Foto: Hina
Razglednice na kioscima oko Vatikana zorno pokazuju za koga kuca srce vjernika - ozbiljno lice Josepha Ratzingera vrlo je rijetko, dok su veliki osmjeh i raširene ruke Jorgea Bergoglia posvuda. U poslijepodnevnim satima 28. veljače 2013. bijeli je helikopter poletjeo iz Vatikana kako bi Benedikta XVI. prevezao u papinsku rezidenciju u Castel Gandolfu, južno od Rima.
S tada navršenih 85 godina, Benedikt XVI. bio je prvi Papa koji se odrekao položaja u sedam posljednjih stoljeća, objasnivši svoj potez nemogućnošću da se i dalje nosi s izazovima svijeta koji se tako brzo mijenja. Bila je to povijesna odluka koja nije naišla na razumijevanje u velikom dijelu svećenstva.
Osam godina na mjestu Svetog Oca, obilježenih brojnim polemikama i skandalima unutar crkve (pedofilija, korupcija, curenje povjerljivih dokumenata), u konačnici ga je potpuno iscrpilo pa je taj nekadašnji čuvar crkvene dogme postao "Papa u miru", posvetivši se molitvi u starom samostanu na brdu iznad Vatikana.
Život po ustaljenom ritmu
Živi po vrlo ustaljenom dnevnom ritmu, puno moli i čita, prima posjete svojih bližnjih, prijatelja i crkvenih velikodostojnika, šeće vatikanskim vrtovima, svira klavir... Čak je, želeći dodatno naglasiti kako više nije Papa, od svojih njemačkih sugovornika zatražio da ga oslovljavaju s "oče Benedikt", umjesto sa "Sveti Oče".
Obećao je da se neće miješati u poslove svojeg nasljednika i održao je riječ. Odan je papi Franji i nikad ga nije kritizirao. Franjo ga katkad nazove telefonom, poziva ga u posjete i na svim većim svečanostima ga toplo pozdravlja, opisujući Benediktovu nazočnost u Vatikanu "kao da u kući imate djeda".
"Benedikt XVI. je diskretan. U javnosti se pojavljuje samo na Franjin zahtjev. No novonastala situacija je svejedno neobična - Papa u mirovini prima posjete samo nekoliko stotina metara od aktualnog Pape", napominje vatikanist Andrea Tornielli.
No upravo apsolutna šutnja Pape u miru nekima, koji su se s njim susreli, služi kako bi iz toga izvukli razne zaključke, neovisno o stvarnim stajalištima Benedikta XVI., te se potiho opiru papi Franji.
Suočeni s Franjinim inicijativama i izjavama o svim mogućim temama, ti crkveni velikodostojnici, ne samo u Rimu, nego posvuda naširoko citiraju tekstove Josepha Ratzingera, glasno izražavajući žaljenje za njegovim čvrstim pridržavanjem doktrine.
Zato kad papa Franjo osuđuje "duhovni Alzheimer" i "mentalnu fosilizaciju" koji prijete vrhu svećenstva, nailazi na veće odobravanje na rubnim dijelovima Crkve ili izvan nje nego unutar aparata koji se mnogo bolje osjećao u sustavu povučenog njemačkog teologa, pape Benedikta XVI.