Foto: Petar Glebov/Pixsell
U SUBOTU je na Trgu bana Jelačića održan "Skup zajedništva 100 posto za Hrvatsku – Zajedno do pobjede" u organizaciji ratnih veterana iz Savske 66. Osim nastupa kontroverznog Thompsona te otvorenog poziva Đure Glogoškog na državi udar, interes javnosti pobudila su i razna poznata imena koja su se okupila u publici.
Među desetak tisuća građana koji su došli podržati zahtjeve šatoraša našli su se tako ratni zločinci Dario Kordić i Branimir Glavaš, ali i Anica Kovač.
> Thompson pjevao za šatordžije, u publici i ratni zločinci, Glogoški zaprijetio Milanoviću
Anica Kovač kazala je tamo kako je došlo "vrijeme za čistu Hrvatsku", pa nas je zanimalo što je točno mislila tom izjavom.
Kovač: Uvijek sam osjećajna kada su u pitanju ljudska prava
"Ja sam vam dosta osjetljiva kada je u pitanju borba za ljudska prava, a ti ljudi tamo bore se za svoja prava. I vi biste se borili da ste u njihovoj poziciji, među njima ima puno invalida. Uvijek sam osjećajna što se tiče teme podržavanja i pomaganja slabijih, ipak su oni naši branitelji.
Lako je sada govoriti drugačije, ali da ste vi na primjer dali svoj život, sami sebe... Preko 20 godina ti ljudi se bore s invaliditetom. Podržala sam to jer sam smatrala da sam trebala biti tamo, i bila sam ponosna na to. Krivo mi je što se ne može naći zajednički jezik, a ne mogu reći hoće li se to popraviti ili neće... Stvarno se nadam da je Vlada spremna na nekakav mir i zajedništvo.
Čista Hrvatska kao ponošenje izborenom slobodom i državom
Što se tiče moje izjave o tome kako je vrijeme za čistu Hrvatsku, jasno mi je kako se to može krivo shvatiti i da je to u tom obliku možda krivo reći. Ono što sam mislila je to da se puno ljudi borilo za našu slobodu, za našu samostalnu državu, a Vlada i dio ljudi općenito ponaša se kao da to ne želi, kao da žele neku drugu prošlost... Kada kažem da je vrijeme za čistu Hrvatsku, mislim na to, da se ponosimo izborenom slobodom i samostalnom državom.
Razumijem i da novinari samo rade svoj posao te da se mogu zakačiti za jednu rečenicu, no eto, radi se o stvarno osjetljivoj i emocionalnoj situaciji. Pa ti su ljudi tamo toliko dugo, bili su primorani prezimiti tamo. Da se ne može naći zajednički jezik, to me stvarno rastužuje i ne shvaćam to", zaključila je gospođa Kovač za Index.