.
Škakljivo je doduše i pitanje obrane, kojoj će ipak znatno pomoći dolazak Caiceda. Axel Disasi, Thiago Silva i Levi Colwill, barem dok se ne vrate ostali ozlijeđeni stoperi, mogu funkcionirati kao obrambena trojka, pri čemu je veliki plus i Colwillovo znanje s loptom, no startni golman ne ulijeva povjerenje.
Robert Sanchez je znao biti solidan za Brighton, no ništa više od toga. Uostalom, prije transfera je kod Roberta De Zerbija u tom Brightonu postao u ovoj predsezoni njihov treći golman. Kakvi god bili Kepa i Mendy prije, s njih doći do Sancheza ne djeluje kao najsretniji smjer.
Liverpool je dopustio da ga mlate na tržištu
Postojao je ne tako davno trenutak u kojem se utemeljeno vjerovalo da Liverpool može opet konkurirati za naslov. Kupovina Alexisa Mac Allistera i Dominika Szoboszlaija na papiru izgleda sjajno, pozicioniranje Trenta Alexandera-Arnolda kao invertiranog beka se pokazalo top potezom krajem sezone, a povratak Luisa Diaza nakon ozljede je također ohrabrivao.
Međutim, u međuvremenu je Liverpool prodao Fabinha i Jordana Hendersona u Saudijsku Arabiju i time ostao bez ijednog ozbiljnog defenzivnog veznjaka u momčadi, a uz to su na tržištu ostali bez oba igrača koja su htjeli dovesti. I Moises Caicedo i Romeo Lavia kao ozbiljan potencijal otišli su u Chelsea.
Iako je rezultatski utakmica završila OK za njih, bilo je bolno vidljivo protiv Chelseaja koliko im fali takav igrač. Kada je Chelsea zaustavio početne nalete Liverpoola, s kojima je u napadačkom smislu sve OK, problem izostanka rješenja na poziciji kakvog destruktora je ostao bolno očit.
Da stvar bude gora, Klopp je na lijevoj strani ispred Andyja Robertsona postavio Codyja Gakpa, čije su defenzivne karakteristike nepostojeće u pozicijskoj obrani. Robertson je ostajao često sam na širokom prostoru, gdje se morao boriti s brzim igračima Chelseaja zbog čega Liverpool mora biti zadovoljan da ta rupa nije iskorištena ozbiljnije.
Liverpoolu vrijeme istječe, opcija na tržištu je sve manje, a potrebna su potencijalno još dva igrača za tu rolu. Dolazak Watarua Enda nije dovoljan za nešto ozbiljnije, a treba razmisliti i o ljevonogom stoperu ako se bude igralo s trojicom iza i invertiranim bekom Arnoldom. Ovako je to momčad koja može loviti 4. mjesto, ali za više od toga im trebaju ili pojačanja ili izvanredna sezona cijelog kadra i vjera da mogu zabiti više nego što prime.
United je kupovao, ali se nije daleko pomaknuo
Navijači Manchester Uniteda nisu bili nezadovoljni prošle sezone. Treće mjesto, osvojeni Liga kup, finale FA kupa te četvrtfinale Europa lige su s obzirom na probleme iz prošlih sezona te problematiku u kadru tvorili zadovoljavajući uspjeh. No, unatoč dovedenim igračima, teško je očekivati da United može ove godine do većeg uspjeha od tog.
Nitko ne sudi nakon samo jedne utakmice, no ona između Uniteda i Wolverhamptona u prvom kolu je ogolila probleme o kojima se pričalo i prošle sezone i tijekom predsezone. Unatoč dovođenju Andrea Onane na gol, Masona Mounta u vezu i Rasmusa Hojlunda u napad, klub je na nekoliko pozicija ostao na igračima iz prethodnih prijelaznih rokova koji nisu zadovoljili.
United se i dalje mora nadati da će jednom na krilnim pozicijama proraditi Jadon Sancho i Anthony ili da će eksplodirati Garnacho. Prošle je sezone Marcus Rashford bio taj koji je na lijevoj strani radio razliku, no Rashford, kada ga se koristi kao centralnog napadača, gubi svoju moć, što se dobro vidjelo i protiv Wolvesa.
United se nada da će Hojlund biti taj koji će s Rashfordom replicirati onaj tip dinamike kakav su znali imati Kane i Son u Tottenhamu, no Hojlund nije u potpunosti pokazao u Atalanti da je takav napadač niti da uistinu vrijedi toliko koliko je plaćen.
Iako će imati bolju distribuciju putem Onane, sve ostalo djeluje kao traganje za konkretnim identitetom. Što će točno raditi Mount, koliko će se duboko morati povlačiti Bruno, ispada li Eriksen potpuno iz ove ekipe, mogu li bekovi dati ikakav napadački doprinos, sve su to samo neka pitanja koja čine United nejasnom ekipom.
Život poslije Harryja Kanea
Tottenham je prodajom Harryja Kanea okrenuo novu stranicu. Igračkim kadrom je bez Kanea ta momčad postala ozbiljno slabija, no dolaskom trenera Angea Postecouglua i implementacijom njegovih filozofija, pokušat će to nadomjestiti.
Na samom početku ove njegove ere od Tottenhama možemo očekivati izuzetno kaotične utakmice. Naime, Ange obožava posjed, obožava da mu momčad dodavanjima zaobilazi pritisak i jednostavno želi zabaviti publiku. Upravo takva je bila i njegova prva utakmica u kojoj je Tottenham s Brentfordom igrao 2:2.
Sigurno je da će u takvoj igri uživati James Maddison koji je već u prvoj utakmici pokazao zašto je doveden, a za očekivati je da još nekoliko igrača napreduje, pogotovo oni zaduženi za ofenzivni dio igre.
Ono što će Tottenhamu predstavljati problem je što je jako teško očekivati da u svakoj utakmici može na napadačku silu poništiti sve ono što im obrana propusti, a propuštat će. Ange forsira istu igru čak i kada mu igrači griješe, a individualna kvaliteta igrača u zadnjoj liniji ne sugerira da će se moći nositi s time protiv onih najjačih. No, bar će ih biti zabavno gledati.
Newcastle ne misli stati
Znalo se da je samo pitanje vremena kada će arapski novac pretvoriti Newcastle u silu u Premier ligu, no nije bilo puno onih koji su se usudili reći da će već u prošloj sezoni izboriti Ligu prvaka. Fantastičnim akvizicijama i zapošljavanjem Eddieja Howea, koji je možda i najbolji engleski trener, Newcastle je postao sila.
U istom smjeru nastavlja i ove sezone. Na svakoj poziciji trenutno ima dostupna dva igrača, čime pokazuje i spremnost boriti se na europskom i domaćem frontu. Tino Livramento, i vjerojatno uskoro Lewis Hall, postali su nove opcije na pozicijama bekova, a Harvey Barnes je doveden na lijevo krilo da se rotira s Anthonyjem Gordonom.
Najskuplja, a ujedno i njihova najkontroverznija kupovina, ona je Sandra Tonalija. Kupovina Tonalija u analitičarskim krugovima nije prošla s odobrenjem jer Tonalijeve igre u Milanu nisu sugerirale da on donosi nešto što Newcastleu nedostaje, iako je dojam da se njegova igra podcjenjuje.
U prvoj utakmici je Tonali oduševio ne samo svojim defenzivnim akcijama i progresivnim dodavanjima koje smo viđali i u Milanu već i svojim utrčavanjem u prostor u maniri Gundogana, što od njega inače nismo toliko viđali.
Howe je složio ozbiljnu momčad kojoj je teško tražiti mane, no ono što će uvelike utjecati na njihov konačni plasman je zdravlje i forma Alexandera Isaka. Isak ima sve karakteristike da bude svojevrsni moderni Benzema ovog Newcastlea i ako ostane zdrav, može upisati i više od 20 golova u sezoni.
Brighton i Aston Villa vrebaju iz prikrajka
Još je nekoliko klubova koji će tražiti plasman u Europu, a kao primarni kandidati se pored ovih ističu Brighton i Aston Villa. Brighton već neko vrijeme funkcionira možda i kao najbolji akvizicijski klub na svijetu ako znamo da je u roku od par godina skoro pa rasprodao čitavu momčad, a rezultati su im sve bolji.
Brighton bi i ove sezone na račun taktičke ingenioznosti Roberta De Zerbija, nevjerojatno potentne lijeve strane na kojoj su Pervis Estupinan te Kaoru Mitoma, širine napadačkih opcija među kojima se nalazi i potencijalno nova iteracija Harryja Kanea u obliku Evana Fergusona, trebao biti umješan u borbu gornjeg doma tablice.
Aston Villa se pak istaknula dovođenjem Yourija Tielemansa, Paua Torresa i Mousse Diabyja, redom igrača za koje se ne tako davno mislilo da će zaigrati u puno jačim klubovima od Ville. Villa ima tako jednu ozbiljnu širinu u kadru, dobrog trenera u vidu Unaija Emeryja te individualnu kvalitetu kojom može rješavati utakmice jednim potezom.
Problem će im stvarati ozljeda Tyronea Mingsa, kojeg neće biti do kraja sezone, te vrijeme koje će biti potrebno da se zadnja linija ustali. Protiv Newcastlea su imali ozbiljnih problema s pozicioniranjem i komuniciranjem te su neki njihovi visoki izlasci izgledali zabrinjavajuće samoubilački.
Borba je otvorena za sve pozicije
Što se ostatka lige tiče, vrijedit će pratiti Brentford i ove sezone te kako će se snaći dok im se ne vrati Ivan Toney nakon suspenzije. U Crystal Palaceu vrijedi istaknuti Eberechija Ezea koji bi mogao postati glavni izvor kreacije i u engleskoj reprezentaciji.
Fulham će ozbiljno ovisiti o tome hoće li Mitrović ostati u ekipi jer Raul Jimenez ne može zamijeniti njegov napadački učinak, no u kadru ima dovoljno kvalitete za sredinu tablice. West Ham bi mogao imati problem ako nakon Ricea ostane i bez Lucasa Paquete, kojeg želi City. Već i ovako tankog kadra bi se opet mogli pronaći u nezgodnoj borbi za opstanak kao prošle godine.
A na tim pozicijama od negdje 13. ili 14. mjesta pa naniže se očekuju i ostali klubovi, među kojima su nešto zanimljiviji Bournemouth i Burnley zbog svojih trenerskih rješenja. Bournemouth je neshvatljivo dao otkaz treneru koji ih je održao u ligi kada su svi govorili da će ispasti, a doveden je Andoni Iraola koji je sjajno vodio Rayo Vallecano.
Vincent Kompany je pak Burnley pretvarao u Manchester City Championshipa te će biti zanimljivo vidjeti može li njegova igra orijentirana ka visokom posjedu i broju dodavanja s ovim kadrom proći i u Premiershipu.
Sheffield United i Luton su prvi favoriti za ispadanje iz lige, a za preostalo mjesto je borba poprilično otvorena. Nottingham Forest ima dovoljno kvalitete u svom ogromnom kadru, koji bi ga trebao sačuvati.
Everton, unatoč tome što mu bolno nedostaje napadač, vodi ekspert za preživljavanje Sean Dyche, a poprilično je slično, uz možda ipak malo veće kadrovske probleme, i u Wolverhamptonu, gdje je stigao Gary O’Neil koji je spasio Bournemouth.
Sve navedene situacije po klubovima nam ukazuju da bismo mogli dobiti jednu uistinu sjajnu sezonu engleske Premier lige u kojoj imamo neke poznate varijable, ali u kojoj je jako puno klubova napravilo ozbiljan posao tijekom priprema I prijelaznog roka da iste poruše.
Neizvjesni dvoboji, nekoliko rušenja favorita od nominalno manjih klubova, potencijalna borba za europske pozicije s manjim bodovnim odmacima negoli smo to viđali prošlih sezona, ali i ista takva borba za pozicije koje će sačuvati klubove od ispadanja. Za sve to postoji ozbiljna vjerojatnost ove sezone, zbog čega će Premier liga i dalje ostati najgledaniji ligaški format Europe.