Foto i video: Media servis
PET GODINA trajala je bitka Mile Mrvalja da postane ono što zaslužuje. Čovjek s pravom glasa, s pravom na zdravstvenu zaštitu i zaposlenje. Ovaj tjedan iz te bitke izašao je kao pobjednik. 16. siječnja 2014. pamtit će, kaže, do kraja života.
Njegovu priču počeli smo pratiti prije dva mjeseca. Tada nam je u sklopu projekta "S beskućnikom na kavu", otkrio šokantnu istinu: "Nemam ni zdravstvenu zaštitu niti pravo prijave na Burzu rada ni pravo glasa, niti pravo na bilo kakvu participaciju, čak ni osobnu iskaznicu pa mi prijeti prekršaj za neposjedovanje osobne iskaznice od 3.000 kuna. Mene, srećom, policajci nisu zaustavili, ali jeste druge. Mene nema pravi niti veterinar pregledati."
I sve to zbog neposjedovanja osobne iskaznice do koje je pokušavao doći zadnjih 5 godina, otkako je iz Sarajeva stigao u Zagreb. Mile je, podsjetimo, prije rata radio u sarajevskom kazalištu. Za vrijeme okupacije grada supruga ga napušta, jer Mile ne želi otići iz grada na koji svake sekunde padaju granate. Ostaje uz majku koja umire od karcinoma. Nakon rata otvara galeriju, no posao ne ide po planu, stižu ovrhe, hipoteka na kuću, Mile postaje beskućnik. U Zagreb stiže u nadi da će na teritoriju čiji je državljanin pronaći bolji život. Četiri i pol godine snalazio se na sve moguće načine, skupljao je boce, spavao po napuštenim barakama. Spas se ukazao prije godinu i pol kroz prodaju časopisa "Ulične svjetiljke". Nekakav izvor prihoda je dobio, ali ne i pravo da, kako kaže, bude čovjek.
"Mnogi ljudi su u beznađu, mnogi ljudi su rezignirani čitavim sustavom i svime što se događa. Sad će im biti lakše kad znaju da ima tamo neki Mile koji je to uspio"
"Borio sam se sa silnom administracijom, sa silnom bešćutnošću tog glomaznog administrativnog aparata, s jednom nevjerojatnom količinom ignoriranja i marginaliziranja. Zahvaljujući medijima, mojoj upornosti i nevjerojatnoj tvrdoglavosti ja sam, na žalost, prvi čovjek koji dolazi do osobne iskaznice i to, što je najtužnije, na zakonski način. Od Mile Mrvalja počinje se sprovoditi neki zakon."
Obraćao se centrima za socijalnu skrb, resornom ministarstvu, zagrebačkoj gradskoj upravi. Svi su ga mahom odbijali, prebacujući lopticu s jedne institucije na drugu. No nije se predao. U cijelu priču je uključio i Hrvatski helsinški odbor. U njegovu slučaju vrijedi ona stara - strpljen, spašen.
"Mnogi ljudi su u beznađu, mnogi ljudi su rezignirani čitavim sustavom i svime što se događa. Sad će im biti lakše kad znaju da ima tamo neki Mile koji je to uspio. Oni su odmah u povlaštenom položaju što ne moraju probijati led, ne moraju zvati Media servis. Moći će jednostavno otići na šalter i reći "ja sam taj i taj, imam to i to i želim da ostvarim prava koja imaju i svi ostali građani". I to je to."
A kako beskućnici mogu doći do osobne iskaznice?
U policiji smo pitali kakva je procedura da netko tko je u situaciji poput njegove, dobije osobnu iskaznicu. Detaljno nam ju je pojasnila voditeljica ureda za uprave poslove u PUZ-u, Gordana Burić.
"Osobe koje nemaju osobnu iskaznicu, a eventualno ni regulirano pitanje prebivališta, znači stalnu adresu stanovanja, mogu se obratiti nadležnoj policijskoj postaji ili upravi gdje se nalaze, gdje žive. Sa sobom neka ponesu bilo kakav dokument sa slikom, znači dokument o identitetu bez obzira jesmo li ga mi izdali ili neko inozemno tijelo, ako imaju rodni list i domovnicu i neka se obrate na poslove prijamništva u toj policijskoj postaji ili upravi."
Policijska postaja će dalje u suradnji s centrima za socijalnu skrb ići u proceduru određivanja prebivališta osobe koja je beskućnik.
"Ako se radi o osobi koja je hrvatski državljanin, koja ima dokaz o identitetu i suglasnost Centra za socijalnu skrb, znači unaprijed svu potrebnu dokumentaciju, teoretski može isti dan predati zahtjev za osobnu iskaznicu. Naravno, čeka da se ta osobna izradi, ali dobiva potvrdu o predanom zahtjevu koju može koristiti."
Osobi kojoj se isti dan ne može regulirati status, izdaje joj se potvrda da je predala zahtjev za prebivalištem.
"Nama je samo bitno da imamo nekakvu dokumentaciju kako bi sebi olakšali postupak, da vidimo je li osoba hrvatski državljanin, da se obave određene provjere u knjigama državljana. Ako osoba nema tu dokumentaciju, mi ćemo službenim putem pribaviti neke dokumente koji su nama nužni i dalje kontaktirati Centar za socijalnu skrb".
"Osjećam se kao da je završeno prvo poluvrijeme u kojem sam imao jako dobar rezultat, imao sam 0:0"
A potvrda Centra za socijalnu skrb omogućila je Mrvalju mogućnost vađenja osobne iskaznice. Iako je tu prepreku preskočio, sad mu, kaže, slijedi prava borba za one koji nisu uporni poput njega. Idući mjesec imat će izložbu fotografija o problemu beskućništva, želi otvoriti udrugu koja se bavi tom problematikom, ali i tražiti od Grada Zagreba dozvolu za korištenje gradskog prostora u kojem bi beskućnici imali svoj obrt. No prva adresa koju će posjetiti nakon što dobije pravu osobnu iskaznicu je Zavod za zapošljavanje.
"Ja sam inače bio dekorater scene, radio sam i dizajn i tako dalje, a radio sam u umjetničkim galerijama. Grad Zagreb je pun galerija, pun muzeja. Imao sam već nekoliko ponuda gdje su mi ti divni ljudi rekli da im se javim čim dobijem dokumente."
Odustajanje za ovog čovjeka ne dolazi u obzir. Prije dva mjeseca kad smo ga upoznali, rekao je da igra superfinale iz kojeg će izaći kao pobjednik. Evo što nam je odgovorio na pitanje kako se osjeća sada kada je pobijedio ovu utakmicu. "Osjećam se kao da je završeno prvo poluvrijeme u kojem sam imao jako dobar rezultat, imao sam 0:0. Ako bude i drugo poluvrijeme 0:0, onda će biti produžeci i jedanaesterci, ali sam spreman i na njih."
Status beskućnika reguliran je Zakonom o prebivalištu, čl.6., koji u slučaju Mrvalja i drugih koji su istoj situaciji na području Zagreba, nažalost, nije bio provođen. Mile je probio led i omogućio ljudima u sličnoj situaciji da bez straha traže svoje Zakonom i Ustavom zajamčeno pravo.