OVE SE godine u hrvatski nogomet vratio jedan od njegovih kultnih junaka, čovjek koji je u njegovu najjačem razredu do tada proveo samo jednu sezonu, ali završio ju je kao najbolji strijelac s 25 golova. U osam sezona nakon toga, taj je učinak premašio samo Marko Livaja 2021./22. s 28 u dresu Hajduka.
Bila je to treća uzastopna sezona u kojoj je Ilija Nestorovski bio najbolji strijelac lige u Hrvatskoj, nakon što je u prethodne dvije, također kao član zaprešićkog Intera, predvodio drugoligaške golgetere, s 20 i 24 gola.
Ovaj 34-godišnji Makedonac idućih osam sezona proveo je u Italiji, igrajući za Palermo, Udinese i prošle sezone Ascoli, a sad se vratio u SHNL kao veliko pojačanje Slaven Belupa u borbi za ostanak. Prvi ligaški gol zabio je Dinamu u pobjedi 4:1, jedinoj Slavenovoj u dosadašnjem dijelu sezone, a prošlog je vikenda bio strijelac i u remiju 2:2 sa Šibenikom.
Intervju za Index dao je nekoliko dana prije te utakmice i u njemu otkrio razloge povratka u hrvatski nogomet te planove za ovu sezonu. Prisjetio se zlatnog doba karijere u Zaprešiću, ali i onog tmurnijeg koje mu je prethodilo, nakon transfera u Češku kad je umislio da mu je cijeli svijet pod nogama, pa se godinama neuspješno tražio po posudbama, dok nije oživio karijeru u Zaprešiću.
U puno mu je ljepšem sjećanju ostala Italija, u kojoj je postao junak Sicilije i kapetan Palerma nakon što je odlučio ostati unatoč ispadanju u drugu ligu. No umjesto povratka u prvu, klub je izbačen u treću ligu i Nestorovski je završio u Udineseu, gdje je kratko imao Igora Tudora za trenera i Andriju Balića za suigrača.
Govorio je i o makedonskoj reprezentaciji, ozljedi koja ga je spriječila da zaigra na povijesnom Euru i aktualnom statusu kod novog izbornika Milevskog, o rijetkim nastupima u europskim natjecanjima i razlozima zašto je odbio priliku da ih ponovno iskusi i radije došao u Koprivnicu.
Kako ste se odlučili na povratak u SHNL i zašto baš u Slaven?
Vratio sam se prije svega iz privatnih razloga, htio sam biti bliže obitelji, koja je u Udinama. Imao sam ponuda iz Italije, ali sve mi je bilo dalje od Udina nego Koprivnica. Drugi razlog je to što sam se zadnjih godina mučio s ozljedama i nisam puno zabijao, pa da vratim samopouzdanje, igram standardnije i pokušam postići što više golova. Ali najveći krivac je prijatelj koji me nagovorio da dođem.
Koliko vam treba od Koprivnice do Udina?
Oko tri sata i 20 minuta vožnje. Sjednem u auto nakon utakmice, a kroz razgovor vrijeme brzo prođe. U klubu mi daju dva dana slobodno nakon utakmice kad god mogu i hvala im puno na tome. Znaju da sam im sve ostalo vrijeme na raspolaganju, da ću tako biti sretan i da takav mogu dati puno više.
Mogli ste tako i u Sloveniju, bilo bi vam još bliže.
Naravno, nije stvar samo blizine, treba i prehraniti obitelj. Bolje bi mi bilo da samo ostanem kod kuće nego da u Sloveniji igram za sitniš. HNL je bolja liga, a Hrvatska mi je kao treći dom - Makedonija je prvi, a Italija drugi. Kupio sam kuću kod Zadra i svakog ljeta smo tamo na moru, stvarno mi je tu lijepo. Radije se vozim sat vremena više, ali da sam u Hrvatskoj.
Posljednji put kad ste igrali u Hrvatskoj, bili ste najbolji strijelac lige. Imate li osobnih ambicija ove sezone?
Ne, najveći cilj mi je da pomognem Slavenu da ostane u ligi.
Slaven je simbol vječne sredine, ali trenutačno je na dnu ljestvice. Što će biti potrebno da se vrati na očekivane pozicije?
U posljednje četiri utakmice dignuli smo se na puno veću razinu. Utakmice s početka sezone bile su drukčije, ali došao je trener Kovačević, ja sam došao dva dana prije njega, došlo je još nekoliko novih igrača zadnjih dana prijelaznog roka, polako se slaže ekipa i mislim da ćemo napraviti dobar posao, izgledamo vrlo dobro.
Nismo imali sreće protiv Hajduka, protiv Rijeke nam je poništen regularan gol, a od Gorice smo primili gol u 95. minuti. Trebamo malo sreće da preokrenemo sezonu na svoju stranu, mislim da nećemo imati problema da ostanemo u ligi jer imamo kvalitetnu ekipu. Nećemo ispasti nego biti u sredini, dokazali smo to na zadnjim utakmicama.
Povratnički gol u SHNL-u postigli ste protiv Dinama, koji je baš bio između trenera, što vam je i jedina dosadašnja pobjeda u sezoni. Koliko znači prvi gol zabiti baš prvaku?
Zabio sam prije toga i Kustošiji u Kupu za prolazak, ali da, Dinamu je uvijek lijepo zabiti. Zapravo me ne zanima je li to Dinamo, Šibenik ili Istra, samo da pomognem ekipi da osvoji tri boda, ali eto, sretan sam što je prvi bio protiv Dinama.
Prve četiri utakmice odigrali ste protiv Osijeka, Dinama, Rijeke i Hajduka, osjetili sve četiri najbolje hrvatske momčadi. Kakav ste dojam dobili o njima?
Imali smo u međuvremenu i utakmicu protiv Gorice, ali nisam igrao jer sam imao manji problem. Iskreno, dojmovi su da se možemo nositi s njima, iz te četiri utakmice osvojili smo četiri boda, a Rijeku smo trebali pobijediti, svi su rekli da nam je poništen regularan gol.
Protiv Hajduka smo odlično igrali 35 minuta, zasluženo su nam poništena dva gola, ali posustali smo kad smo primili gol. A ako smo se nosili s najjačima, možemo sigurno imati bolje rezultate protiv, recimo, malo slabijih. Ipak, svaka utakmica ima svoju priču i svaki put moramo dati sto posto i više da osvojimo bodove.
Što se promijenilo u hrvatskoj ligi u ovih osam godina otkako ste otišli?
Kvaliteta je malo pala u odnosu na prije osam, devet godina, to je barem moj dojam. Vrhunski klubovi tada su imali bolje momčadi i bili konkurentniji u Europi, tada su i Dinamo i Rijeka igrali u skupinama. Želim vidjeti i ostale ekipe, ali prvi dojam je da je malo slabija.
Kakav vam je dojam o mladim igračima u Slavenu, ima li potencijala?
Ima potencijala, imamo dosta mladih igrača, ali njih treba dozirati. U situaciji kad se borimo za ostanak, guranje mladih igrača u vatru je prerizično jer mogu izgorjeti, moraju postupno ulaziti u prvu momčad. Kad ekipa igra dobro i ima rezultate, lakše ih je uvoditi i pomoći im da dođu do izražaja.
Najbolji nogomet karijere igrali ste u Zaprešiću. Da se Inter nije raspao, biste li se vratili tamo?
Da je u prvoj ligi, možda bih se vratio, ali možemo samo nagađati. Realnost je da je u petoj ligi, a ja mu želim sve najbolje i da se vrati na stare staze, u HNL. To zaslužuju i grad i klub.
Kako ste uopće 2013. dospjeli u Inter, nakon slabe četiri sezone u kojima ste postigli samo jedan gol? Legenda kaže da vam je Branko Laljak dao ugovor nakon samo 15 minuta probe.
U matičnoj Pobedi bio sam najbolji strijelac u mlađim uzrastima, standardan u U-19 i U-21 ekipi, a u prvoj momčadi imao sam 10 golova na polusezoni, kad sam se prodao u Slovacko, klub iz češke lige.
Krenuo sam vrhunski, u prvoj utakmici zabio i asistirao, a nakon toga sve je krenulo nizbrdo, možda sam umislio da sam velik igrač. A strancu se nije lako uklopiti u sredinu gdje su svi Česi, drže se zajedno, a neki klinac iz Makedonije dođe ukrasti mjesto njihovom starijem igraču.
Ali ja sam najveći krivac. Da sam zabijao na svakoj utakmici, bilo bi drukčije. Vratio sam se kući, a agent mi je rekao da me iz Zaprešića zovu na probu. Prvo sam rekao da neću, jer sam bio standardni mladi reprezentativac i nisam smatrao da moram ići na probe.
Prošlo je 10, 15 dana, ništa drugo nije stizalo, pa sam ipak pristao. Čak sam mislio da su u prvoj ligi, tek kad sam malo proguglao, shvatio sam da su ispali, ali svejedno sam otišao. Bio sam na treningu, nekih dvadesetak igrača je bilo na probi.
Nakon deset minuta, prišao mi je trener Rajko Magić i pitao me što radim tu. Rekao sam mu da sam na probi, a on je odgovorio: "Ma kakva proba, idi odmah gore u ured da ti daju ugovor."
Što se poklopilo da vam se tako otvori, da nakon četiri nikakve sezone u sljedeće tri postignete više od 70 golova?
Kockice su se brzo počele slagati. U klubu je bio češki napadač, a ja sam igrao polušpicu. Kad se on ozlijedio, mene su pomaknuli naprijed, a njega vratili u Češku. Zabio sam nekoliko golova i počeo stalno igrati pod trenerom Magićem.
Uvjeti su bili odlični, dobre svlačionice, teren tako kvalitetan da smo na njemu i trenirali, grad mali, a lijepo sređen... Htio sam krenuti u nešto novo, da vidim mogu li uspjeti. Kao klincu, san mi je bio da igram u ligama petice, a ovo mi je bila zadnja šansa - da proigram ili da se ostavim nogometa.
Nasreću, krenuo sam zabijati, sve se poklopilo, ali ključno je bilo to što sam bio gladan na svakoj utakmici, želio zabiti što više. Prvo smo igrali protiv Solina, zabio sam dva gola i kao da se odčepilo. Vjerovali su mi i trener i ekipa, a tada je sve lakše i zato sam bio sve bolji.
Kad vam je nakon dvije godine posudbe istekao ugovor s Česima, potpisali ste stalni ugovor s Interom. Je li bilo drugih opcija?
Ha, nije bilo baš tako. I ja sam mislio da mi je istekao ugovor i htio sam pronaći ekipu u kojoj ću dobro zaraditi, ali ispostavilo se da imam još godinu dana. Laljak mi je rekao da je spreman platiti odštetu i otkupiti moj ugovor, pa da će me prodati ako nastavim ovako zabijati i u HNL-u. Tako je i bilo.
Oko Božića sam dogovorio transfer u Palermo, ali sam ostao na posudbi do kraja sezone jer sam morao srediti neke papire da se ne vodim kao stranac u Italiji, koje tada nisam imao. Tako smo se dogovorili.
Navodno vas je Laljak nudio Dinamu, Hajduku i Rijeci, ali nitko od njih vas nije htio.
Svi su govorili da je lako zabijati u drugoj ligi, da ima takvih napadača koliko hoćeš, ali na kraju mi je ispalo puno bolje jer sam uskoro dogovorio Palermo i nastavio karijeru u Italiji.
Te ste sezone zabili 25 golova, a Inter je senzacionalno završio peti. Je li vam to najbolja sezona karijere?
Rezultati tako kažu. U tom sam periodu puno zabijao i to mi je sigurno bilo najbolje razdoblje kao strijelcu. Puno se toga poklopilo, vrhunska ekipa, ozračje, Samir Toplak sve je odlično posložio, bili smo iznenađenje HNL-a.
Od tih 25 golova, devet ste zabili u zadnjih pet kola. Jeste li ganjali titulu prvog strijelca lige ili je ona došla kao plod igre?
Bio sam u utrci su Bezjakom iz Rijeke i Ejupijem iz Slavena, pa sam morao dodati gas da im pobjegnem. Htio sam biti najbolji strijelac jer sam bio dvaput u drugoj ligi i uspjelo mi je, na kraju sam im pobjegao.
Među njima su bili hat-trick Osijeku i dva gola Hajduku na Poljudu. Je li vam neki od njih posebno drag?
Bio je to stvarno vrhunski period karijere, dobili smo Osijek 4:2, na Poljudu smo pobijedili 2:0, ali svaki mi je gol najdraži i najbitniji. Svaki je drukčiji, a ja sam uvijek gladan novih, i na treningu se radujem kao kad zabijem u prvenstvu. Jedino nijedan gol nisam zabio Rijeci, s njima smo svaki put igrali 0:0.
Je li zbog toga protiv njih ove godine motiv veći?
Trebao sam im zabiti ove sezone kad smo igrali, ali nisam uspio. Ali ne, s 34 godine nije mi cilj zabiti nekome kome još nisam, nego pomoći ekipi da se dignemo iz krize rezultata. Ne igre, jer igramo dobro. Nadam se da ću zabiti i Rijeci kad bude vrijeme, ali postigao sam golove protiv dovoljno velikih ekipa da mi neće biti nikakav problem ako ne zabijem Rijeci.
Je li vam krivo što nikad niste imali priliku zaigrati u Ligi prvaka?
Ne, pa svaku nedjelju sam igrao Ligu prvaka u Italiji. Milan, Napoli, Fiorentina, Atalanta, Lazio, Roma, stalno sam igrao protiv momčadi koje su igrale Ligu prvaka. Ne žalim ni za čim. Igrao sam sa 17 godina s Pobedom kvalifikacije za Ligu prvaka i još četiri za Europa ligu s Metalurgom.
Kako je bilo vratiti se kući u Makedoniju, u Metalurg, tijekom ugovora u Češkoj?
Prvo sam bio tri mjeseca na posudbi u Viktoriji, a onda u Metalurgu. Zvao me trener, rekao mi da će oko mene graditi ekipu, a ispalo je suprotno. Nisu ni počele pripreme, a već smo se posvađali jer sam takav karakter da ne dam na se i volim istinu.
Nisu mi dali da igram, čak su me i suspendirali pa sam bio na tribinama. Trener je odlučio da mu ne treba 4-5 igrača, da nismo dobri za ekipu. Neki treneri liječe komplekse na drugima, samo što oni više ne rade kao treneri, a ja i dalje igram.
Sve mi je to pomoglo da ojačam karakter i postanem bolji čovjek. Ne krivim nikoga osim sebe što nisam uspio u tim godinama, možda je tako trebalo biti. Netko postane pravi igrač s 19 godina, netko s 26, kao ja. Sve sam prošao, znam i kako je zabijati velikim klubovima i kako je ne igrati u makedonskom klubu.
A u kakvom vam je sjećanju matična Pobeda?
To je bilo vrhunsko razdoblje, bio sam u Pobedi od malena, to je klub iz mog rodnog grada, tu mi je obitelj, prošao sam cijelu školu i bio najbolji strijelac u svim kategorijama. Sa 16 godina priključen sam prvoj ekipi, debitirao sam sa 17, ubrzo zabio prvi gol... Osvojili smo titulu pa, iako nisam puno igrao, bio sam dio te momčadi.
Igrao sam i kvalifikacije za Ligu prvaka, bio kapetan s 18 godina u klubu iz svoga grada, klubu koji oduvijek volim. Bio sam jako ponosan na to.
Jeste li se tada nadali transferu u neki veći klub od Slovackog?
Iskreno ne, jer je iz Makedonije puno teže izaći. Nije to Hrvatska, da je u Europskoj uniji, da ima vrhunsku reprezentaciju, puno trenera i igrača po svijetu. Kad sam dobio ponudu iz Češke, bio sam najsretniji na svijetu jer sam vidio to kao sljedeći korak.
Krenuo sam odlično, zabio i asistirao u prvoj utakmici. Mislio sam da ću odraditi vrhunski posao i brzo otići u Bundesligu, jer oni puno traže po Češkoj, i to mi je možda ušlo u glavu pa nisam nastavio igrati kako treba.
U Palermu ste zatekli dosta Balkanaca. Posavca ste znali iz Zaprešića, bio je tamo Mato Jajalo, vaš sunarodnjak Trajkovski? Koliko vam je to pomoglo u prilagodbi?
Puno su mi značili jer nisam znao jezik. Bili su tamo i Slovenci Anđelković i Struna i još par igrača, prava balkanska kolonija u Palermu. Vrhunski su me prihvatili i sigurno mi je uz njih bilo lakše prilagoditi se. Bilo bi mi teže bez mojih ljudi, uz njih sam se osjećao kao da sam dugo tu.
Kako je bilo igrati pred sicilijanskim navijačima i kakav ste status imali u gradu?
Palermovi navijači su fanatični, cijeli jug Italije je bolestan za nogometom, tako i Sicilija. Palermo je tamo zaista voljen klub. Bilo mi je vrhunski, igrao sam odlično i dosta zabijao. Uvijek sam izlazio na ista mjesta, a ljudi bi se htjeli slikati i popričati.
Nakon godinu dana postao sam i kapetan, a još nisam ni dobro govorio talijanski. To mi je bila ogromna čast i ponos, da jedan Makedonac bude kapetan u tako kultnom klubu, ali i odgovornost da budem što bolji.
Dali su vam traku jer ste ostali i nakon ispadanja u Serie B, iako ste imali ozbiljnih ponuda, navodno od Fiorentine i Evertona. Zašto ste ostali?
Iskreno, Palermo mi je dao sve. Uzeo me iz hrvatske lige, dao mi ugovor na četiri godine, zabio sam 11 golova u Serie A, a to je vrhunski učinak u talijanskoj ligi. Da, htjele su me neke ekipe, ali odlučio sam ostati jer sam htio vratiti Palermo u Serie A. Mislio sam da to mogu, da mogu postati heroj u Palermu. Nisam htio pobjeći, nego vratiti ljudima na najbolji mogući način.
Predsjednik Zamparini dao mi je novi ugovor, sve što sam tražio i nisam imao potrebe ići u drugi klub. Dao mi je traku rekavši da je zaslužujem zbog borbenosti na terenu. Osjećao sam se kao kod kuće, obitelj je također bila sretna, imao sam sve uvjete za dobar život, i profesionalni i obiteljski.
Palermo je dvaput bio blizu povratka, a onda su mu oduzeli bodove i praktički ga izbacili u treću ligu. Što se dogodilo?
Sve je bilo namješteno da Zampariniju uzmu klub. Prve godine su nam u play-offu uzeli penal, iako je prekršaj bio unutar šesnaesterca. Da smo zabili, izjednačili bismo i ušli u Serie A.
Drugu godinu stigli su problemi, neki Englezi su htjeli uzeti klub, bili su nemiri u klubu, Zamparini je bio kažnjen i nije mogao biti predsjednik. Do zadnjeg kola smo se borili za Serie A i trebali ući u play-off s trećeg mjesta. Nakon prvenstva oduzeli su Palermu točno onoliko bodova koliko je trebalo da ispadne iz lige, da se neki drugi spase ili uđu u play-off za ostanak.
Ne znam što se točno događalo, prevelike su to bile igre, htjeli su uzeti Zampariniju klub i izbaciti ga. Još danas mi je žao što se to dogodilo, jer da smo igrali play-off, siguran sam da bismo se vratili u Serie A, a da je Zamparini ostao, ja bih vjerojatno još igrao u Palermu.
Naposljetku ste završili u Udineseu, gdje je trener bio Igor Tudor. Je li baš on tražio da dođete?
Ne, došao sam dok je on bio trener, ali nije me on direktno zvao. Potpisao sam na četiri godine i proveo tamo prekrasan period karijere, možda ne s toliko golova, ali vrlo dobar. Tražili su me i ranije, željeli me dovesti na posudbu dok sam bio u drugoj ligi, ali nakon Palermova bankrota imao sam čiste papire.
O Tudoru mogu reći sve najbolje. Karizmatičan lik, dosta dobra osoba, težak karakter i fajter, ali možda sam se baš zato dobro slagao s njim, jer smo po tome slični. Imali smo super odnos, dosta sam igrao kod njega, ali s njim sam bio samo dva mjeseca jer su ga potjerali nakon dva poraza.
Nismo bili tako loši da ispadamo iz lige, ali izgubili smo 7:1 od Atalante kad je bila jaka pa tri dana poslije od Rome 4:0 i to ga je koštalo, ta dva poraza bila su neprihvatljiva. Nakon što je ekipu preuzeo njegov pomoćnik, krenulo je nabolje i odmah smo dobili Genou, kojoj je protiv nas na klupi debitirao Thiago Motta, današnji trener Juventusa.
Digli smo se kao ekipa, bili smo čvršći, igrali dobro, ali onda je došla korona i sve je stalo. Kad se nastavilo, imali smo vrhunske rezultate, dobili smo velike ekipe, igrali svaka tri dana i to je bio gušt jer je bilo prilike za sve. Jedino je bilo žalosno igrati bez publike, ali takvo je bilo razdoblje da je zdravlje ljudi u prvom planu.
Drugu sezonu u Udinama obilježila vam je teška ozljeda...
Mjesec dana prije Eura polomili su mi ligamente, sve što je moglo stradati u koljenu. Nije se znalo ni hoću li nastaviti karijeru, operacija je trajala četiri sata. Hvala Bogu i hvala liječnicima, vratio sam se nakon šest mjeseci. Bio je to težak period, ali izašao sam iz njega još jači.
Neko ste vrijeme bili suigrač Andriji Baliću, nekad velikom Hajdukovom talentu, koji je sad s 27 godina u talijanskoj Serie D. Što se s njim dogodilo?
Zapravo, bili smo suigrači samo dvadesetak dana. Ja sam došao krajem srpnja, a on je u kolovozu otišao na posudbu. Tih mjesec dana bili smo u istom hotelu i uvijek me vozio na treninge i natrag.
Odličan dečko, dokazivao se, ali puno je igrača bilo na njegovoj poziciji, paklena vezna linija. Klub je odlučio da je najbolje da ide na posudbu i nakon toga se počeo gubiti. Ali ostavio je dojam sjajnog igrača koji zna igrati nogomet. Bio sam razočaran kad sam vidio da je završio u Serie D.
Išta vrijedno izdvajanja iz prošle sezone u Ascoliju?
Tražio me Gianluca Vialli, on je vrhunski trener i došao sam zbog njega, ali potjerali su ga nakon 5-6 kola, došao je novi direktor, novi treneri, a ja sam slomio lakat i sve je krenulo nizbrdo.
Odigrali ste preko 50 utakmica za Makedoniju, ali niste igrali na Euru 2021. zbog ozljede, a tome je prethodio i incident zbog kojeg ste bili i suspendirani. Što se dogodilo?
Napravio sam glupost kad sam zabio gol. Neki ljudi su me prije utakmice provocirali, pisali poruke o mojoj obitelji, a ja sam nakon gola došao do kamere i svima im jebao majku. Nisam smio tako reagirati, pogriješio sam, ali život ide dalje.
Izbornik Angelovski me suspendirao na jednu utakmicu, ja sam se ispričao jer znam da sam pogriješio i to je to. Ali nekoliko tjedana nakon toga ozlijedio sam koljeno i nisam mogao igrati na Euru, što je stvarno šteta jer sam bio dosta zaslužan za taj povijesni plasman, asistirao Pandevu za pobjedu nad Gruzijom koja nas je odvela tamo.
Angelovski je vrhunski postupio i zvao me da budem uz ekipu na Euru. Bio sam na štakama, ali bio sam s njima na treninzima i na utakmicama. Žao mi je što nisam igrao, ali sretan sam što sam dao doprinos da smo se plasirali na najviši nivo.
Od lipnja niste igrali za reprezentaciju. Jeste li se umirovili ili je to posljedica transfera u hrvatsku ligu?
Nisam igrao jer je izbornik tako odlučio, nije me zvao jer sam u dobrim odnosima s Pandevom i bivšim izbornikom Angelovskim. Nema to veze s novim klubom, pa lani sam pozvan i kad sam potpisao za Ascoli dan prije popisa, a sad sam i uhvatio kontinuitet. Nisam pozvan jer se navodno ne uklapam u izbornikove taktičke zamisli, ali nema veze. Možda neki nemaju hrabrosti za konfrontaciju.
Tako da u zadnje vrijeme nisam u reprezentaciji, ali nisam od nje odustao, uvijek ću se nadati pozivu. Nema to veze s hrvatskom ligom, ima tu igrača iz Hajduka, Varaždina, pa i slabijih liga, ne zove me jer misli da ima bolje igrače, a na meni je da se opet dokažem. Ja sam na raspolaganju i nadam se da neću karijeru u reprezentaciji završiti ovako.
Zašto ste toliko čekali s odabirom kluba prije dolaska u Koprivnicu?
Želio sam što više vremena provesti s obitelji. Imao sam dosta ponuda preko ljeta, neke i od klubova koji su igrali Konferencijsku ligu, ali obitelj mi je na prvome mjestu i želio sam joj biti što bliže. Prošle godine vodio sam ih u Ascoli, a to je bilo dosta stresno za djecu jer su u Udinama išla u školu na engleskom jeziku, a ovamo na talijanskom. Odlučili smo se vratiti živjeti u Udine.
U nogometu sam napravio dosta, hoću biti i otac, ne samo nogometaš. Želim da mi djeca rastu uz oca. Nisam ih više htio seliti po drugim gradovima i državama, pogotovo jer bi u ovim mojim godinama to bilo na sezonu-dvije pa onda opet.
Nisam htio da stalno idu ispočetka. Za nas igrače je stres kad dođeš u novi klub i imaš 30 novih suigrača, zamisli kako je tek za djecu. Ne želim da imaju traume jer je tata htio igrati na nekom velikom nivou. Nakon konzultacija sa suprugom odlučio sam pronaći klub što bliže Udinama.
Da sam htio igrati Europu, igrao bih, ali nije me bilo briga. Igrao sam Europu svaki tjedan u talijanskoj ligi. Bilo bi lijepo da sam zaigrao u Ligi prvaka, ali nisam zato tužan, sretan sam sa svim što sam napravio u karijeri. Mogao sam bolje, ali neke sam stvari odlučio drukčije i na kraju se ne kajem ni zbog čega.