Foto: ZagrebDox
UTOPIJA, kako ju je zamislio srednjovjekovni britanski humanist Thomas More u svom istoimenom kapitalnom djelu, savršena je zemlja koja udovoljava potrebama svih svojih građana.
Daleko je to od "Utopije" koju je na ZagrebDoxu (a sinoć i na HRT-u) prikazao Mladen Ćapin, urednik i redatelj u dokumentarnom programu javnog televizijskog servisa. Njegov dokumentarac paralelno prikazuje Hrvatsku kao zemlju veličanstvene prirode i bogate kulturne baštine, ali i zemlju koja je sustavno pokradena i uništena od strane vladajućih političara.
Dobro poznate priče o junacima hrvatske korupcijske bajke Ćapin u svom dokumentarcu ogrće novim ruhom pa ih i usprkos činjenici da građani Hrvatske žive u zemlji devastiranoj upravo aferama koje prikazuje uspijeva pretvoriti u - humoresku. Da je u svom naumu Ćapin savršeno uspio svjedoče pohvale koje nakon prikazivanja "Utopije" na HRT-u pljušte sa svih strana. Poslužio je to kao sjajan izgovor da porazgovaramo s autorom hvaljenog dokumentarca.
Nakon emitiranja na HRT-u, vaš dokumentarac uglavnom skuplja pohvale među gledateljima. Jeste li zadovoljni reakcijama publike?
"Jutros sam se probudio pa je to eto došlo i do mene. Nisam iskreno previše pratio kakve su reakcije, ali ljudi su mi rekli da su dobre. Ne mislim da je to neko čudo jer ova tema je takva kakva jest, sigurno će i u budućnosti izazivati veliki interes. Ali naravno, zadovoljan sam da ljudi pozitivno reagiraju. To znači da su početna intencija i izvedba samog dokumentarca uspjeli".
Koja je bila početna intencija? Kako ste zapravo došli na ideju za "Utopiju"?
"Kao građanin ove zemlje i roditelj dvoje djece sve sam to gledao. I iako mi to nije kroz život bio primarni fokus, s vremenom se dosta toga skupi. Zato sam htio kao dokumentarist skupiti na jednom mjestu sve ono što je najbolje od Hrvatske, a to su po mom mišljenju prikazani UNESCO-ovi spomenici i kultura koju ova zemlja ima, i komparirati to s nečim što je vrlo loše, pokazati nevjerodostojnost ljudi koji su od građana dobili mandat da upravljaju zemljom na opću dobrobit".
Zbog čega ste dokumentarac odlučili nazvati "Utopija", s obzirom da je Utopija simbolizira društvo koje je upravo suprotno od onog koje prikazujete?
"Sam naslov se iskristalizirao kako je film rastao, upravo zbog te nekakve dramaturške odluke da te sekvence razlomimo sa spomenicima kulture i definicijama iz 'Filozofijskog rječnika'. Nije to proizvod nekog žestokog pesimizma u meni, o tome svjedoči i zadnji kadar, prekrasna Plitvička jezera, što je mjesto kojem svi trebamo kao ljudi stremiti, mjesto ljepote i mira. I tako se iskristalizirao naziv 'Utopija', jer ona se može tumačiti kao idealno društvo, ali i nešto čemu trebamo stremiti. Ja sam je tako doživio, kao mjesto kojem treba stremiti".
Na ZagrebDoxu je vaš dokumentarac premijeru imao u sklopu programa "Kontroverzni Dox". Smatrate li da je tema koju ste obradili kontroverzna?
"Ne mislim da se radi o nečem kontroverznom. Mi smo te sve već vidjeli, čuli i prošli. Ali pravo je selektora festivala da film stavi u razred u koji smatra da ga treba staviti. Ne mislim da je tema kontroverzna. Jedino što je u svemu tome kontroverzno jest što neki od ljudi koje prikazujemo još nisu pravomoćno osuđeni".
Vaš dokumentarac među publikom je dobro primljen između ostalog i zbog toga što obiluje humorom. Je li bilo teško priče o kriminalu i korupciji prikazati na crnohumoran način i je li vam to bila namjera?
"Kada radite takvu vrstu dokumentarca, koji je baziran na velikoj arhivi, onda svaki dan otkrijete nešto novo, i tužne i smiješne momente. Ne mogu reći da mi je u startu bila neka intencija da film bude na momente smiješan. Mislim da nisam ciljao na to, niti sam ciljao da bude mračan. Naravno da su ljudi koji nešto govore, u startu proklamiraju visoke standarde, na neki način nevjerodostojni, smiješni jer odstupaju od vlastitih postulata. To je srž te tragikomike, nije to ništa ciljano rađeno, samo je tako isplivalo".
HRT za koji radite često je izložen kritikama upravo zbog toga što se ne proizvodi puno autorskog dokumentarnog sadržaja. Zbog čega na javnom servisu češće ne gledamo uratke kao što je vaš, kada za njih očigledno postoji interes?
"HRT prikazuje program za cjelokupnu javnost. Imate razne spektre interesa, želja, gledanosti... Ne bih podcijenio ljude koji prate recentnu produkciju HRT-a i koji možda smatraju da nam ovakvi dokumentarci nisu potrebni. Ne mogu vam točno reći zbog čega u programu nema više ovakvih sadržaja. Možda autori iz tko zna kojih razloga ne dolaze sami na takve teme. Ja sam jednostavno ovo što sam napravio odigrao instinktivno jer sam htio na neki način to nezadovoljstvo koje postoji u običnom čovjeku u našem društvu ekranizirati u ovom dokumentarnom filmu. Zašto takvih sadržaja nema više, morat ćete pitati nekoga tko uređuje program. Koliko je meni poznato, najveći dio tema koji ljudi predlažu se i usvoji. Ne vjerujem da unutar naše kuće ima neke velike cenzure".