NA REDAKCIJSKI mail pristiglo je pismo čitateljice koja je ogorčena ponašanjem službenika u turističkom i prekrasnom mjestu Baška na otoku Krku. Njeno pismo objavljujemo u cijelosti.
"Baška obiluje s tridesetak šljunčanih plaža koje su pristupačne za kupače svih uzrasta, a do njih se može doći pješice ili barkom. Ipak, najveća i jedna od najljepših je bašćanska "Vela plaža", koja se nalazi u samom naselju, okružena mnogobrojnim lokalima, restaurantima, pizzerijama, caffe barovima, hotelima, privatnim apartmanima za smještaj i drugim sadržajima koji čine sastavni dio ponude mjesta. "Vela plaža" je prirodna šljunčana plaža, duga 1800 m, može primiti nekoliko tisuća kupača. Posebno je pogodna za djecu i neplivače…….."
Zvuči fantastično, zar ne!?
Ali nitko se nije potrudio napisati da bi bilo uputno, prije nego se odlučite odabrati baš Bašku, otići na službene stranice TD Baška/Za komunalne djelatnosti, dobro proučiti rečenicu po rečenicu, u sitno tiskanom tekstu pronaći: "Usluga prijevoza u zoni ograničenog dvosmjernog prometa…" gdje ćete pronaći link na Službene stranice Općine Baška, a u kojima možete pronaći: ODLUKU
o uređenju prometa na području Općine Baška!?
Sasvim jednostavno.
Pa svaki normalan turist kada ide na Jadran mjesecima proučava Službene stranice pojedinih gradova, sela i općina i njihove zakone.
Ali ima nas naivaca koji se nismo informirali po svima gore navedenim naputcima, pa smo organizirali veliki event za poslovne partnere (oko 80 gosta iz Hrvatske i regije) baš u Baškoj.
Ljubazno osoblje hotela u kojemu smo odsjeli dali su baš sve od sebe kako bi nas ugostili na tako visokoj razini da bi im mogli pozavidjeti mnogi europski gradovi, barba Tonči i njegova posada sa svojim supermodernim motornim brodom bili su odlični i izvan svakog očekivanja (u sklopu eventa organizirali smo izlet na otok Grgur).
I onda šok i nevjerica.
Poželjeli smo svoje goste iznenaditi s malom zakuskom na brodu, glazbom, te poklonima koji će ih podsjetiti na Bašku i na Grgur…
Nakrcani sa raznoraznim kutijama, paketima i instrumentima u 4 osobna vozila pohitali smo na rivu do mola na kojem je bio vezan naš brod kako bi sve za goste bilo na vrijeme spremno.
Ne može! Automatski stupić podignut u znak zabrane.
Mještani kažu: samo idite u zgradu općine tamo gore skroz pa zamolite da vas puste…
(U međuvremenu nepoznata osoba dolazi do automobila i govori mičite se bit ćete kažnjeni zašto ovdje stojite?!)
I dođoh tako prostranim, sablasnim stubištem do sobe u kojoj sjedi dvoje službenika, u strašno su velikom poslu jedva da me pogledaše.
Kažem jednom: Molim Vas pustite nas na 5 minuta samo da iskrcamo stvari na brod, zaista nismo znali za ovaj strogi propis (što mi ga Službenik iz glave očita u jedva jednoj rečenici).
Ne može i ne može!!!
Zar stvarno nije bitno što smo u rano jutro krenuli iz Zagreba, što su neki gosti pristigli iz Ljubljane, Maribora, Beča, Bukurešta?
Kaže Službenik: ne zanima me, vaš ste dolazak mogli najaviti 3-4 dana prije pa bi nešto napravili.
Opet ja: nismo znali, molimo vas ljudski i iskreno…
Službenik važno pogleda kroz prozor i ugleda naša 4 vozila još uvijek sparkirana uz rub ulice i jako važno kimne glavom u znak neodobravanja i kaže: Ne može, ne smijem vas pustiti, zabrana je, riva propada (nije pojašnjeno na službenim stranicama!), nitko ne smije sa autom,… recite kapetanu neka brod stavi ovdje pokazujući prstom na vez ispod njegovog prozora kako bi Vam bilo bliže! (kapetan je inače domaći čovjek i točno zna koliko gaz ima njegov brod i gdje smije vezati, ali Službenik je uporan i misli drugačije).
Ova priča završava tako da nas je odani službenik sa smiješkom gledao kroz prozor iz svojih odaja sa drugog kata općinske zgrade dok smo mi nosili kutije i kutije do kilometar udaljenog broda.
Bože kako je divno što naša država ima tako odani kadar. Kako je lijepo vidjeti i čuti da službenici samo u komunalnom redarstvo tako revno čuvaju i štite slovo zakona.
Kako treba biti ponosna ova "Lijepa naša" što se naočigled 80 potencijalnih gosta Baške službenik nije niti potrudio naći možda neko rješenje na obostrano zadovoljstvo (imaju pravo jer zaista smo bili samo kap u moru u odnosu na sve ove silne stotine tisuća turista koji su ove godine prošli kroz Hrvatsku bili prezadovoljni gostoljubivošću, cijenama, suncem i morem) .
Stvarno sam presretna što vidim da imamo ovakvu stegu u našim općinama i gradovima.
Drago mi je da vidim da ljudi zaista cijene ono što rade i da se toliko slijepo drže naputaka, jer što bi se dogodilo, ne daj Bože, da smo sa 4 vozila (ponavljam osobna) dovezli na 5 minuta na doslovno praznu rivu u 11.45 sati 25.09.2012. (jer ovo je datum koji je jako, jako daleko od sezone turizma, a spada u posebnu regulaciju prometa).
Što mislite stvarno da je riva propala? Zamislite 4 zagrebačka automobila zajedno sa rivom propadaju u more. Bi li službenik našao varijantu da spusti stupić da nam netko dođe u pomoć? (o ispričavam se: hitna, vatrogasci i škovacini nemaju ograničenje).
Strah od propadanja opravdan je samo za novopridošle, nema straha za domaće da će propasti, jedan te isti Berlingo u pola sata se dvaput provezao rivom.
Kada malo bolje razmislim pa čovjek je stvarno mogao ostati bez posla da je pokušao uložiti mrvicu truda i okrenuti koji broj i reći nekome nadređenom koja je naša molba. Bilo bi to zaista bogohuljenje i nečista borba za potencijalnog turista i trenutnog gosta.
Zaista bi bilo prljavo i nezamislivo da je odani službenik pokušao naći rješenje i spustiti čarobni stupić na pet minuta. Zašto bi ako skupa sa svojom kolegicom kroz općinski prozor može gledati punih 40 minuta besplatni igrokaz lutaka koje trče po molu od vozila do broda i tako nekoliko puta kako bi i dalje svojim gostima ostavili lijepu uspomenu na druženje, na Bašku na Hrvatsku.
Ništa nije čudno za naš turizam kada na odlasku sa otoka Krka imate reklamu od nekoliko kvadratnih metara koja Vas upućuje na ljepote Slovenije i njihovu Postojnsku jamu.
Nećete naći reklamu u Sloveniji da reklamira hrvatski turizam!
Iz raja na zemlji stvorili smo pakao birokracije i njihovih službenika.