NIJE DVOJBENO da je sjeme razdora nekad gorljive ljubavi između Zdravka Mamića, oca, i Eduarda da Silve, sina, - šuškave prirode. Sin je, kako to nalažu odredbe hrvatskog statuta o očinskom menadžerstvu, a koji je patentirao Zdravko Mamić osobno, izvukao deblji kraj. Sada je sasvim nebitno je li Eduardo u travnju prošle godine znao kakav to "poboljšani" ugovor s Dinamom (alias Zdravkom Mamićem) potpisuje jer nema te sudske instance koja može poništiti njegovu kasniju pravosudnu zakletvu "odričem se svih primanja".
Na to se Dudu, ne vodeći računa o pravnoj težini tih riječi, obvezao netom prije odlaska iz svetog kluba, mada je u njegovom prvotnom ugovoru pisalo da ima pravo na udio od budućeg transfera. Naturalizirani je Brazilac svoj prvi ugovor s vragom potpisao 2001. godine, a prema njemu bilo mu je zajamčeno čak 50 posto novca od eventualnog transfera u drugi klub. Mamić bi se, da je ugovor ostao važeći, namirio sa 25 posto, dok je preostali postotak pripadao izvjesnom menadžeru Suzanu koji je Eduarda prodao Maminju za siću od 50 tisuća dolara.
Lekcija 1 - Kako od 50 tisuća dolara napraviti 500 tisuća "nečega"
Nakon što je izronio iz kategorije robe s greškom i odradio kaljenja u predgrađu, potpomognut tek vjerom Đure Bage, Eduardo je 2004. godine s Dinamom potpisao novi, četverogodišnji ugovor. Čim se pročulo da bi od njega moglo biti nešto, na vrata Maksimira pokucao je Suzano, tražeći svoj udio. Pričalo se tada da mu je Zdravko Mamić isplatio 50 tisuća dolara, da bi se danas ukupna cifra kojom je izvršni oslobodio Dudua iz Suzanovih kandži popela na 500 tisuća nečega.
Posljednja je izmjena u ugovoru s Dinamom upriličena je prošle godine, kada je ljubav prolongirana na deset godina, a Eduardova primanja povećana na 132 tisuće eura godišnje. Dudu je u srpnju 2007. godine odlepršao za Arsenal, a o cijeni transfera, unatoč tvrdnjama službenog Maksimira, i dalje se nagađa. No, radilo se o 15 (hrvatska verzija) ili 10 milijuna eura (engleska verzija), ključna je klauzulica po kojoj se Eduardo odriče bilo kakvih potraživanja od Dinama (u prijevodu, od transfera u Arsenal nije i neće vidjeti ni lipe), a uz to će Mamiću izbrojati i 15 posto od svojih londonskih primanja (godišnja plaća u Arsenalu ide preko dva milijuna eura).
Predmet spora je i novac koji Mamiću ugovoreno pripada obzirom na Eduardovu minutažu, pa bi se hipotetski govoreći, moglo dogoditi da Wenger dozira nastupe našem Topniku, kao što je nekada Gregory radio s Balabanom, kako bi klubu ušparao davanja.
Kada je Dudu shvatio da je izigran, bilo je kasno. No, o cijelom ćemo se slučaju još naslušati tijekom narednih dana, s obzirom da je Zdravko Mamića na austrijskoj planini ponovo bliže Bogu, čija ga je providnost natjerala da promptno sazove press konferenciju. S neviđenim nestrpljenje čekamo njegovo spuštanje u nizinu.
Lekcija 2 - Kako zaraditi na promašaju
Eduardo, dakako, nije prvi ex-Dinamovac koji je ostao bez svog dijela transfera u neki od većih klubova izvan granica lijepe naše. Kada je Mamić preuzeo maksimirsko žezlo, zaživjela je praksa potpisivanja zgodnih ugovora prema kojima prodajom njegovih igrača u inozemstvo Dinamu (alias Zdravku Mamiću) ide 20 posto, a Zdravku Mamiću i igraču preostalih 80 posto. Prvi veći deal po tom kroju bio je transfer Boška Balabana u Aston Villu. Engleze je najveći promašaj u klupskoj povijesti koštao 6 milijuna funti, od čega je Dinamu pripalo nešto više od jednog milijuna. Već tada i bez kalkulatora se moglo zaključiti da Dinamo polako, ali sigurno postaje poligon za širenje Mamic Sport Agency carstva.
Nije u Maksimiru oduvijek bilo tako. Dario Šimić kao i ostali igrači iz vremena Zlatka Canjuge, transferirani su po principu pola meni - pola tebi. No, vremena se mijenjaju.
Mamić je na Balabanu višestruko profitirao. Otkrilo se kada su procurile glasine da je s tadašnjim menadžerom Aston Ville Menadžer i trener kluba John Gregoryjem napumpao Balabanovu vrijednost kako bi podebljao svoj udio od transfera. Mamić je nagrađen milijunima, a Gregory - otkazom.
Slične je probleme s Mamićem imao i Jerko Leko, nakon odlaska u Dinamo Kijev. Reprezentativac danas nerado o tome govori, jer je probleme s izvršnim kasnije uspješno ispeglao. Mamić ga je čak vrbovao da se vrati natrag u Dinamo, no Leko nije poput Balabana pribjegao povratničkom trendu.
Lekcija 3 - Kako se odužiti poreznim obveznicima
Slučaj treći daleko je najinspirativniji za sve menadžere i one koji se to spremaju biti. Onaj tko nije ništa naučio iz legendarne vožnje u prtljažniku, bolje mu je da se ostavi ćorava posla i umjesto nogometnog posredništva, krene primjerice, u posao s nekretninama. Ivica Olić nakon filmske vožnje od Kranjčevićeve do Maksimira preživio je i put na istok, u moskovski CSKA-a. Toliko mu se žurilo, da je kod Mamića je zaboravio svoj dio love za bogati ruski transfer. "Sam sam kriv, bio sam naivan, vjerovao sam ljudima na riječ. Svaka im čast što su me prevarili. Tu sam školu platio, ubuduće sve hoću crno na bijelo", poručio je Olić davnih dana.
Intrigira svakako i ne tako davna usluga Gradskom poglavarstvu kupnjom paketa Mandžukić -Vrdoljak. Iako nikome nije bilo jasno zašto Mamić uz napadača kupuje i modificiranog veznjaka i to po cijeni od koje boli glava, ustanovljeno je da se tom gestom izvršni odužio Gradu zbog loših rezultata Dinama u Europi (u koje je Bandić u ime poreznih obveznika svesrdno ulagao) pogurancem na račun zapostavljenog mlađeg brata iz ulice pjesnika.
Šesti slučaj tek se očekuje, a ime mu je Luka Modrić, čiji ugovor s Mamićem počiva na istim temeljima kao ugovori Balabana i Eduarda.
D.R.
Foto: Index