HRVATSKA 21-godišnja skijašica Zrinka Ljutić osvojila je Mali kristalni globus u slalomu. U posljednjem slalomu sezone u Sun Valleyju zauzela je 10. mjesto, no i to je bilo dovoljno jer njezine konkurentice nisu uspjele doći do dobrih rezultata. Wendy Holdener je završila četvrta, Katharina Liensberger peta, a Camille Rast 14.
Ljutić je u utrkama slaloma ove sezone osvojila 541 bod, 32 više od drugoplasirane Liensberger. Treće mjesto osvojila je Rast s 492 boda, dok je pobjednica posljednje utrke Mikaela Shiffrin završila na četvrtom mjestu s 55 bodova manje od hrvatske skijašice.
Komentar na cijelu sezonu Svjetskog skijaškog kupa za Index je dala bivša hrvatska skijašica Ana Jelušić Black (38). Glavne teme bile su sjajni nastupi Zrinke Ljutić, dominacija Marca Odermatta i Federice Brignone te rezultati ostalih hrvatskih skijaša u sezoni iza nas.
Krenimo od najsvježijeg. Ljutić je osvojila Mali kristalni globus u slalomu. U Sun Valleyju je zauzela 10. mjesto. Kako ste vidjeli njezin današnji nastup?
Teško je bilo što komentirati, osim reći svaka čast Zrinki. Mislim da nam je pojela pokoji živac, ali vrhunski je odradila. Iskusno, na neki način s rizikom taman onolikim koliki joj je bio potreban. Bilo mi je super što je u prvom intervjuu u cilju odmah rekla kako je znala da će osvojiti Globus, ali nije znala kako.
Mislim da ima dobru ekipu oko sebe, glavu koja joj čvrsto stoji na ramenima i mislim da je vrlo iskusno to izvela. Njezino odustajanje u veleslalomu prije dva dana je bila dobra prilika da se prvi mačići bace u vodu i da se riješi tog straha i da joj ostane slalom za koji može brinuti.
Znala je da bi, ukoliko ne bi osvojila Mali kristalni globus - nekako je tužno reći, ali bi sigurno prvo ona - to gledala kao podbačaj.
Ljutić je u 9 od 10 slaloma sezone došla do bodova, a svaki put kada bi došla do cilja bila bi u top 10. Pobijedila je u tri utrke. Kako komentirate njezinu konstantnost u tako još uvijek mladim godinama i što je čini tako dobrom?
Ona je na papiru jako mlada, ali kada gledate žensko skijanje i kako su se razvijale neke od najboljih skijašica svih vremena, pa tako i Janica, ako moramo povući tu paralelu, 21 godina je nekakav prime u ženskom skijanju.
U ukupnom poretku zauzela je četvrto mjesto sa 778 bodova zaostatka za osvajačicom Velikog kristalnog globusa, Federicom Brignone. Vozeći dvije discipline teško se ugurati u potpunu borbu za Veliki globus. Ljutić je spominjala da će se u budućnosti posvetiti i superveleslalomu. Mislite li da je to dobra ideja i koliko bi to utjecalo na rezultate u tehničkim disciplinama?
Sad gledam njezine bodove. Bila je četvrta s 816 bodova, treća Goggia je imala 931 bod. To je nekih 115-ak bodova. Čak bih rekla da to nije nedostižno s dvije discipline. Da je uzela bodove u još jednoj utrci i da su joj se zvijezde malo bolje poklopile na zadnjoj utrci, tu bi nijanse odlučivale, unutar par bodova.
Može biti izrazito ponosna na to da je najbolja slalomašica na svijetu i da je četvrta na svijetu. Kada pročitam imena ispred nje, to su Federica Brignone, Lara Gut-Behrami i Sofia Goggia. Do prije par godina smo to mogli samo sanjati.
Brignone je dominirala ove sezone s ukupno 10 pobjeda u tri različite discipline. Kako komentirate njenu sezonu?
Brignone kao da je ulovila drugi val entuzijazma. Ona je bila ogroman talent i bilježila je odlične rezultate u ranijim godinama. Stekla je sigurnost u sebe, u svoje sposobnosti i rezultate. Kada je gledam, baš mi se čini da uživa.
Skinula je možda neke pritiske koje je imala kao mlađa skijašica. Ne mora apsolutno ništa nikome dokazivati. Mislim da se to ove godine odrazilo na njezinim rezultatima i skijanju.
Gut-Behrami je prije par dana postala prva skijašica koja je ostvarila po 10 pobjeda u barem tri različite discipline. Također se radi o jednoj iskusnoj skijašici i vidjeti Ljutić na četvrtom mjestu u toj konkurenciji je zaista velik rezultat.
Apsolutno. Naravno, dogodile su se i neke nepredviđene okolnosti, pa ne smijemo zanemariti činjenicu da je ona za koju se smatra da je najbolja i najkonstantnija skijašica svijeta morala propustiti dobar dio sezone. Mislim da to svejedno ne umanjuje rezultate drugih skijašica, ali vrlo je zanimljivo vidjeti kako jedan trenutak promijeni dinamiku sezone i kako se isprofiliraju novi lideri.
Oni su dosad kaskali i onda su im se otvorila vrata te su to iskoristili na najbolji mogući način. Mislim da je to apsolutno dobro i za sport i da to daje jednu čar cijeloj ovoj sezoni.
Druga hrvatska skijašica Leona Popović je rano morala završiti sezonu zbog nove ozljede koljena. Koliko se mentalno teško vraćati svaki put nakon ozljede?
Leona ima 27 godina, ali stvarno je pehist. Ono što je na neki način dobro je to što ima jednu Zrinku u ekipi, koja ti pokazuje put i da se može. To su cure koje si pariraju u treninzima, pa zbog toga postoji dobra dinamika u ekipi.
S druge strane, naravno da je teško sjediti sa strane, liječiti tko zna koju već ozljedu i gledati rasplet sezone pred ekranom. Fizički će se sigurno oporaviti, to je neupitno, a stvarno se nadam da će se uspjeti vratiti na to da se ne boji, da se ne brine i da će se pokušati vratiti tamo gdje joj je mjesto.
Lindsey Vonn je prije par dana za preko šest godina srušila rekord za najstariju skijašicu koja se popela na postolje u Svjetskom kupu. Kako komentirate njezin povratak i činjenicu da je gotovo završila među 10 najboljih superveleslalomašica?
Vonn nije postala Vonn kada se odlučila vratiti u Svjetski kup. Ona je bila godinama jedna od najboljih, ako ne i najbolja skijašica, ne samo svoje generacije, nego nekoliko njih prije sebe, a onda se uplela Mikaela Shiffrin. Neke stvari se ne zaboravljaju. Ono što svi znamo, a pogotovo mi koji je poznajemo od njenih ranijih dana, to je da je ona nevjerojatni radnik.
Mislim da se ni ovih godina kada je uzela pauzu, iako nije bila viđena i nije se natjecala, sigurno nije zapustila i odvojila od sporta. Osobno mi je super to što se situacija razvila na taj način. Bilo je puno skeptika koji su se pitali što joj to treba te su smatrali da bi se trebala pronaći negdje drugdje.
Pogotovo u vrijeme kada ženski sport, možda nešto manje u skijanju, ali općenito gledajući dobiva na svojoj važnosti i kada se sve više žena vraća i usklađuje sport s ostalim aspektima života, lijepo je vidjeti kako netko sa svojih 40 godina kaže da joj nije dosta i, ne da se vrati na mala vrata, već se vrati i dođe do postolja. To može biti samo motivacija. Isto kao što je Zrinka sa svojih tek 21, na početku karijere, ne treba otpisivati ni ove nešto starije.
Okrenimo se muškarcima. Filip Zubčić se ove sezone, za razliku od prošle, nije popeo na pobjedničko postolje. Imao je dva rezultata u pet najboljih u odnosu na pet od prošle sezone. Na kraju je ispao iz prve jakosne skupine u veleslalomu. Kako ste vidjeli njegove nastupe?
Teško je to komentirati, ali kakva je to privilegija kada ti se ovakva sezona smatra lošom? On je deveti veleslalomaš svijeta. U redu, prošle sezone je bio treći, ali neka svim našim skijašima ovo bude najgore što mogu. Najteža je ona sezona koja dođe nakon one u kojoj si bio najbolji.
Pritisak je tada najveći, a opet krećeš ispočetka. Nitko ti na početku sezone ne broji ono što je bilo prošle sezone. Jedino što se broji je to što te se mjeri i uspoređuje s onim posljednjim što si napravio. Tako da je ponekad u životu bolje biti autsajder, onda što god napraviš je dobro, nego biti u njegovoj situaciji.
Sigurno da nije nužno zadovoljan, ali mislim da se nitko s devetim mjestom ne bi smio sramiti. Zubčić je za muško skijanje u svojim najboljim godinama i mislim da je neupitno da je gladan i da će loviti povratak tamo gdje misli da pripada.
S druge strane, Samuel Kolega je u Madonni di Campiglio došao do prvog postolja u karijeri u SK-u, dok je Istok Rodeš tek u završnici sezone uspio povezati par dobrih rezultata. Što možemo od njih očekivati u godinama koje slijede?
Mislim da kod njih najviše nedostaje kontinuiteta i samopouzdanja. To su dečki koji imaju iskustvo u nogama, ali teško je od jednog rezultata očekivati da će to postati novi standard. Meni se sviđa što je to jedna solidna ekipa koja se poznaje dugo godina i jedan drugog mogu vući.
Nadam se da će ovaj Zrinkin rezultat biti mali vjetar u leđa za ostatak i muške i ženske ekipe, da dobro uđu u pripremni period, koji je najbrutalniji i o kojem se najmanje priča, a najteže se preživljava. Svi mislimo da je sada sezona gotova, a tek sada se ulazi u testiranja i završne utrke.
To bi trebali iskoristiti da u sljedeću sezonu uđu kao kompaktna ekipa i da svatko od njih može konkurirati za postolje.
Rodeš često ističe, a potvrđuju to i ostali reprezentativci, da je dosta bolji i brži na treninzima. Približite nam iz prve ruke, u čemu je glavna razlika između treninga i utrke i što je ključno u prenošenju brzine s treninga?
Kad bi se treninzi brojali, svi bismo mi, nažalost, bili svjetski prvaci. Ne može se to uspoređivati. Trening je nešto gdje gotovo nikada ne voziš samo jednu ili dvije vožnje. To je prilika za testiranje različitih stvari u uvjetima gdje su ulozi dosta niži.
Možeš ići 120 na sat i ako izletiš - nikome ništa. Kad imaš priliku samo 10 puta stati na start gdje se to stvarno broji, situacija je malo drukčija. Znam puno sportaša i skijaša koji su bili prvi na treningu, što znači da imaju izrazitu kvalitetu, ali ne preslikava se to s treninga na utrku tek tako.
S jedne strane, to pokazuje ogromnu kvalitetu, to je neupitno. Ali s druge strane, to je stvar glave i potrebno je napraviti klik da na utrci pokažeš to što konstantno pokazuješ na treningu. Sjećam se doba Janice, za koju bi ponekad na treningu rekao da neće ući u top 30, pa onda dođe i pobijedi sa sekundom prednosti.
Marco Odermatt je nastavio dominaciju u muškoj konkurenciji. Osvojio je peti uzastopni Veliki kristalni globus, uz još tri Mala globusa. Čini se da ni Hirscherovih osam Velikih kristalnih globusa nije nedostižno.
Mislim da stvarno nije nedostižno. Marco je talent koji se događa samo jednom u nekoliko generacija. Ono što mi se kod njega sviđa je to što je on oduvijek, od svojih početaka, vrlo staložen i racionalan.
Gledam njegove rezultate upravo: prvi, prvi, prvi, prvi. Moraš se duboko zabuljiti kako bi pronašao neki drugi rezultat. Vidi se da je ove sezone uzeo nešto manje bodova, ali opet značajna dominacija svuda.
Mnogi skijaši su se ove sezone žalili da su utrke sve kraće, a staze sve lakše postavljene. Čini li Vam se da je tome tako?
To je priča koja se priča od doba kada sam ja skijala. Situacija je za sve ista. Nekome će pasati, nekome ne. Ne treba zanemariti činjenicu da se situacija s vremenskim uvjetima, snijegom i zimama itekako mijenja. Sport će na neki način to morati popratiti da bi opstao.
Vodim se time da svi na startu kreću i voze se kroz istu stazu. Istina je da smo se u moje vrijeme ponekad bunili na preduge i prekomplicirane staze, ali za pet sportaša koji će reći da je staza preduga, bit će njih pet koji će reći da je prekratka. Na kraju krajeva, skijanje je po tom pitanju pošten sport. Svima je staza ista.
U posljednje vrijeme učestale su teške ozljede. Alexander Aamodt Kilde se nije vratio već gotovo godinu i pol dana, a ove sezone su teško stradali Alexis Pinturault, Cyprien Sarrazin, Petra Vlhova i mnogi drugi. Postoji li neki razlog za to ili je stvar sreće?
To se dobro nadovezuje na ono o čemu smo maloprije pričali. S jedne strane se priča kako je postalo sve lakše i gluplje, a s druge strane imaš tako teške ozljede. Tu je također definitivno pitanje sreće, odnosno nesreće. Neke stvari koje su se dogodile stvarno su rijetke.
Teških ozljeda je nažalost bilo uvijek. Sjećam se Daniela Albrechta, Matthiasa Lanzingera, koji je nogu izgubio, pa i pogibije Davida Poissona... Događale su se tragedije i, nažalost, uvijek će se događati. Mislim da se dio skijaša podignuo na viši nivo, da su jači i spremniji i preuzimaju veći rizik.
Njihova sprema diže atraktivnost sporta, što ponekad dovodi do toga da se ide i preko granice koja bi bila dovoljna. Velika je tragedija kada se bilo tko ozlijedi, u bilo kakvom kapacitetu, pogotovo kada ih ta ozljeda poslije košta karijere, što je možda manje bitno jer je kasnije pitanje i normalnog života, koji slijedi poslije.
Izuzev Natka Zrnčić-Dima, teško se sjetiti hrvatskog skijaša ili skijašice koji su nastupali isključivo u brzim disciplinama. Zbog čega je hrvatsko skijanje mahom orijentirano na tehničke discipline?
Puno su kompliciranije za trening. Potrebna je puno veća logistika i puno više prostora. Samim time se uvijek moraš krpati s nekim drugim sportašima i skijašima. Kompliciraniji je zakup staze na kojoj možeš voziti spust. Sve je manje i snijega. Ali mislim da smo mi u svojoj srži uvijek bili tehnička nacija, koja se kasnije širila prema tim disciplinama, a ne obrnuto.
Sljedeća sezona je olimpijska. Možete li nam približiti koliko se ona razlikuje u odnosu na ostale, "normalne" sezone?
Naravno da je olimpijska sezona ona na koju se fokusiraš mrvicu drukčije. Raspored unutar sezone je drukčiji. Ono što je specifično na Olimpijskim igrama, možda nešto manje za Zrinku koja je ipak toliko mlada, ali za Zubčića i Leonu u njihovim godinama, jest to što nikada ne znaš kada će ti to biti posljednji nastup na Igrama.
Svi znamo da se na Olimpijskim igrama broji samo medalja. Sve drugo je uspjeh na neki način, ali brzo se zaboravlja tako da ona nosi svoju težinu. Nije isto kao Svjetski kup u kojem, ako nije ove sezone, možda bude sljedeće. Bit će vrlo zanimljivo jer će se utrke odvijati na stazama koje su poznate, pogotovo ženama. Dečki će se morati malo prilagođavati.
Ne sumnjam da će biti izvanredna atmosfera. Zrinka u to ulazi kao slalomski favorit. Blizu nam je, pa se stvarno nadam da će to biti motivacija navijačima otići i još jednom proživjeti ono što je jedna generacija mogla proživjeti s Janicom u Torinu.
Za kraj, koga uz Zrinku vidite kao budućnost hrvatske reprezentacije? Ziggy Vrdoljak je nedavno osvojio broncu u veleslalomu na Europskim olimpijskim igrama mladih, tu je i Zrinkin brat Tvrtko...
Iskreno, mlađe generacije slabo poznajem. Toliko sam stara da su mi neki od tih klinaca predaleko, a nisam na dnevnoj bazi uključena i upoznata u rad našeg Saveza. Mislim da, ako postavimo Zrinku kao početak nove priče, to uvijek potiče motivaciju za nove nade koje će se ugledati na nju.
Uvijek je zanimljivo vidjeti što jedna sezona ili jedan skijaš naprave za nekoliko generacija koje dolaze. Teško je vjerovati u nešto što ne vidiš ispred sebe. Nekim današnjim skijašima se rezultati Janice, Ivice i nas ostalih čine kao rezultati iz prapovijesti. Zrinka im je sada bliži i inspirativniji primjer.