Screenshot: RTL
Izbjeglice se cijeli dan nisu micale s kolodvora u Tovarniku, u strahu da im ne pobjegne sljedeći autobus za Beli Manastir. Mještani Ilače sami su organizirali pomoć, pa su donosili hranu, lijekove i pružali psihološku pomoć. U smjenama su čuvali tek pristigle ljude. U Ilači jučer nije bilo predstavnika vlasti, volontera Crvenog križa, niti liječničke pomoći za izbjeglice.
Država je zakazala, Ilačani znaju što znači bježati od kuće
Mještanima je ovakvo pomaganje sasvim prirodno, budući da se sjećaju teških vremena prije 24 godine, kada su i sami morali napustiti svoje domove i pobjeći u nepoznato.
"Mi smo sve ovo prošli 1991. Mi znamo što je to dobiti čašu mlijeka, namazan kruh i da vas netko potapša po leđima i pita vas kako ste. Organizirali smo se da cijelu noć ostanemo s izbjeglicama. Naš posao je ovdje. Naš posao je pomoći ljudima. Mi smo jaki. Mi smo ovo prošli. Mi znamo što je ovo", rekla je jedna mještanka., koja je odmah nakon posla otišla pomagati. Školovana je za pružanje psihološke pomoći, no budući da ne zna engleski jezik, poveća je kćer studenticu sa sobom, kako bi se lakše sporazumjela s izbjeglicama.
"Kada sam uočio da je prošao prvi autobus, sjeo sam za svoj skuter, obišao sam neke ljude i kazao da im idemo pomoći. Jer prije 24 godine mi smo isto tako bježali iz svoje kuće. Moja jedna kćer je imala tada dvije i pol godine, a druga samo mjesec dana", rekao je još jedan mještanin te dodao da je sretan što živi u Ilači, gdje se mnogo ljudi uključilo u pomaganje izbjeglicama. Kritizirao je državu i činjenicu da vojske niti policije jučer tamo nije bilo.