Prema presudi do koje je došao Blic, napad na francuske navijače bio je unaprijed smišljen i detaljno organiziran, kao i brutalno ubojstvo, te je sve dokazano na osnovu izjava svjedoka, materijalnih dokaza, vještaka, forenzičkih metoda i DNA analiza.
Centar Beograda, 17. rujna 2009., 17 sati. Mladi Francuzi mirno su sjedili u vrtu kafića, bez navijačkih obilježja, nisu bili ni bučni, dolazili su svakodnevno par dana prije utakmice. U jednom trenutku začuo se topovski udar. Pokraj svjedoka sjede dvojica mladića, "Brate, ajmo, počelo je", čuje svjedok kako govore. Deset do petnaest mladića opkoljavaju Francuze koji sjede. Svjedok čuje lomljavu stakla, vidi kako mladiću koji sjedi nabijaju baklju lice. Drugi svjedok, Francuz, pobjegao je huliganima, spašavaju ga prolaznici, sakrivaju u gepeku automobila, on govori: "Bakljom mi pale kosu, pokušavam ugasiti vratu, peče, bježim, jure mi njih četiri-pet..."
Taton nije uspio pobjeći, od snažnog udarca ispao je iz vrta lokala, pao nekoliko metara od stepenica, tamo je ostao ležati dok su ga huligani udarali bejzbol palicama, rukama, cipelarili, te gađali inventarom kafića. Vukli su ga po platou Obilićevog vijenca, snažno gurnuli na šipke ograde platoa, zatim ga bacili preko ograde stepenica s visine od 4,28 metara. Cijelo to vrijeme Taton plače, jauče, urla, govori STOP. Huligani ne prestaju.
Sud kao dokaz ima i SMS-ove huligana koji su se dogovarali oko napada na Francuze.