RADIJSKE postaje diljem Europe jutros su u 8:45 sati, na inicijativu Europske radiodifuzijske unije, koja je prihvatila ideju nizozemskog voditelja Sandera Hoogendoorna, istovremeno pustile legendarnu pjesmu "You'll Never Walk Alone" kao poruku utjehe i ohrabrenja cijelom svijetu pogođenom pandemijom koronavirusa.
Teško da su mogli odabrati prikladniju pjesmu, staru već 75 godina, koju većina ljudi prepoznaje kao čarobni uvod u utakmice Liverpoola.
"Ova pjesma može biti poruka svima onima u zdravstvu, koji rade nevjerojatan posao, kao i bolesnima i onima koji ne smiju napuštati domove neko vrijeme", objasnio je Hoogendoorn.
Ali kako je uopće nastao taj vječni hit, zašto ga je Liverpool prigrlio kao svoju himnu, kako je njegovo značenje postalo još snažnije i kako se raširila i po drugim stadionima?
Za njen je nastanak zaslužan mađarski glumac i dramaturg Ferenc Molnar, koji je još početkom prošlog stoljeća napravio predstavu "Liliom". Kad je emigrirao u Ameriku, na njenim je temeljima nastao mjuzikl "Carousel", za čije je potrebe Oscar Hammerstein napisao, a Richard Rodgers uglazbio pjesmu "You'll Never Walk Alone", koju glavnoj protagonistici Julie Jordan rođakinja pjeva kako bi je tješila nakon nesretne smrti njenog muža.
Od 1945., kad je napisana, pjesma je obrađena više od stotinu puta, a izvodile su je i legende poput Franka Sinatre, Elvisa Presleyja, Roya Orbisona i Johnnyja Casha. Ipak, verzija koja se najčvršće primila, koju danas slušamo na Anfieldu i drugim stadionima, te koja je jutros u 8:45 zavladala europskim eterom, ona je skupine Gerry & The Pacemakers iz 1963. godine.
Frontmen Gerry Marsden čuo ju je slučajno kad je otišao u kino pogledati "Stanlija i Olija", nakon čega je pušten "Carousel". Marsden je ostao i na toj projekciji, čuo pjesmu i odlučio je obraditi.
"Uh, kakve riječi, kakva melodija", pomislio je i odmah sutradan predložio ostatku benda da je snime. Takva balada nije bila u skladu s ostatkom opusa tog rock benda, pa su se ostali članovi nećkali, baš kao i čuveni producent Brian Epstein, koji je vodio brigu i o jednom popularnijem liverpulskom bendu, Beatlesima. Nasreću, Gerry je inzistirao, a pjesma je uskoro postala ogroman hit te je četiri tjedna provela na vrhu britanskih top-ljestvica.
Postoji više legendi kako je ta pjesma postala Liverpoolova himna. Jedna kaže da su se u to vrijeme prije utakmica puštali najveći aktualni hitovi, a da su navijači posebno voljeli pjevati "You'll Never Walk Alone" te su se pobunili kad su je prestali puštati nakon što je ispala iz Top 10.
Druga, uvrježenija verzija, kaže da je Marsden osobno pustio pjesmu ondašnjem menadžeru Billu Shanklyju prije predsezonske turneje.
"Bio je opčinjen onim što je čuo", posvjedočio je svojedobno Tommy Smith, tadašnji igrač Redsa, a novinari koji su pratili klub na turneji izvijestili su da je to postala službena klupska pjesma.
Marsdena je otac kao klinca vodio na utakmice Evertona, ali nije osjećao povezanost. Kad je prvi put došao na Anfield i vidio Liverpool kako igra, to je postao njegov klub. Zato je posebno emotivno proživio dan kad je prvi put čuo cijeli stadion kako pjeva uz njegovu pjesmu.
"Ona ima vrlo snažne riječi i poruku, govori ti da ne kloneš u oluji, da se ne bojiš mraka, da držiš glavu visoko. Ljudi me traže da ovu pjesmu izvodim na sprovodima. Ja im kažem da sigurno ima prikladnijih pjesama, ali oni odgovaraju da je ona poput molitve. Tako ja skoro svake večeri izgovaram tu 'molitvu', pa ću sigurno ići u raj. Čuješ li me, ti gore?" nasmijao se Marsden govoreći o pjesmi koja mu je obilježila život u dokumentarcu "Walk On".
U istom dokumentarcu o njoj je govorio i George Septon, višedesetljetni spiker na Anfieldu, koji se prisjetio kako mu je jedanput CD s koje ju je puštao nekako zaštekao i prestao raditi, ali navijači su tada zapjevali još glasnije i kasnije ga hvalili jer ju je ugasio kako bi se oni još bolje čuli. Prisjetio se i anegdote s čuvenog finala Lige prvaka u Istanbulu 2005., u kojem je Liverpool protiv Milana nadoknadio zaostatak od 3:0 na poluvremenu i naposljetku slavio na penale.
"Igrači su mi pričali kako su im navijači dali dodatnu snagu kad su ih u svlačionici na poluvremenu čuli kako glasno pjevaju 'You'll Never Walk Alone'", rekao je Septon, koji pjesmu opisuje kao "dvije minute i 38 sekundi čiste čarolije".
"Koračaj kroz vjetar, koračaj kroz kišu, koračaj s nadom u srcu. Nikad nećeš koračati sam."
Prošlo je 26 godina otkad su Gerry & The Pacemakers snimili svoju verziju pjesme kad je ona dobila još veću dubinu i značenje za navijače Liverpoola. U tragediji na Hillsboroughu 1989. život je izgubilo 96 navijača, a "You'll Never Walk Alone" postala je i poruka njihovim obiteljima i prijateljima, posebno u razdoblju u kojem je tragedija službeno bila označena kao nesretan slučaj. Tek 25 godina kasnije za tragediju je odgovornost prebačena na nemar policije i hitne službe te na loše stanje stadiona.
Posebno je dirljivo i tužno zvučala ta pjesma 2016. kad su je navijači na Anfieldu posvetili Chapecoenseu, brazilskom klubu čija je većina igrača poginula u avionskoj nesreći.
"You'll Never Walk Alone" za grad Liverpool, za klub, njegove navijače i igrače odavno nije samo pjesma, nego i parola, životni moto, a on je od 1982. ispisan i na Shanklyjevim vratima, kapiji koja vodi na Anfield.
Ali Liverpoolov stadion nije jedini na kojem se izvodi ova legendarna pjesma. Prigrlili su je i navijači Celtica, koji su je 1966. čuli kad je njihov klub u polufinalu Kupa kupova gostovao na Anfieldu. Izvodi se i u Dortmundu nakon što su je čuli navijači Borussije i zamolili lokalni bend da snimi verziju s jačim basovima.
Zato posebno moćno zvuči kad se Liverpool u europskim natjecanjima sastaje s nekim od tih klubova, pa je cijeli stadion pjeva uglas, kao kad su Redsi igrali protiv Borussije u Europa ligi 2015./2016.
Pjevaju je i navijači Feyenoorda, ali i klubova diljem svijeta, poput japanskog FC Tokya. Jednu od preko stotinu verzija snimio je 1995. i zagrebački bend Pips, Chips & Videoclips, ali ona nikad nije zaživjela ni na Dinamovu stadionu ni među njegovim navijačima.
Danas je verziju Gerryja & The Pacemakersa slušala cijela Europa, odnosno svi koji su u 8:45 uz sebe imali upaljen radioprijemnik. Danas to nije poruka samo nogometašima, nego cijelom svijetu. Poruka utjehe, poruka ohrabrenja, poruka nade.
"Kad koračaš kroz oluju, drži glavu visoko
Ne boj se mraka
Na kraju oluje zlatno je nebo
I slatka, srebrna pjesma ševe
Koračaj kroz vjetar
Koračaj kroz kišu
Iako su ti snovi odbačeni i otpuhani
Koračaj, koračaj
S nadom u srcu
I nikad nećeš koračati sam
Nikad nećeš koračati sam."