Foto: Facebook
"Ljudski, znamo da ne pripada nama. To je novac dobrih ljudi koji se uplaćivao da se našem djetetu da nova šansa. Zakon je taj koji kaže da novac pripada nama kao zakonskim nasljednicima. Naša je moralna obaveza da osnujemo zakladu i to smo odlučili onog trenutka kada smo sjeli u avion za Philadelphiju.
Na upit čini li joj se najpoštenije da se novac odmah prenamijeni nekom drugom djetetu, Atanasovska tvrdi da je i da je to već predlagala udruzi Hrabro dijete, ali su je oni uporno odbijali.
"Fizički taj novac nije bio kod nas, on je u udruzi Hrabro dijete, što i je bio cilj. Gospođa Rukavina je nakon smrti napravila ono što mi pokušavamo raditi - nakon njezine smrti majka je taj novac stavila u Zakladu Ana Rukavina. Mi koji smo prošli takve probleme što znači osnivanje jedne takve Zaklade. Gospođa Rukavina je imala sreće što je radila s udrugom koja je imala razumijevanja", kazala je Atanasovska.
U javnosti su se pojavile sumnje kako će u kući koji planiraju izgraditi s prikupljenim novcem živjeti i Atanasovska i njegov suprug. Atanasovska odbacuje takve tvrdnje.
"Ako mi je kroz simbol Nore dana neka moralna obaveza, onda smo odlučili pomoći na najbolji mogući način. Svrha zaklade Nore Šitom nije samo izgradnja te kuće, već i financijska pomoć drugoj djeci. Naravno da ću novac uvijek prije dati bolesnom djetetu, nego uložiti u izgradnju smještaja", kaže Atanasovska.
Ispričala je i koliko je kaotičnih trenutaka proživjela u bolnicama u Zagrebu s malenom Norom te naglašava kako upravo zato želi bolesnoj djeci omogućiti smještaj u kojem će moći boraviti s roditeljima nakon što budu otpušteni iz bolnice. Dodala je i kako je Zaklada Nore Šitum već osnovana te da će za devet dana sve biti pravno dovršeno.
"Meni je bilo logično, moralno i ljudski da nakon svega što se dogodilo se izađe pred javnost i da im se kaže koliko je novca ostalo i što se s tim novcem planira raditi. Ja i dalje ne znam koliko je novca ostalo. Čudno mi je da i jedna udruga poput njih nikada nije stala pred javnost i rekla koliko je novca ostalo. To je bila njihova moralna obaveza, koju su oni odlučili zaobići", kazala je.
"Ovo je borba Davida i Golijata"
"Zvala sam ih da dođu s nama na pressicu. Nažalost, oni nisu htjeli doći", nastavlja Norina majka.
Tada, kaže, još uvijek nije sumnjala te je vjerovala Udruzi. Kada je zatražila uvid u financijsku situaciju, tada su, kažu, joj se iz Udruge prestali javljati.
"Sada dobivamo po glavi i priče kruže o nama - pokazalo se da je ova Udruga organizirani kriminal i to je borba Davida i Golijata", zaključila je.
Atanasovska tvrdi i da je Udruga zaključila humanitarnu akciju ranije nego što je ona uistinu završila, zbog čega je krenula istraživati. Tvrdi i da je od Udruge tražila da nastave skupljati novac za drugu djecu, ali su je odbili i zaključili humanitarnu akciju.
Dodaje i kako su je iz Udruge izbacili zbog "uvredljivog pisma" koje im je uputila te da su joj potom rekli da više nema pravo na uvid u financijsko stanje. Nakon toga Atanasovska je tužila udrugu Hrabro dijete DORH-u.
Vrijeme je da institucije odrade svoj posao
"Nadam se da će institucije utvrditi što se dogodilo s novcem koji je bio namijenjen bolesnoj djeci. Mislim da ne postoji zakonski nikakva isprika da se taj novac ne prebaci Zakladi Nore Šitum. Ja osobno ne želim n i lipe tog novca", kazala je Atanasovska.
Tvrdi i da ima nepobitne materijalne dokaze da je udruga naknadno nenamjenski trošila novac prikupljen za Noru te zahtijeva, u najman ju ruku, javnu ispriku Udruge.
U javnosti su se pojavile i kritike kako se Atanasovska uvijek u javnosti pojavljuje dotjerana, a i sama je jednom prilikom izjavila kako je sama sebi PR.
"Kada vi govorite u javnosti istinu, nije teško sam sebi biti PR. Ja pričam iz srca i imam istinu na svojoj strani. Moja tuga i moja bol nisu manje zato što ja stavim maskaru prije nego što idem pred kamere! Ja protiv sebe ne mogu - onakva kakva sam bila, takva sam bila. Deplasirano je da netko ide komentirati moju tugu i bol na temelju mog izgleda. To dovoljno govori o takvim ljudima", kazala je Atanasovska.
Zlobne komentare na internetu, kaže, ne čita, jer joj je bilo jako loše kada je vidjela što su ljudi pisali.
"Naravno da me to dira, smeta mi, nisam mogla spavati, nisam mogla jesti... To su zločeste izjave", kaže Atanasovska, ali dodaje da bi i danas postupila potpuno jednako.
"Nismo ovim potezom željeli okaljati uspomenu na našu Noru, jer to nam je svetinja. Nedopustivo je da zatvaramo oči pred ovime što Udruga sada radi jer to su obične gadosti!", dodaje.
"Vrijeme ne može izliječiti ovakvu ranu"
Ja sam i dalje majka, bez obzira na to što mog djeteta nema. Imam rupu u srcu i bol koju nosim. Vrijeme ne liječi rane, nažalost, nisam ni prva ni zadnja koja je ovo doživjela. Dok sam živa, mene će moja rana boljeti...", kazala je Atanasovska.
Objasnila je i kako joj je u početku bilo jasno da ne postoji garancija da će Nori biti bolje nakon terapije u Philadelphiji. Dodaje i kako nije imala izbora, jer su sve opcije u Hrvatskoj bile iskorištene te je jedini spas za Noru bio u SAD-u. Komentirala je i naglu promjenu u cijeni liječenja koju je nametnula bolnica u Philadelphiji te objasnila kako se drugi račun odnosio na daljnje liječenje u slučaju da terapija uspije.
Naglašava i kako je tretman liječnika u SAD-u prema pacijentima mnogo bolji nego u Hrvatskoj.
"To su dvije sasvim različite dimenzije. U SAD-u smo mogli cijelo vrijeme biti uz Noru, što nam u Hrvatskoj ne bi bilo moguće", kaže na kraju Atanasovska.