Foto: Guliver Image / Getty Images (fotografija nastala za vrijeme bitke za sirijski grad Kobani)
Ovim riječima je svoj osvrt za Politico, naslovljen "ISIS pobjeđuje", započeo Bruce Hoffman, direktor Centra za sigurnosne studije Sveučilišta Georgetown i stariji stručni savjetnik Centra za borbu protiv terorizma na američkoj Vojnoj akademiji. Hoffman je također bio i član stručne komisije koju je administracija američkog predsjednika Georgea W. Busha zadužila da sastavi izvještaj o napadima na njujorške Tornjeve blizance.
Hoffman podsjeća da je prošlo 15 mjeseci otkako su borci ISIS-a zauzeli pola Iraka i proglasili kalifat, te krenuli terorizirati lokalno stanovništvo. Otada se njihov utjecaj, ističe Hoffman, samo proširio, a svakog dana pridružuju im se novi džihadisti iz više od pedeset država diljem svijeta. Podsjeća to, piše Hoffman, na uspon Al Kaide osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, što je i dovelo do terorističkog napada 11. rujna.
U čitavom 20. stoljeću 14 napada s više od sto mrtvih, a samo prošle godine duplo više
Jedan od boljih načina za mjerenje opasnosti od terorizma, prema Hoffmanu, je broj napada u kojima je ubijeno više od sto ljudi. Takvi se napadi, piše Hoffman, događaju iznenađujuće rijetko. "Kroz čitavo dvadeseto stoljeće bilo je samo 14 takvih terorističkih napada. Prošle godine ih je, međutim, bilo dvostruko više - a za većinu je odgovoran ISIS ili jedna od njegovih grana", ističe Hoffman.
Neodgovorno bi bilo, smatra Hoffman, odbaciti ISIS kao lokalni fenomen, koji se zadržava samo na nestabilnom teritoriju Bliskog istoka. Prema Hoffmanu, ISIS već sada ima svoje baze u barem šest zemalja i pokrivaju teritorij koji se prostire od zapada i sjevera Afrike do Arapskog poluotoka, kao i od Sinaja do Južne Azije i Kavkaza. Samo u zadnjih godinu dana, podsjeća Hoffman, ISIS je inspirirao napade u SAD-u, Australiji, Kanadi, Francuskoj i Belgiji.
"Kada se suočavamo s geografski sve širom i demografski sve različitijom prijetnjom, jasno je da je naša trenutačna strategija promašena. Vrlo je to jasno ilustrirala anketa koja je prošlog proljeća provedena među sudionicima prestižne konferencije na američkoj Vojnoj akademiji. Među njima su bili najviši vojni zapovjednici, visoki vladini dužnosnici, priznati znanstvenici, humanitarci i novinari. Čak 97 posto ispitanika složilo se da SAD gubi u ratu protiv ISIS-a. A geopolitička situacija odonda se progresivno pogoršala", tvrdi Hoffman.
Iako je ISIS izgubio komad teritorija na sjeveru Sirije, proširili su se na jugu i u središtu zemlje. Teroristička kampanja započela je i u Jemenu, gdje je ISIS do sada ubio i ranio više od 500 ljudi, prvenstveno u napadima na šijitske džamije.
"Jasno je zbog čega oni najbliži sukobu misle da gubimo: kroz zadnje četiri godine ustanovljen je deprimirajući uzorak, gdje im dekapitiramo vodstvo, a oni i dalje osvajaju sve više teritorija; gdje smanjujemo našu vojsku, dok se broj njihovih regruta povećava; gdje se naše mogućnosti prikupljanja informacija smanjuju, a oni sve efektnije koriste digitalne medije i društvene mreže kako bi osigurali nove izvore podrške i regrutiranja", piše Hoffman.
Ovako nešto još nismo vidjeli
Prema Hoffmanu, prijetnju kakvu predstavlja ISIS svijet još nije vidio. Navodi primjer sukoba koji se dogodio tijekom ljeta 2014. godine, kada su ISIS-ovi džihadisti pobijedili 30.000 iračkih vojnika, koje je trenirala američka vojska, a koristili su i američku vojnu opremu. Tom prilikom je ISIS došao u posjed vojne opreme vrijedne desetke milijune dolara, a između ostalog su od Iračana oteli američke Humveeje i tenkove M1 Abrams.
"Veličina, naoružanje i taktika ISIS-ovih snaga, u kombinaciji s njihovom sposobnosti da osvajaju i zadržavaju teritorije, su vjerojatno jedinstveni u analima terorizma. U skladu s tim su ISIS-ove, pa čak i Al Kaidine, podružnice u Jemenu jednako sposobne kao nacionalna vojska, ako ne i sposobnije", tvrdi Hoffman, te dodaje da je zbog toga ratu protiv terorizma hitno potrebna nova strategija koja mora započeti priznanjem da je ISIS ozbiljna prijetnja koja neće nestati sve dok džihadisti ne budu vojno poraženi.
Prema Hoffmanu, za početak je potrebno priznati da Irak kao država više ne postoji. Sve što je ostalo je teritorij podijeljen među Sunitima, Šijitima i Kurdima. U takvim okolnostima, tvrdi Hoffman, najbolja opcija je savezništvo s Kurdima, koji su vojno najsposobniji i najbolje opremljeni, a već su izvojevali i nekoliko važnih pobjeda u borbama protiv džihadista.
Druga stvar koji Amerika mora napraviti, prema Hoffmanu, je zapitati se zbog čega nakon 15 godina na terenu nema uspjeha u borbi protiv terorizma. Broj terorista, piše Hoffman, povećao se u Afganistanu, Iraku, Maliju i Jemenu "povećavao brže nego što smo mi uspjeli istrenirati lokalne snage sigurnosti da kontroliraju svoj teritorij".
Udariti na financije
"I na kraju, da bi se potkopala logistička infrastruktura koja podržava i održava terorizam, potreban je zajednički, usklađeni trud. ISIS nikad ne bi mogao akumulirati moć kojom trenutno raspolaže da nisu imali kapacitet da neprestano osiguravaju nove regrute za svoju vojsku i novac za svoju blagajnu", piše Hoffman, te naglašava da za razliku od većine terorističkih skupina ISIS zapravo ima vlastite načine ostvarivanja prihoda.
"ISIS kontrolira naftna polja u regiji kojom upravlja, a koja donose prihode od oko dva milijuna dolara dnevno. Zračni napadi navodno su smanjili njihove prihode od nafte, ali ne kritično. ISIS i dalje prodaje naftu, prirodni plin i struju na crnom i sivom tržištu, koristeći kompleksnu mrežu za krijumčarenje robe u susjedne države", piše Hoffman pa ističe da je ISIS-ove financije najlakše odsjeći upravo tako da se udari na krijumčarsku mrežu koja im omogućava poslovanje.
"Kroz dvadeseto stoljeće vjerovali smo da je publicitet kisik koji daje život terorizmu. Danas je to pristup terorista fizičkim i virtualnim utočištima i sigurnim lukama - a ta razina zaštite za ISIS se nažalost povećava, a ne smanjuje. Izbacivanje ISIS-a iz Iraka je kritičan prvi korak prema preokretanju tog procesa i suprotstavljanju prijetnji koja se sve više ukopava i koju postaje sve teže kontrolirati", zaključuje Hoffman.