DIO katolika slavi 40 godina od navodnog Gospinog ukazanja u Međugorju.
Na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, 24. lipnja 1981. šestero mladih iz Međugorja ustvrdilo je da je ugledalo bijelu pojavu s djetetom u naručju. Rekli su da su se prepali, ali su se vratili idućeg dana, dakle 25. lipnja, kad im se Gospa navodno obratila, zbog čega se taj dan i slavi kao obljetnica.
Papa Franjo imenovao je posebnog vizitatora Henryka Hosera, koji podnosi izvješće Svetoj stolici upravo na temu međugorskog fenomena i ona sad treba donijeti presudu.
Teolog Milas: Službeno priznanje Međugorja je stvar formalnosti
Bivši hercegovački franjevac i teolog Dalibor Milas objasnio nam je sami kontekst ove Papine intervencije.
"Čini se da je Vatikan u Međugorju doveden pred gotov čin. Hoserova zadaća je stabilizirati Međugorje, učiniti ga konačno transparentnim i uređenijim te osigurati da milijuni hodočasnika i turista u Međugorju pronađu ono što im je potrebno i da se pritom eliminiraju negativne nuspojave kao što su inflacija kiča, mitova i svjetlećih kipova. Nadbiskup Hoser je svoju novu dužnost u Međugorju preuzeo prije tri godine. On je odmah po svom dolasku naglasio da je njegova zadaća osigurati čvrstu i trajnu pratnju župe u Međugorju te svih vjernika koji tamo dolaze na hodočašće, čije potrebe iziskuju osobitu pozornost. Dakle, on je čovjek s terena koji se bavi onim praktičnim stvarima. No kad je riječ o konačnom pravorijeku Vatikana, sama Hoserova prisutnost te zaključak one Ruinijeve komisije, koja je potvrdila autentičnost prvih sedam dana ukazanja, više su nego jasan pokazatelj da je službeno priznanje Međugorja stvar formalnosti i pitanje vremena", objašnjava Milas.
Tražimo ga da nam pojasni što za Međugorje znači samo priznanje. Spominjalo se i kako to znači da bi zarada od suvenira mogla ići u Vatikan.
"Iako je novac ovdje jako bitan, pogotovo ako se zna da se u Međugorju okreću milijuni eura godišnje, čini se da ima tek sekundarnu ulogu. Službeno priznanje Međugorja bi bilo velik plus i za Hercegovinu i za sam Vatikan. Sam Hoser je više puta naglašavao kako Međugorje za njega predstavlja model nove evangelizacije. Nije također nikakva tajna da je promocija Međugorja kao svjetske ispovjedaonice jedan od vatikanskih aduta u okršaju sa sve prisutnijim relativizmom. Za razliku od ostatka Europe, pa čak i svijeta, gdje su ispovjedaonice sablasno prazne, jedna od najvažnijih odlika Međugorja je upravo sakrament ispovijedi. Vjetar u jedra skorašnjem priznanju Međugorja je i stav novog mostarskog biskupa Petra Palića koji se, za razliku od svog prethodnika, nije negativno očitovao o Međugorju te slijedi liniju pape Franje i nadbiskupa Hosera", dodao je.
"Međugorje nije ni laž ni apsolutna istina"
Odgovorio je na pitanje i kakvo je njegovo osobno mišljenje o cijelom fenomenu s čisto vjerskog aspekta.
"Zaključak međugorskog fenomena nije i ne može biti binarnog tipa: ili je laž ili je apsolutna istina. Nije ni jedno ni drugo. Kako i inače u životu, tako je i ovdje stvarnost mnogo kompleksnija od našeg crnobijelog pogleda na svijet. Dobro je naglasiti da nijedan vjernik nije obavezan vjerovati u ovakva ukazanja, koja se službeno klasificiraju kao privatne objave. Ja sam uvjeren da su ona djeca 1981. stvarno doživjela nešto nadnaravno, što ni sama do dan-danas ne uspijevaju adekvatno objasniti. Iako nisam sklon vjerovati u objave ili ukazanja koje sam nisam doživio, ne pada mi na pamet odbaciti sve one pozitivne elemente samo zato što se neke stvari ne uklapaju u moju teoriju svemira", kazao je Milas.
"Možemo mi satima raspravljati je li sve ono tamo u Međugorju autentično ili fantastično isplanirana prevara, no činjenica je da tamo dosta ljudi odlazi i pronalaze ono što im je potrebno. Potrebno im je to omogućiti te ih istovremeno zaštititi od svih negativnih stvari koje su u Međugorju itekako prisutne", ističe.
"Gdje se vrti velik novac, uvijek ima i kriminala"
A što se tiče vjerskog turizma - štete li fluorescentne Gospe vjeri kao takvoj?
"Djelomično da. Ima tu i više nego dovoljno tragikomičnih stvari. Ako promotrimo Međugorje s pastoralno-teološke strane, onda je potrebno raskinuti s praznovjerjem i mitovima te jasno i glasno upozoriti turiste i vjernike da Međugorje nije mjesto magije i instant-čudesa. Treba im netko reći da tamo ne plešu nebeska tijela, da kip uskrslog Isusa ne može plakati iz koljena i da fluorescentna Gospa nije znak s neba, nego kip s eBaya. Sve ovo nabrojeno nije nikakav napad na sve ono što je pozitivno u Međugorju, nego ogromna antireklama samog Međugorja koja neutralne, ali znatiželjne ljude automatski odbija", kazao je Milas.
"Na stranu sve moguće malverzacije i pokušaji iskorištavanja naivnih turista i hodočasnika, neke stvari je nemoguće ignorirati. Iako dobar dio kritičara u Međugorju vidi čudan spoj politike, religije i ekonomije, neosporna je činjenica da Međugorje milijunima ljudi predstavlja svojevrsnu oazu u kojoj oni pronalaze svoj mir. Dokle god postoji potreba za Međugorjem, ono će postojati, neovisno o tome što mi o svemu tome mislimo", naveo je.
Inače, sam Milas nekoć je govorio i kako se radnici u Međugorju iskorištavaju. Pitamo ga misli li da općenito ima kriminala oko Međugorja.
"Pa da. Definitivno je riječ o konačnom uvođenju reda u Međugorje. Iako u Međugorju postoje pozitivni elementi koje je potrebno zadržati i više potencirati, ključno je konkretnije se obračunati s negativnim nuspojavama kao što su iskorištavanje i zlostavljanje radnika i radnica, koji su – u nedostatku boljih opcija – primorani raditi po cijele dane na crno i za bijedni minimalac, odbijanje plaćanja poreza i doprinosa od strane bahatih, ali navodno izraženo pobožnih vlasnika hotela, restorana i suvenirnica. Gdje god se vrti velik novac, tamo uvijek ima i kriminala. Zanimljivo je da se još nije dogodilo se netko od mjesnih franjevaca odvažno obračuna s ovim strašnim problemom od kojeg većina njih, u zamjenu za velikodušne donacije, rado okreće glavu. U Svetom pismu je zlostavljanje i iskorištavanje radnika jedan od tzv. boguvapijućih grijeha. Ignoriranje patnje osiromašenih i iskorištavanih radnika je po meni jedan od najvećih poraza i sramota tzv. međugorskog fenomena", zaključio je teolog Milas.
Fra Drago Bojić: Međugorske poruke iskrivljuju sliku Blažene Djevice Marije
O fenomenu smo popričali i s bosanskim franjevcem, teologom i publicistom Dragom Bojićem, koji svojim kritičkim promišljanjima itekako odudara od standardne svećeničke slike.
"Ako Međugorje promatramo kroz perspektivu navodnih ukazanja i viđenja, jasno je da je tu riječ o velikoj prevari i manipulaciji vjerom i duhovnim osjećajima ljudi. U tom smislu Međugorje je samo jedno od mnogih svetišta diljem svijeta, i kršćanskih i nekršćanskih, koja su nastala na prevari i laži. Promatramo li Međugorje kroz perspektivu ljudi koji odlaze u to svetište, riječ je o mjestu na kojem ljudi mole, vrše pokoru i zavjete u nadi da će im Bog preko zagovora Blažene Djevice Marije pomoći. U tom smislu Međugorje je samo jedno od mnogih mjesta za koja ljudi misle da je svetije nego neka druga i da je Bog tamo bliži ljudima nego na drugim mjestima. Nije to slučaj samo s Međugorjem, to je slučaj gotovo sa svim hodočasničkim mjestima", navodi Bojić te odgovara na pitanje gubi li se nekim od međugorskih poruka autentičnost vjere.
"Međugorske poruke su izmišljotine koje su višestruko štetne: one iskrivljuju sliku Blažene Djevice Marije, one ljudima nude lažnu utjehu, one su naprosto sablažnjive i štete duhovnosti vjernika. Proizvođači međugorskih poruka udaraju na emocije ljudi, infantiliziraju njihovu duhovnost i onemogućuju sazrijevanje u vjeri. Te poruke nude lažnu utjehu i funkcioniraju kao duhovni analgetici, uspavljuju oči vjere i odvraćaju ljude od stvarnog života", napomenuo je.
"Za promociju svetišta najviše su učinile - jugoslavenske vlasti"
Pitamo ga i ima li cijela, takoreći, scena Međugorja i određene političke konotacije. Kao da se vjerovanjem u Gospino ukazanje "pojačava" hrvatstvo, odnosno hrvatski nacionalizam, što je općenito zanimljiv sindrom u cijelom hrvatskom katoličanstvu.
"Međugorje je odavno više od hercegovačkog i hrvatskog svetišta jer u njega dolaze ljudi iz cijelog svijeta i zato ga se ne može svesti na tu razinu. Kad je riječ o Hrvaticama i Hrvatima, o hercegovačkim franjevcima koji vode svetište i kreiraju njegovu duhovnost, činjenica je da su mnogi obožavatelji međugorske Gospe zagriženi i zatucani nacionalisti. Za promociju svetišta u Međugorju najviše su učinile jugoslavenske vlasti. Što su se više trudile da zabrane okupljanja ljudi, služeći se i represivnim metodama i sredstvima, to je više ljudi dolazilo u Međugorje, iz znatiželje, iz inata, iz otpora, a onda kasnije i iz navike i potrebe. Međugorje je u određenom smislu započelo i kao otpor ondašnjim vlastima, koje su međugorski fenomen promatrale isključivo kao manifestaciju vjerski kamufliranog hrvatskog nacionalizma. Zato su to mjesto mnogi doživljavali i kao mjesto otpora komunističkom režimu. Da se međugorski fenomen osamdesetih godina proširio među katolicima na području Jugoslavije, a onda i po cijelom svijetu, velikim dijelom je zaslužan upravo bivši komunistički sistem", objasnio je.
I njega smo pitali o potencijalnoj šteti zbog fluorescentnih Gospa i vjerskog turizma.
"Hodočasnička mjesta su uvijek izložena zloupotrebama. Tako je bilo u prošlosti, tako je i danas. Takva mjesta nije ni lako zaštititi od zloupotreba. Budući da se u hodočasničkim mjestima okupljaju velike mase ljudi, ona su pogodna za sve vrste trgovina, uključujući i trgovinu svetinjama, a pogodna su i za sve vrste duhovnjačkih perverzija i perfidija", govori.
Podsjetili smo ga na njegove riječi da bi o ovom fenomenu više mogli reći psihijatri i psiholozi.
"U Međugorje rijetko tko dolazi slučajno. Uglavnom je riječ o ljudima koje životne nevolje, teške i neizlječive bolesti, psihička oboljenja, problemi u bračnim i obiteljskim odnosima i druge čovjekove muke dovode u situaciju da traže utjehu i nadu. Neki svjedoče da im odlazak u Međugorje duhovno pomogne i to treba uvažavati, ali kod mnogih se uočava da ih međugorska duhovnost još više razbolijeva i pretvara u neizlječive duhovne pacijente", zaključio je franjevac Drago Bojić.