U lipnju iste godine tadašnji hrvatski kralj i austrijski car odobrio je kupovinu palače za 75 tisuća forinti i naložio da "u novoj Zemaljskoj kući bude stan za bana hrvatskoga i da nova zgrada služi na ures kraljevine Hrvatske".
Kupoprodajni ugovor o prodaji palače skopljen je 1. kolovoza 1808. i od tada pa sve do danas dvori služe za potrebe hrvatskih vlasti.
Do početka 1809. palača je renovirana i nadograđena te su u njoj smješteni kraljevski Zemaljski arhiv, Banski i zemaljski sudbeni stol, te hrvatska sabornica.
Godine 1837. od obitelji Rauch kupljen je i sjeverni kompleks, sjeverno krilo sadašnjih Banskih dvora, a nakon dogradnje zapadnog i sjevernog krila zgrade u taj dio palače premješta se Banski i Sudbeni stol.
Posljednja velika nadogradnja i proširenje sjeverozapadnog dijela kompleksa obavljena je 1882., pri kraju banovanja prvog bana pučanina Ivana Mažuranića.
Nakon toga na Banskim dvorima nije bilo većih zahvata kojima bi se mijenjao volumen i prostorni odnosi kompleksa zgrada.
U novijoj povijesti banski su dvori značajno oštećeni 7. listopada 1991., kada su ih raketirali zrakoplovi tadašnje JNA. Nakon toga obnovljen je cijeli južni kompleks palače.
Banske dvore danas čini kompleks od dviju četverokrilnih gradskih palača, sagrađenih u drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća nadogradnjom starijih srednjovjekovnih građevina. Istaknuti su primjer baroknog klacisizma i zbog svojih kulturno-povijesnih i arhitektonskih vrijednosti dvori su vrednovani prvom kategorijom spomenika kulture.