REDAKCIJI Indexa obratio se nezadovoljni građanin, koji je odlučio ukazati na, kako kaže, nepravilnosti prilikom zapošljavanja u hrvatskim Ministarstvima.
Dakle, priča ide ovako. Osmog (8) kolovoza 2012. godine, na stranicama Ministarstva poduzetništva i obrta, objavljen je Javni poziv za prijam polaznika na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Naravno, po standardu, uz molbu je bilo potrebno priložiti i sljedeće dokumente:
1. životopis (vlastoručno potpisan)
2. dokaz o stečenoj stručnoj spremi (preslika diplome, odnosno svjedodžbe)
3. dokaz o hrvatskom državljanstvu (preslika domovnice)
4. dokaz o tome da nemaju odgovarajućeg radnog iskustva (preslika radne knjižice, stranice 1-7)
5. uvjerenje nadležnog suda da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak (ne starije od 6 mjeseci).
Nakon uredno prikupljenih svih dokumenata, sortiranih i umetnutih u kuvertu, osobno su dostavljeni (ne od mene, već od jedne osobe koja će ostati anonimna u ovom slučaju) na adresu Ministarstva, unutar određenog roka za prijavu na Javni poziv. Prošlo je dobrih mjesec i po dana od roka za prijavu, te je na web stranicama Ministarstva napokon objavljen poziv na razgovor.
Od svega ovoga, te sama svrha ovog teksta, odnosi se baš na taj poziv. Kao što svi znaju, na testiranje se zovu osobe koje ispunjavaju navedene uvjete tražene u Javnom pozivu, što uključuje svu potrebnu dokumentaciju, zadovoljene kriterije (stručna sprema, radno iskustvo i sl.), te pravovremena prijava (8 dana od objave na web-u). Lista kandidata objavljena je tako da su kandidati „imenovani“ inicijalima, te godinom i mjestom rođenja. Što znači da je tamo neki „Pero Perić“, rođen 1985.g. u Zagrebu, na listi izgledao ovako: „P.P. (rođen 1985., u Zagrebu) u 9,00h“ .
Za početak me fascinira kreativnost liste koja je na web stranicama Ministarstva stavljena skenirana u .pdf formatu. Druga stvar, ne vidim svrhu inicijala kandidata, te na koji bi se način kandidat trebao prepoznati u inicijalima. Statistički niti nije tako nevjerojatno da se desi da na listi postoji P.P. rođen 1985.g, a npr. od 300 prijavljenih kandidata, također postoji još jedan, a možda čak i dva P.P. (Pavao Pavić i Piro Pirić) rođeni 1985.g. Sada se već počinjemo igrati „Pogodi tko sam“.
Također, sa znanjem da su 3 prijave pravovremeno podnesene (znači za svaki odjel posebna molba i posebna kuverta, i sva dokumentacija), sa svom potrebnom dokumentacijom, i 100% sigurnošću da uvjeti za Javni poziv za rad su zadovoljeni, na listi inicijala dotične osobe nije bilo, što se po Zakonu ne smije dogoditi, pogotovo ako kandidat zadovoljava sve uvjete tražene u Javnom pozivu. Iste sekunde uputili smo poziv Ministarstvu da pitamo gdje je došlo do greške. Gospođa s druge strane linije nam je potvrdila da u biti kandidat jest na listi inicijala, ali pod krivom godinom rođenja (ako sad vidite o čemu ja pričam). Ali, kandidat je pozvan na razgovor na samo jedno radno mjesto, od prijavljena 3. Također smo pitali zašto sad i to? Gospođa nam jer rekla da njoj na papiru stoji da kandidat nije priložio svu p otrebnu dokumentaciju za ostala 2 radna mjesta te na taj način ne zadovoljava uvjete. To je naravno nemoguće jer sve 3 prijave su bile potpuno identične (osim molbe, naravno koja mora za svako radno mjesto biti drugačija).
Mene interesira na koji način se radi selekcija pri Javnom pozivu, tko određuje na koji će se način kandidati obavještavati, jer ovaj način nema nikakvog smisla. Sva ta zajebancija se na kraju ispostavi za običan pišljivi rad bez zasnivanja radnog odnosa, za moćnih 1600kn/mj. To je „odlična“ prilika za mlade, da steknu iskustvo i upoznaju nove ljude. Za sva ta pripravnička mjesta, traže se osobe s Visokom stručnom spremom, što znači da se traže kandidati koji su se patili 5+ godina na fakultetu, uz žestoko učenje, slušanje i trpljenje ludih profesora koji se iživljavaju na studentima jer „mogu“. Nakon krvavo završenog fakulteta, potencijalni kandidat bi trebao prihvatiti rad od 12mj, za 1600kn/mj, bez zasnivanja radnog odnosa. Posao se obavlja u punom radnom vremenu.
Jedan mjesec ima 4 tjedna (kako koji), jedan tjedan ima 40 radnih sati, znači da bi pripravnik imao 160h/mj (u grubo), na kraju mjeseca bi dobio 1600kn. Ako tih 1600kn podijelimo s brojem radnih sati (1600/160=10), dobit ćemo da je satnica jednog pripravnika 10kn. Pripravnik, koji se namučio da se visoko školuje, na kraju mjeseca će dobiti tih mizernih 1600kn, dok će „Đurđa“ na šalteru, s vjerojatno SSS, dobiti 3-4 tisuće kn.
Moje pitanje je, dali je to cijena Visoko obrazovane osobe, osobe sa titulom specijaliste ili magistra??? Od kad visoko obrazovana osoba toliko (ne)vrijedi??? Hrvatska se čudi što mladi odlaze trbuhom za kruhom van granica zemlje. Od kada smo bili mali, roditelji su nam govorili "Sine/kćeri, uči da ti u životu nebude hladno". Ovo je kapljica vode u moru svega sranja koja se u državi dešavaju, te mladi nemaju izbora nego pobjeć petama vjetra. Ovaj mail neće nikome promijeniti život, ali ističe kako u Ministarstvima na nekim radnim mjestima radi nesposoban i vrlo nepotreban kadar s 90% ne kvalificiranih osoba za to radno mjesto, jer se iz priloženog vidi tko gdje radi", napisao je nezadovoljni čitatelj.