2021. bila je godina koju će, kao i 2020., mnogi rado zaboraviti. Globalna paraliza koju je uzrokovala pandemija koronavirusa nastavila se, uz košmar svakodnevnih hospitalizacija i smrti, bila je praćena ozbiljnim globalnim previranjima.
Svijet je odmah na početku godine potresao divljački upad rulje fanatičnih pristaša bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u Kapitol, zgradu Kongresa u Washingtonu. Datum na koji se to dogodilo, 6. siječnja, postao je već u američkom javnom prostoru poznat jednako kao i 11. rujna. No dok je te 2001. SAD i njegov demokratski sustav napadnut izvana, od strane islamističkih terorista, 6. siječnja 2020. dogodio se napad iznutra, od strane američkih nacionalista koje je predsjednik, beskrupulozni demagog i populist kakav jest, bez ikakvih ozbiljnih dokaza uvjerio da su izbori ukradeni i da je pobjeda njegovog nasljednika Joea Bidena namještena.
Iako je broj žrtava napada na Blizance 2001. i na Kapitol 2021. neusporediv, i napad 6. siječnja bio je smrtonosan - u njemu ili neposredno nakon njega život je izgubilo petero ljudi, od čega četvero Trumpovih pristaša, od kojih je jednu osobu policajac ustrijelio kad je pokušala provaliti u dvoranu Zastupničkog doma, i jedan policajac koji je dobio moždani udar dan nakon borbe s ruljom. Još dvojica policajaca koji su s kolegama, nedovoljno brojni i opremljeni, branili Kapitol, izvršili su samoubojstvo nekoliko dana nakon napada.
Napad na Kapitol 6. siječnja
Veće krvoproliće ili dramatična talačka situacija izbjegnuti su samo zato što su policija i Tajna služba uspjeli evakuirati kongresnike i senatore na sigurno netom prije nego što bi ih rulja uhvatila. A rulju je poslao sam Trump, kad ih je na prosvjedu tog dana pozvao da hodaju prema Kapitolu te da "pokažu snagu" i "vraški se bore" za svoju zemlju.
Trebalo mu je nekoliko sati, tijekom kojih su ga njegovi najbliži saveznici nagovarali da reagira, da konačno pozove svoje pristaše da napuste Kapitol i "odu kućama u miru". Isti pristaše koji su prije toga napravili improvizirana vješala preko puta Kapitola i skandirali "objesite (Trumpovog potpredsjednika) Mikea Pencea".
"Mike Pence nije imao hrabrosti napraviti ono što je trebalo napraviti da bi se zaštitili naša zemlja i naš Ustav", napisao je Trump u tvitu samo nekoliko minuta nakon što je Pence evakuiran iz Senata. Twitter je tvit uklonio, a dva dana kasnije i trajno blokirao Trumpov profil, baš kao i Facebook, "zbog rizika od daljnjeg poticanja na nasilje".
>> Kad zavjere postanu istina za pola zemlje, rulja u Kongresu je logična posljedica
Policija nije uspjela spriječiti ekstremiste i teoretičare zavjere da provale u Kapitol nakon što ih je sam Trump pozvao, ali ni oni na kraju nisu uspjeli spriječiti potvrdu Bidenovog izbora za predsjednika.
Težak udarac za američku demokraciju
Američka demokracija ipak je preživjela, ali je teško ranjena u napadu i pitanje je kada će se i kako oporaviti od ovoga. Dapače, postoje naznake da, nakon ovog tragikomičnog pokušaja puča koji su predvodili pripadnici militantne skupine Proud Boys i "QAnovov šaman" zaogrnut krznom i rogovima, Trumpovi republikanci pripremaju svojevrsni birokratski puč u sklopu kojeg bi samo poništili one izborne rezultate koji im ne odgovaraju u saveznim državama u kojima su na vlasti.
Demokratska većina u Zastupničkom domu Kongresa nakon napada je provela ekspresni postupak opoziva protiv Trumpa zbog huškanja svojih pristaša na pobunu, odnosno bezuspješni pokušaj puča pod sloganom "zaustavimo krađu", iako je tada bio u posljednjim danima svog mandata. Trumpov opoziv izglasan je u Zastupničkom, odnosno donjem domu Kongresa, 13. siječnja, a Biden je inauguriran tjedan dana kasnije.
Iako se strahovalo od još krvavije reprize kaosa od 6. siječnja na dan inauguracije, do toga ipak nije došlo, prije svega zahvaljujući dvadesetak tisuća pripadnika Nacionalne garde koji su razmješteni u američku prijestolnicu kako bi zaštitili Bidenovu inauguraciju.
Trump je na kraju oslobođen optužbe u Senatu 9. veljače, budući da je manje od dvije trećine senatora glasalo za osudu. Šanse za osudu od početka su bile vrlo slabe zbog toga što su točno polovica od stotinu senatora republikanci i što je golema većina kongresnika i zastupnika te stranke ostala bezuvjetno odana Trumpu, unatoč neviđenom pokušaju sabotaže demokratskog procesa koji je orkestrirao.
>> Opoziv je pokazao razmjere užasa koji je Trump izazvao. Svejedno je oslobođen
Trump otišao i ostavio podijeljenu i radikaliziranu zemlju
Trump je tako, kako smo tada pisali, otišao nakon četiri godine kaosa i skandala koje je gotovo svakodnevno izazivao. Po svemu sudeći, povijest će ga pamtiti kao najkontroverznijeg predsjednika u gotovo 250 godina dugoj povijesti SAD-a - za mnoge Amerikance najgoreg, a za milijune njegovih zagriženih obožavatelja neustrašivog borca protiv liberalnog establišmenta i "duboke države" koja je, po njegovim tvrdnjama, vodila "lov na vještice" protiv njega.
Mnogi Trumpovi saveznici, ali i kritičari vjeruju da bi on osvojio još jedan predsjednički mandat da nije bilo pandemije koronavirusa koja traje od siječnja 2020. do danas. Do dana Bidenove inauguracije od koronavirusa je umrlo 424 tisuće Amerikanaca, prema podacima američkog Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (do danas je taj broj prešao 800 tisuća).
U kolikoj je to mjeri zasluga Trumpove administracije bila je tema žustrih rasprava, ali činjenica je da je Trump od početka uporno umanjivao opasnost od pandemije, protivio se lockdownu, obaveznom nošenju maski i sličnim mjerama, kasnio s masovnim testiranjem, tražio da se testira manje te promicao nedokazane i bizarne oblike "terapije" za covid-19.
>> Obećao je učiniti Ameriku ponovo velikom. Doveo ju je na rub propasti
Pandemija je svakako obilježila 2021., baš kao i 2020. diljem svijeta. Unatoč masovnom cijepljenju koje je počelo krajem prošle godine, ove je godine od covida-19 globalno umrlo daleko više ljudi nego 2020. - prije svega zahvaljujući mutiranim i mnogo zaraznijim sojevima koronavirusa, od kojih je delta bila dominantna u drugoj polovici godine, a sad je zamjenjuje još zarazniji (ali po preliminarnim podacima slabiji) soj omikron.
Od korone umrlo dvostruko više ljudi nego 2020.
Prema podacima sa stranice Our World in Data, ove je godine zabilježeno 3.48 milijuna smrti od covida-19, što je dvostruko više nego 2020., kad je umrlo 1.89 milijuna. Svjetska zdravstvena organizacija smatra da je stvarni broj umrlih dva do tri puta veći. Nakon nekoliko uzastopnih valova pandemije ove godine - na zimu, proljeće, ljeto i opet na jesen - znanstvenici i zdravstvene službe sa strepnjom iščekuju kako će se situacija s omikronom razvijati i hoće li taj soj produljiti, pa i produbiti jesenski val izazvan deltom.
U nekim zemljama, poput Austrije, uslijedio je novi lockdown ili su postrožene covid-mjere, ali većina zemalja zamijenila je od ljeta univerzalne restrikcije režimom covid-potvrda, pri čemu su oni koji su se cijepili, u posljednjih pola godine preboljeli koronavirus ili imaju svježi negativni test uglavnom oslobođeni tih restrikcija. Austrija je najavila i obavezno cijepljenje sa strogim kaznama za one koji ga odbiju od veljače, Grčka ga od siječnja uvodi za starije od 60 godina, a o obaveznom cijepljenju sve ozbiljnije razmišlja i Njemačka.
Restrikcije i pritisak na necijepljene doveo je, međutim, i do novog vala prosvjeda diljem Europe, uključujući i Hrvatsku. Protivnici covid-potvrda tvrde da je riječ o diskriminaciji i segregaciji necijepljenih i pozivaju se na svoja prava i slobode, dok kritičari tvrde da se radi o uskom i sebičnom poimanju slobode bez odgovornosti za javno zdravlje, a vlasti tvrde da nemaju izbora te da moraju nekako suzbiti pritisak na bolničke sustave, ionako ozbiljno opterećene u gotovo dvije godine pandemije. Ankete, a i rezultati referenduma u Švicarskoj sugeriraju da glasovita tiha većina ipak podržava epidemiološke mjere.
Bunt protiv cjepiva i covid-potvrda sve žešći
I tako je masovni bunt protiv maski i lockdowna iz 2020. zamijenjen - ili, bolje rečeno, proširen - buntom i paranoičnim otporom prema cijepljenju. Druga godina pandemije postala je, u velikoj mjeri, godina antivaksera. Veliki, a ponegdje i nasilni prosvjedi s desecima tisuća ljudi izbili su posljednjih nekoliko mjeseci od Slovenije i Hrvatske do Austrije, Nizozemske, Belgije, Francuske i Italije. U nekima od njih, poput Slovenije i Francuske, trajali su mjesecima. A u tom valu nezadovoljstva i pobune protiv mjera svoju je priliku uočila i iskoristila populistička, pa i ekstremna desnica.
>> Covid-prosvjedi dali su ekstremnoj desnici priliku života
Rapidno širenje omikrona dovelo je i do drastičnog skoka u broju novozaraženih, ali i do rasta broja hospitaliziranih u nekim zemljama poput SAD-a, Francuske ili Južnoafričke Republike, iz koje se i proširio globalno. Ipak, prosječni broj umrlih je od ovog mjeseca u padu i globalno i u Europskoj uniji, a znanstvenici s londonskog Imperial Collegea utvrdili su "dokaze smanjenja rizika hospitalizacije zbog zaraze omikronom u odnosu na zarazu deltom", i to do 45% manje. Do sličnih zaključaka došli su i drugi istraživači. Stoga imamo razloga za oprezni optimizam oko, nadajmo se, posljednje faze pandemije u novoj godini.
A osim prosvjeda na ulicama, društvene su mreže preplavile dezinformacije i teorije zavjere o cjepivima, njihovoj navodnoj štetnosti, beskorisnosti i "totalitarnim" metodama pritiska na necijepljene. Tome je, valja priznati, doprinijela i kakofonija često proturječnih informacija koje su stručnjaci prezentirali o pandemiji i cjepivima, neprestana promjena okolnosti koju su izazivali novi sojevi i valovi pandemije, ali i spoznaja da imunitet koja cjepiva nude opada neočekivano brzo te da mogu izazvati određene rijetke, ali opasne nuspojave koje na početku nisu bile poznate.
>> Većina necijepljenih nisu antivakseri i idioti. Ovo su njihovi razlozi
Ipak, glavni katalizator otpora prema cijepljenju bili su populistički političari, beskrupulozni "opinionmakeri", promotori "alternativne medicine" i kontrarijanski nastrojeni znanstvenici s velikim dosegom i utjecajem, ali i algoritmi društvenih mreža, prvenstveno Facebooka, dizajnirani tako da promiču sadržaj koji izaziva više interakcija (lajkova, šerova, komentara) - a to je, u praksi, uglavnom onaj sadržaj koji izaziva ljutnju, strah, ogorčenost, zgroženost i opću polarizaciju.
Otkrivene prljave tajne Facebookovih algoritama
Prljave tajne Facebooka (i Instagrama) saznali smo u listopadu ove godine zahvaljujući zviždačici i bivšoj zaposlenici te tvrtke Frances Haugen koja je dala otkaz nakon što je tvrtka Marka Zuckerberga odlučila raspustiti njen odjel za društveni integritet nakon američkih izbora, a prije kobnog napada na Kapitol.
No pritom je potajno skinula i iz tvrtke iznijela na tisuće stranica interne dokumentacije koju je onda proslijedila medijima, od Wall Street Journala do CNN-a i drugih, koji su u rujnu i listopadu objavili niz članaka na temelju tih dokumenata. Ta su eksplozivna otkrića potvrdila optužbe iznesene u dokumentarcu iz 2020. nazvanom The Social Dilemma - najkraće rečeno, da Facebook često izvlači ono najgore iz nas.
Zanimljivo, Facebook je 4. listopada pao na šest sati samo dan nakon što je CBS objavio veliki intervju s Haugen u kojem je ona upozorila da ta društvena mreža "razdire naša društva".
"Vodstvo tvrtke zna kako učiniti Facebook i Instagram sigurnijim, ali neće napraviti potrebne promjene jer su stavili svoj astronomski profit ispred ljudi. Potrebno je djelovanje Kongresa. Oni neće riješiti ovu krizu bez vaše pomoći", upozorila je Haugen na saslušanju pred Kongresom u listopadu.
>> Facebook trese najveći skandal dosad. A to nije zbog jučerašnjeg pada
Prosvjedi u Rusiji i Navalnijev štrajk glađu u zatvoru
Prosvjedi i nemiri po svijetu nisu u godini na izmaku bili vezani samo uz korona-mjere. Još u siječnju su diljem Rusije, na poziv oporbenog lidera Alekseja Navalnog, deseci tisuća građana izašli na ulice u prosvjedu protiv režima Vladimira Putina i za slobodu Navalnog.
On je, podsjetimo, uhićen i u veljači osuđen na više od dvije i pol godine zatvora u očito politički motiviranom procesu, i to zato što je navodno prekršio uvjetnu kaznu time što se nije redovito javljao na kontrolu dok je bio u induciranoj komi u njemačkoj bolnici, gdje je prebačen nakon trovanja bojnim otrovom novičokom, za što krivi upravo Putina i agente njegovog FSB-a. Osim njegovog zatvaranja, prosvjed je potaknula i njegova objava reportaže o tajnoj Putinovoj palači na obali Crnog mora, navodno vrijednoj 1.4 milijarde dolara. Ipak, prosvjedi nisu postigli željeni efekt i nisu se nastavili nakon brutalnog policijskog obračuna.
>> Rusi se više ne boje, krenuli su za Navalnim. Je li ovo početak kraja za Putina?
U govoru koji je održao prilikom izricanja presude, Navalni je prkosno nazvao Putina "trovačem gaća" (aludirajući na to da mu je agent FSB-a priznao da su mu novičok namazali na gaće) i poručio da činjenica da je preživio i otkrio tko ga je otrovao "izluđuje ovog malog lopovskog čovjeka u bunkeru". Navalni je u travnju u zatvoru započeo i štrajk glađu koji je prekinuo nakon 24 dana, nakon što su ga liječnici upozorili da će umrijeti ako nastavi.
Rusko gomilanje vojske uz Ukrajinu
Samo par mjeseci kasnije, Putinova Rusija tog se mjeseca ponovo našla u centru svjetske pozornosti i zbog iznenadnog gomilanja stotinjak tisuća vojnika i velikih količina teškog naoružanja uz granice s Ukrajinom, na jugozapadu Rusije i na anektiranom poluotoku Krimu. To je, naravno, potaknulo strahove Kijeva, kao i Bruxellesa i Washingtona, da Putin priprema konačnu invaziju na Ukrajinu kojom bi dovršio "hibridni" rat s tom zemljom koji traje već sedam godina, nakon što je u velikim prosvjedima svrgnut tadašnji ukrajinski predsjednik i njegov saveznik Viktor Janukovič.
Putin je dodatno zaoštrio tenzije prijetnjama NATO-u i Zapadu da će "zažaliti zbog svojih djela više nego što su žalili zbog bilo čega drugog" ako pređu "crvenu liniju" s Rusijom, odnosno ugroze njene sigurnosne interese - onako kako ih Putin vidi, naravno.
Do invazije tada, srećom, nije došlo, ali se isti scenarij ponovio nekih pola godine kasnije, kad su se ruske snage opet počele opasno gomilati dovoljno blizu ukrajinske granice da mogu munjevito krenuti u eventualni napad na tu zemlju. Ukrajinske i američke obavještajne službe izradile su svoje procjene ruskih planova za invaziju koje su onda pustile u američke medije. Prema američkoj analizi, u eventualnoj ofenzivi, koja bi mogla početi već početkom 2022., moglo bi sudjelovati do 175 tisuća ruskih vojnika.
>> Što Putin točno želi od Ukrajine i zašto je spreman na rat da bi to dobio?
Putinova "crvena linija"
Broj ruskih vojnika u blizini ukrajinske granice popeo se, prema ukrajinskim i zapadnim procjenama, na gotovo 100 tisuća prije nego je Moskva prošlog tjedna objavila da povlači desetak tisuća vojnika u stalne baze, nakon završetka vojnih vježbi u kojima su sudjelovali. Prijetnje i optužbe su u međuvremenu pljuštale s obje strane. Iako je Putin negirao da planira invaziju na Ukrajinu, ponovio je svoje upozorenje o prelasku "crvene linije" širenjem NATO-a u Ukrajinu i/ili postavljanjem strateških projektila u tu zemlju.
Svoj glavni zahtjev, da NATO i Amerika kao njegova vodeća članica obećaju Rusiji da neće primiti Ukrajinu u savez, iznio je i na virtualnom sastanku s Bidenom, organiziranom radi smirivanja napetosti. Biden mu je pak dao do znanja da će "SAD i saveznici odgovoriti snažnim gospodarskim i drugim mjerama u slučaju vojne eskalacije". NATO je u međuvremenu jasno odbio ruski zahtjev.
"O vezi NATO-a i Ukrajine mogu odlučivati samo trideset članica saveza i sama Ukrajina i nitko više", poručio je glavni tajnik saveza Jens Stoltenberg.
>> Sve je više dokaza da Putinova tajna služba GRU sije kaos diljem Europe
Rusija je, još na proljeće, imala špijunsko-diplomatski okršaj i s Češkom koja je protjerala 18 ruskih diplomata koje je "identificirala kao osoblje tajne službe". To je bio odgovor na nekoliko misterioznih eksplozija koje su se dogodile u spremištu streljiva u češkim Vrbeticama još 2014. godine, a za koje su češke vlasti nakon višegodišnje istrage optužile agente notorne ruske vojno-obavještajne službe GRU. Preciznije, njenu jedinicu 29155 koju zapadne službe povezuju s nizom sabotaža, subverzija i atentata diljem Europe, uključujući trovanje odmetnutog ruskog špijuna Sergeja Skripalja u Engleskoj 2019.
Lukašenkov hibridni napad migrantima na EU
A Putinov saveznik, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, i sam je izazvao eskalaciju na svojoj granici s Europskom unijom, odnosno Poljskom, slanjem tisuća bliskoistočnih migranata na granicu. Oni su u Bjelorusiju doletjeli u paket-aranžmanima bjeloruskih turističkih agencija koje su im, u koordinaciji s Lukašenkovim režimom, osigurale turističke vize.
>> Tko je najdugovječniji europski diktator koji je poslao MIG na avion Ryanaira?
To je, slažu se zapadni državnici i analitičari, ustvari osveta Lukašenkovog režima za sankcije koje su mu SAD, EU i UN uveli zbog brutalnog obračuna s prosvjednicima nakon ukradenih izbora, kao i zbog prisilnog prizemljenja europskog putničkog aviona u svibnju, kako bi iz njega nasilno izvukli i uhitili bjeloruskog disidenta i novinara Romana Protaševiča, koji je nakon toga zatvoren pod optužbom za izazivanje antidržavnih nereda i mučenjem natjeran da prizna zločine koji mu se stavljaju na teret.
Poljska je, međutim, u studenom poslala vojsku na granicu i prepriječila migrantima put. Došlo je do nasilnog sukoba, EU je osudila Lukašenkov "hibridni napad" migrantima kao ljudskim štitom, a poljska vlada je upozorila da očekuje oružanu eskalaciju i okrivila Putina da stoji iza svega. Do većeg sukoba ipak, srećom, nije došlo, a nekih tjedan dana kasnije Bjelorusija je počela vraćati migrante s granice. Ni ta kriza, ipak, još nije definitivno okončana.
>> Povijesna presuda ubojici Georgea Floyda: Amerika više nikad neće biti ista
Strah od kineske invazije na Tajvan
U pregledu ove burne godine valja svakako spomenuti i povijesnu presudu američkom policajcu Dereku Chauvinu za okrutno ubojstvo Afroamerikanca Georgea Floyda prošle godine. To je ubojstvo, podsjetimo, odjeknulo svijetom i izazvalo najveći val prosvjeda u povijesti SAD-a. Chauvin je u travnju osuđen, a u lipnju mu je određena kazna od 22 godine zatvora. S druge strane, sve je jasnije da je ovo policijsko ubojstvo radikaliziralo Ameriku i da je antirasistički aktivizam počeo mutirati u radikalnu, iliberalnu ideologiju, najbolje poznatu po izrazima "woke" i "cancel culture", čiji pobornici pod egidom jednakosti, uključivosti i raznolikosti zagovaraju čistke, "otkazivanje" i diskriminaciju rasno, spolno ili socioekonomski "privilegiranih".
Na drugoj strani svijeta također se zveckalo oružjem. Kina je prošle godine počela s agresivnim i sve češćim prelijetanjem vojnih aviona u blizini Tajvana, kojeg smatra svojom odmetnutom provincijom i čiju neovisnost (de iure, jer Tajvan de facto već jest nezavisan) želi spriječiti pod svaku cijenu.
"Neovisnost Tajvana znači rat", zaprijetio je Peking Taipeiju još u siječnju, dok je Taipei zaključio da je to uvod u invaziju i poručio da će se u slučaju napada braniti do kraja od nadmoćnog neprijatelja. Saveznik Tajvana, SAD, tu je opet u iznimno nezahvalnoj poziciji, jer bi obrana Tajvana u slučaju kineske invazije značila izravni rat s nuklearnom silom, a ostajanje po strani značilo bi početak potpune dominacije Kine Pacifikom.
>> Kineski mlažnjaci lete oko Tajvana. To bi mogao biti uvod u rat s Amerikom
Do invazije nije došlo, ali američki admiral Phil Davidson u ožujku je u Kongresu upozorio da bi se ona mogla dogoditi "u sljedećih šest godina". Istog mjeseca CNN je zaključio da je Kina postala najveća pomorska vojna sila svijeta.
Novo krvoproliće u Palestini i Izraelu i ponižavajući kraj rata u Afganistanu
Do oružanog sukoba je, međutim, opet došlo između Izraela i Palestine u svibnju, i to uslijed velikih prosvjeda Palestinaca u Jeruzalemu koje je izraelska policija brutalno suzbila, na što je palestinski Hamas iz odmazde pokrenuo raketne napade na izraelske ciljeve.
Izrael je odgovorio silovitim bombardiranjem Gaze, a u desetak dana vojne akcije ubijeno je najmanje 256 Palestinaca, uključujući 66 djece. U Izraelu je pak ubijeno 14 civila i 3 vojnika. Izrael tvrdi da nije mogao izbjeći civilne žrtve zbog taktike Hamasa da smješta vojne objekte i oružje u civilne zgrade, dok sam gađa civilne ciljeve u Izraelu, gdje je došlo i do ozbiljnih uličnih sukoba, paleži i razbijanja između Židova i Palestinaca.
>> Izraelski veleposlanik za Index: Zamislite da sa Sljemena ispaljuju rakete u Zagreb
Naravno, godinu je obilježio i završetak jednog dugog i mučnog rata, ali na sramotan i ponižavajuć način za najveću svjetsku silu koja ga je vodila 20 godina. Riječ je, naravno, o ratu u Afganistanu koji je završio munjevitom pobjedom talibana i ulaskom u Kabul u kolovozu, nakon Bidenove odluke da će provesti Trumpov dogovor s talibanima o povlačenju američkih snaga.
Ovaj je ishod, s kaotičnom evakuacijom Amerikanaca i saveznika iz Kabula, razornim terorističkim napadom ISIS-a ispred zračne luke i hrpom naoružanja koje su ostavili militantnim islamistima, temeljito uzdrmao reputaciju SAD-a i sunovratio Bidenov rejting u domovini, od čega se do danas nije oporavio.
>> Jedan od najgorih poraza u povijesti Zapada
"Srpski svet": Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora
Bauk rata ponovo je osvanuo i u našoj regiji, točnije, u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući agresivnoj retorici i separatističkim potezima bivšeg premijera, pa predsjednika Republike Srpske i aktualnog srpskog člana predsjedništva. On je početkom ovog mjeseca u parlamentu tog entiteta BiH dobio podršku za formiranje samostalne entitetske vojske, ali i pravosudnog i porezno-carinskog aparata. Prije toga je zaprijetio da će natjerati bosansku vojsku da se povuče iz RS-a tako što će opkoliti njene vojarne te da, ako Zapad pokuša vojno intervenirati, on ima "prijatelje" koji su obećali da će ga podržati. Teško je ne zaključiti da misli na Srbiju, ali i na Rusiju kao tradicionalnu saveznicu.
>> Hoće li Dodik uvući BiH u novi rat? "Rusi su sada potpuno razotkrili svoje karte"
Dodikov glavni saveznik srpski predsjednik Aleksandar Vučić zveckao je pak oružjem u rujnu u graničnoj krizi s Kosovom koja je izbila zbog registarskih tablica, šaljući avione i oklopnjake na granicu nakon što je Kosovo poslalo specijalce na srpske prosvjednike. Vučić je uputio i bizarni i dvosmisleni ultimatum NATO-u da će, ako ne reagira "u roku od 24 sata" u slučaju da Kosovo "nastavi pogrom stanovništva", srpska vojska "reagirati i neće dozvoliti reprizu 1995. i 2004. godine", aludirajući na to da će ući na teritorij Kosova. To se na kraju, naravno, nije dogodilo.
>> Vučić poslao avione, helikoptere i tenkove, prijeti NATO-u i Kosovu: "Imate 24 sata"
Do dramatičnog sukoba prosvjednika i policije došlo je istog mjeseca i u Crnoj Gori, zbog ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija u Cetinju, što su mnogi Crnogorci smatrali velikosrpskom provokacijom. Srpski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin iskoristio je ovu priliku da još jednom zazove stvaranje "srpskog svijeta" koji bi, očito, obuhvaćao sve teritorije na kojima žive Srbi.
Inflacija, poremećaji u lancima opskrbe, prazne police
S krajem godine došle su nam nove loše vijesti iz svijeta, ovaj put na ekonomskom planu. Kako smo ovog mjeseca pisali, u studenom je u SAD-u indeks potrošačkih cijena porastao za 6.8% u odnosu na isti mjesec 2020., a inflacija se već prelila i u Europu, pa i Hrvatsku. Donedavne tvrdnje američke i europske centralne banke da je inflacija prolazna pokazale su se kao (samo)zavaravanje, a inflacija bi lako mogla postati jedan od većih problema iduće godine.
Tu su, naravno, i ozbiljni poremećaji globalnih lanaca opskrbe i nestašica niza proizvoda o čemu smo također pisali, što je rezultat pandemije i epidemioloških mjera, ali i sve većeg globalnog nedostatka transportnih. U Velikoj Britaniji je problem pogoršan posljedicama kaotičnog Brexita, pa su Britance u rujnu dočekale prazne police supermarketa i benzinske crpke.
Kada je časopis Time u prosincu proglasio poduzetnika i službenog najbogatijeg čovjeka na svijetu Elona Muska za osobu godine, mnogi su ustvrdili da je umjesto njega ta tradicionalna titula trebala biti dodijeljena Eugeneu Goodmanu, afroameričkom policajcu koji je požrtvovnom akcijom u Kapitolu 6. siječnja praktički spasio republikanskog senatora Mitta Romneyja. Goodman je upozorio Romneya da ide prema rulji i nakon toga se sam suočio s njima i namjerno ih namamio dalje od ulaza u dvoranu Senata. On je bar ostao živ, za razliku od kolege Sicknicka. No možda je upravo taj primjer požrtvovnosti i hrabrosti nešto čemu bismo, svi zajedno, trebali više težiti ako želimo da 2022. ispadne bolja.