VESELIN VUJOVIĆ podnio je ostavku na mjesto trenera rukometaša Željezničara iz Niša. Na prvi pogled ova vijest ni po čemu ne bi trebala biti posebna. U sportu je to tako. Treneri dolaze i odlaze. Međutim, događaji koji su jednog od najvećih rukometaša u povijesti natjerali na ovaj potez po svemu su itekako specifični.
Preko noći se bajka pretvorila u noćnu moru
Veselin Vujović je izbornik Slovenije, ali paralelno je želio raditi i u klupskom rukometu. Na početku sezone dobio je ponudu iz Niša da preuzme tamošnji Željezničar. Od Vujovića se očekivalo da podigne taj klub te da vrati srpski klupski rukomet na rukometnu mapu Europe na kojoj se isti ne nalazi valjda još otkako je veliki Veselin sa šabačkom Metaloplastikom harao Starim kontinentom. Vujović je dobio silna obećanja, prihvatio je ponudu, ali je vrlo brzo požalio. Priča koja je trebala biti pozitivan primjer preko noći se pretvorila u najgoru noćnu moru za legendarnog rukometaša.
Klub nije plaćao ni igrače ni Vujovića. Ništa od svega što je bilo obećano na početku sezone nije bilo ispunjeno. Štoviše, Vujović je rekao da mu je niška epizoda dovela u pitanje i zdravlje i autoritet.
Ponizili su me i degradirali me i kao čovjeka i kao trenera
''Ponižen sam. Degradirali su me i kao čovjeka i kao trenera. Na početku je to zvučalo ozbiljno. Imao sam ponudu iz Poljske, tamo sam trebao otići u ponedjeljak, a iz Niša su me zvali u petak i obećavali mi brda i doline samo da potpišem. Plan je bio da na jugu Srbije stvorimo pravi, vrhunski klub, koji će se moći ravnopravno nositi s najboljim klubovima iz regije. Vrlo brzo sam shvatio da od svega neće biti ništa. Niti jedan posto od obećanog nije ostvareno'', rekao nam je Vujović.
Na početku sezone Vujović je potpisao ugovor na četiri godine, ali kad je shvatio u što se uvalio, inzistirao je da na kraju svake sezone ima opciju raskida ugovora. Kaže kako je odmah shvatio kako će ova priča završiti.
Davao sam igračima za kavu i čokoladicu na odmaralištima
''Nisu to normalne situacije. Bio je to totalni kolaps. Zamislite kad u deset sati navečer ne znate hoćete li imati autobus na raspolaganju za gostovanje. Igrači mjesecima nisu primili plaću. Ponižavajuće su to stvari. Idemo na gostovanje i autobus stane na nekom odmaralištu. Pauza je od pola sata, a ja ih gledam kako nemaju ni za čokoladicu ili kavu. Iz svog džepa sam im ja davao. Mogu jednom, dva puta, ali ne mogu deset puta. Da ne pričam o tome kako motivirati igrača kojem prijeti izbacivanje iz stana zbog nemogućnosti plaćanja stanarine. Kako motivirati igrača koji ne može nekad s djevojkom otići u kino ili na piće jer mu je mjesecima novčanik prazan pa cijelo vrijeme nakon treninga stoji kući. Unatoč svemu, ponašali su se maksimalno profesionalno i ponosan sam na njih. Želim im sve najbolje u karijerama'', priča nam Vujović.
Premda je ogorčen i razočaran, Vujović ne smatra da ga je bilo tko namjerno zavlačio. Kaže da je ovo što se njemu dogodilo u Nišu slika i prilika srpskog sporta i srpskog rukometa.
To je slika i prilika srpskog rukometa
''Bio je ovo prvi pokušaj nakon puno godina da se nešto pozitivno napravi u srpskom rukometu. Međutim, to je teško. Reprezentacija jako dugo nije napravila dobar rezultat, a samim tim onda nema ni sponzora. Čovjek koji je nama na početku bio sponzor i sam je upao u probleme i jednostavno nije mogao više davati, a i grad Niš je došao do limita. Nažalost, takva je situacija. Razumijem sve, ali ne mogu raditi u takvim uvjetima. Ugrozio sam i zdravlje i autoritet. Ovo mi je pouka da u budućnosti ne napravim novu pogrešku. Ne znam što će biti u budućnosti. Trenutačno sam izbornik Slovenije, posla imam, a već jučer sam dobio dvije ponude. Jednu iz Poljske, drugu iz Rumunjske. Najprije se moram odmoriti, a onda ću odlučiti što i kako'', za kraj će Vujović.