U POVIJESTI bosanskohercegovačkog nogometa nijedan klub nije uspio izboriti plasman u grupnu fazu europskih natjecanja, a najskuplji izlazni transfer iznosio je tek 1,3 milijuna eura. Ova dva podatka dovoljno govore o snazi klupskog nogometa u Bosni i Hercegovini.
No kada se pogleda da su kroz pakao Premijer lige prošli Edin Džeko, Edin Višća i Luka Modrić, jasno je da se ne radi o prvenstvu u kojem su igrači osuđeni na propast. Naprotiv, radi se o ligi koja je dokazala da može plasirati vrhunski talent, ali i kojoj je neophodan veliki remont u načinu selektiranja igrača za prvu momčad kako bi jednog dana mogla imati predstavnika u Ligi prvaka ili Europa ligi te milijunske transfere.
Stoga, koliko god bilo ambiciozno, vrijedi se zapitati - kako koronavirus može utjecati na nogomet u BiH? Točnije, može li mu pomoći? Ako može, onda kako?
Napredak je nemoguć kada je prosjek godina previsok
Evidentno je da će koronavirus smanjiti budžete u svakom klubu na svijetu. Kad najbogatiji klubovi moraju smanjivati plaće svojim igračima te slati radnike na odmor, kako je tek s klubovima iz nižeg staleža? Šansa za bosanskohercegovački nogomet u takvom stanju stvari jest stavljanje fokusa na mlade igrače koji će biti znatno jeftiniji.
Naime, paradoksalno zvuči da liga čiji se klubovi ne mogu ni primaknuti grupnoj fazi europskih natjecanja i koja ne može skupo prodati niti jednog igrača šansu na terenu uglavnom daje starijim igračima. Radeći na takav način klubovi su iz godine u godinu povećavali svoje budžete plaćajući igrače koji ne mogu pronaći zadovoljavajući inozemni angažman.
Time kvaliteta lige nije poboljšana, o čemu svjedoče rezultati u europskim natjecanjima, a u isto vrijeme zapostavljani su mladi igrači kojima bi se prava šansa pružala prekasno.
Da je moguće proizvoditi i prodavati igrače te usput praviti velike rezultate, kada je riječ o klubovima iz regije, već godinama pokazuju Dinamo Zagreb i Partizan. Dovoljno je obratiti pažnju na posljednje četiri sezone u kojima je Dinamo prodao igrače u vrijednosti od 122 milijuna eura (Marko Pjaca, Marcelo Brozović, Marko Rog, Filip Benković...) te paralelno s tim tri puta igrao grupnu fazu europskih natjecanja, pri čemu je jednom izborio europsko proljeće.
Partizan je u posljednje četiri sezone dva puta igrao grupnu fazu Europa lige, pri čemu je jednom izborio i nokaut-fazu. U tom periodu prodao je igrače u vrijednosti od 35 milijuna eura (Nikola Milenković, Dušan Vlahović, Saša Lukić...)
Samo tri talenta dobivaju pravu šansu
Nogometni savez BiH uveo je pravilo prema kojem u rosteru za utakmicu, koji broji 18 imena, mogu biti maksimalno četiri strana državljanina te minimalno tri igrača koji spadaju u kategoriju U-21. Na ovaj način Savez želi stimulirati klubove da što više koriste mlade igrače. Međutim, ova pravila nisu dala velike rezultate.
Prema podacima Transfermarkta, prosječna starosna dob igrača u Premijer ligi iznosi 25,9 godina, a to je više od prosječne starosne dobi u Bundesligi, Ligue 1, Super ligi Srbije, austrijskoj Bundesligi, švedskom najjačem rangu, poljskoj Ekstraklasi, belgijskoj Jupiler ligi, makedonskoj Prvoj ligi, HNL-u...
Dakle, liga koja ima ambiciju smanjiti razliku u kvaliteti u odnosu na spomenute lige i koja im želi plasirati igrače ima prosječnu igračku starosnu dob veću od tih liga.
Uzmimo za primjer Sarajevo, Zrinjski i Željezničar, tri vodeća kluba na tablici Premijer lige, odnosno jedina tri kluba koja su od 2012. godine do danas osvajali ovo natjecanje.
Među 20 igrača s najvećom minutažom u Željezničaru nema niti jedan igrač koji ima 21 godinu ili manje. U Zrinjskom među 24 igrača s najvećom minutažom nema niti jedan igrač iz kategorije U-21.
Sarajevo se ovdje značajno razlikuje pošto je među 22 igrača s najviše odigranih minuta u svim natjecanjima ove sezone koristilo sedam igrača koji pripadaju kategoriji U-21. Ipak, od tih sedam igrača, tek trojica (Besim Šerbečić, Đani Salčin, Vladan Kovačević) bili su standardni u proljetnom dijelu sezone, u kojem su odigrana tri kola. Od preostale četvorice, jedan je poslan na posudbu, jedan je bez nastupa, dok su posljednja dvojica skupa dobili manje od 20 minuta igre na terenu.
Vodeći hrvatski klubovi pružaju mnogo veću pažnju mlađima nego klubovi u BiH
Spojimo li ove brojke, dolazimo do podatka da od 66 igrača koji imaju najveću minutažu u Sarajevu, Željezničaru i Zrinjskom pravu šansu dobivaju samo tri igrača iz kategorije U-21. To je apsurd.
Postoji još jedan zanimljiv statistički podatak koji dobro prikazuje koliko su zapostavljeni mladi igrači u Premijer ligi BiH. Ovdje ćemo usporediti vodeće klubove iz Premijer lige i HNL-a.
U ovoj sezoni, Sarajevo, Zrinjski i Željezničar niti jednom na teren nisu izveli postavu koja je u prosjeku mlađa od 24 godine. Najmlađa postava koju je Sarajevo izvelo u ovoj sezoni imala je prosjek od 24,1 godine, dok su sve postave Zrinjskog i Željezničara imale prosjek veći od 25,6 godina. Ovdje se dobro podsjetiti podatka da je prosječna starost prve postave Ajaxa u polufinalu Lige prvaka iznosila 25,1 godinu.
Kada je riječ o HNL-u, Rijeka je četiri puta izvela postavu koja je imala prosjek od 24 godine ili mlađu, Hajduku se to dogodilo čak osam puta, a Dinamu jednom.
Eventualni pad starosne dobi u Premijer ligi prouzrokovao bi korištenje još većeg broja mladih igrača u nižim ligama BiH što bi se efektivnije odrazilo i na omladinske reprezentativne selekcije u BiH jer od svih omladinskih selekcija samo je selekcija U-17 tri puta (2016., 2017. i 2018.) uspjela izboriti plasman na Europsko prvenstvo.
Možda pandemija natjera klubove da se okrenu talentima
Otežavajuća okolnost za razvoj nogometa u BiH je jako loša infrastruktura, ali to ne bi smio biti izgovor za takvo zapostavljanje mladih igrača.
Bez obzira na loše terene i uvjete za treniranje, opet su zahvaljujući tome što su kao vrlo mladi dobili šansu u prvim momčadima do izražaja došli igrači poput Amira Hadžiahmetovića i Amera Gojaka. Hadžiahmetović je kao 17-godišnjak bio standardan u Željezničaru, a danas je standardan igrač turskog Konyaspora, dok je Gojak sa 17 godina igrao za Olimpik, a danas je važan kotač Dinama iz Zagreba.
Nisu Gojak i Hadžiahmetović jedini koji su tako mladi zaigrali u Premijer ligi, ali su rijetki kojima je pružena velika minutaža u prvoj momčadi još dok su bili mlađi juniori.
Za lige koje nemaju veliku reputaciju u europskom nogometu najbolji put je proizvodnja mladih talenata. Stoga, u BiH se neophodno koristiti primjerima klubova koji su u prvu momčad stavljali klince pa ih kasnije masno prodavali, kao što su Partizan i Rabotnički koristili Dušana Vlahovića, odnosno Eljifa Elmasa, čim su postali 16-godišnjaci. Vlahović je sada zvijezda Fiorentine, a Elmas prvotimac Napolija.
Pandemija koja je paralizirala svijet natjerat će sve klubove da reguliraju svoje troškove i što bezbolnije prebrode ovu krizu. U BiH bi to moglo značiti konačno veću pažnju razvoju i korištenju mladih igrača. Možda to donese bolje rezultate od onih s kojima se nitko ne može pohvaliti.