Foto: Ministarstvo branitelja
EKSKLUZIVNO za Index ministar branitelja Predrag Fred Matić napisao je komentar na događaje proteklih tjedana: o zviždanju, braniteljima, savjetnicima...
Počelo je sa zviždanjem tijekom govora premijera Milanovića na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te 18. obljetnice VRO "Oluja". Za interpretaciju koja će uslijediti, ovdje ću samo citirati jednu kasniju, ali vrlo znakovitu izjavu gospodina Ivice Pandže Orkana, objavljenu 12. kolovoza na internetskom portalu "Slobodne Dalmacije": "Nije (misli se na moju malenkost) nas konzultirao ni o organizaciji proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza u Kninu, lakovjerno najavljujući da tamo nikakvih incidenata neće i ne može biti, a na kraju je bilo i zvižduka i povika." Zatim je isti gospodin Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a i član mojega Savjeta branitelja, najavio "lupanje glava" ukoliko "vlast ne zaustavi" dolazak u Žirovac gospodina Željka Vukelića i članova Udruge sudionika oružanih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije, a kada smo iz Ministarstva branitelja reagirali na novinarska pitanja u vezi tog dolaska, u priopćenju HVIDR-e, koje je potpisao njezin predsjednik i saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić, prozvani smo zbog "neutralnog priopćenja" koje se oglušuje na "stavove braniteljskih udruga i upozorenja savjetnika ministra branitelja, umirovljenog pukovnika HV i bivšeg zapovjednika obrane Sunje Ivana Pandže-Orkana."
Nakon toga je uslijedio napad gospodina Tomislava Ivića, bivšeg ministra branitelja, a danas saborskog zastupnika HDZ-a, te gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije, zbog mojih najava da Vlada Republike Hrvatske, preko Ministarstva branitelja i Fonda za stipendiranje djece hrvatskih branitelja, planira dio sredstava od privatizacije Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke dodijeliti za školovanje djece hrvatskih branitelja, a ne, kao dosad, Fondu hrvatskih branitelja.
Na kraju, u sinergijskom djelovanju dvojice mojih savjetnika, spomenutog gospodina Pandže i gospodina Roka Mijića, optužen sam da ignoriram Savjet branitelja, tijelo koje nije postojalo prije moga dolaska na poziciju ministra branitelja i tijelo čije sam članove osobno odabrao. I kada stvari ovako postavite, na čisto taksativnoj ravni, i uzmete u obzir da se sve dogodilo u samo desetak dana, gustoća tih napada, optužbi i prozivanja, ali i sustavnost pojavljivanja određenih imena i stranaka su toliki da bi ih se teško moglo okarakterizirati slučajnima. No, krenimo redom.
Što se dogodilo u Kninu? Divljački iskaz ljudske nepristojnosti.
Što se, dakle, dogodilo u Kninu? Na najpovršnijoj razini, zviždanje i vikanje upućeno premijeru Milanoviću bilo je divljački iskaz ljudske nepristojnosti, niske razine političke pismenosti te sumanutog vrijeđanja osobe Zorana Milanovića. Na dubinskoj razini, zvižduci upućeni premijeru bili su zvižduci upućeni instituciji premijera Republike Hrvatske, Danu pobjede i domovinske zahvalnosti, Danu hrvatskih branitelja te 18. obljetnici VRO "Oluja".
Naime, grad Knin i sve ono čega se 5. kolovoza u Kninu sjećamo i što slavimo simboli su hrvatske slobode, nacionalnosti i državnosti, pa, stoga, kada se u Kninu 5. kolovoza dogodi bilo kakav eksces, a pogotovo kad se dogodi izviždavanje premijera ili predsjednika koji govore u ime cijele Republike Hrvatske, trebamo znati da je to obezvređivanje i omalovažavanje institucija države za koju smo se borili i koju toga dana slavimo. Uzmemo li, međutim, u obzir izjavu gospodina Pandže koju sam citirao na početku ovog teksta, eksces koji se dogodio u Kninu se ukazuje u jednom sasvim novom svjetlu.
Gospodin Ivica Pandža Orkan u citiranoj izjavi lamentira kako ih (misli se valjda na branitelje) nisam " konzultirao ni o organizaciji proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza u Kninu" te dodaje da sam pritom bio lakovjeran u svom stavu da su grad Knin, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 18. obljetnica "Oluje" iznad jednostranih, uskih i dnevnopolitičkih interesa, odnosno, da ne mogu i ne smiju biti mjesta proizvodnje incidenata.
Promotrimo li, međutim, samo malo bolje tu rečenicu, postavlja se pitanje da li to gospodin Pandža implicira da do incidenta ne bi došlo da sam (gospodin Pandža, naime, lakovjerno misli da organizaciju proslave u Kninu vodim isključivo ja, a ne cijeli tima sastavljen od predstavnika Ministarstva branitelja, Ministarstva obrane, Glavnog stožera, braniteljskih udruga iz Knina i kninske gradonačelnice) ih (misli se valjda na branitelje iako se na navodi misli li se na sve branitelje ili samo istaknute predstavnike poput njega osobno) konzultirao o organizaciji proslave? Ako do incidenta ne bi došlo, postavlja se pitanje na koji bi ga način gospodin Pandža spriječio? Na koncu, ako bi gospodin Pandža ili netko drugi od predstavnika braniteljske zajednice bio sposoban zaustaviti zviždanje i vikanje, znači li to da su (opet, ne znamo na koga se odnosi) bili upoznati s onim što se sprema? Ne želim u to vjerovati.
Instrumentaliziranje hrvatskih branitelja
Nakon što se u medijima pronio glas o dolasku gospodina Željka Vukelića i članova Udruge sudionika oružanih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije na komemoraciju u Žirovac, oglasio se i gospodin Pandža pozivom vlasti "da zaustave srpske diverzante, inače ćemo ih mi branitelji morati zaustaviti, a onda će biti polupanih glava." Ne želeći uopće ulaziti u motive toga dolaska ni interpretaciju onoga što se u Žirovcu dogodilo poslije "Oluje" (to je, uostalom, posao istražnih organa Republike Hrvatske), ja bih na ovom mjestu htio govoriti o pozivu gospodina Pandže, ali i reakciji HVIDR-e na naše priopćenje.
Naime, poziv gospodina Pandže je samo "na prvu" poziv, dok je suštinski to klasičan primjer ucjene. Pozivajući se na branitelje (opet ne znamo koje) te govoreći o "polupanim glavama", gospodin Pandža stavlja vlast, a prije svega Ministarstvo unutarnjih poslova, u poziciju da mora birati između sprječavanja najavljenog dolaska i time rušenja međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i, s druge strane, hrvatskih branitelja. Radi se, dakle, o još jednom instrumentaliziranju hrvatskih branitelja.
Nakon takvih najava, Ministarstvo branitelja je reagiralo priopćenjem u kojem, u najboljoj vjeri, navodimo da su za nas sve žrtve jednake u svojoj patnji, stradanju i smrti te da sve žrtve jednako zaslužuju dostojanstveno grobno mjesto, mjesto komemoracije te mjesto u sjećanju, no ono što je važno jest da najavljena komemoracija prođe bez ikakvog politiziranja i provociranja koje bi moglo prouzrokovati nemile događaje. Potom se oglasila i HVIDR-a, kroz priopćenje koje potpisuje gospodin Đakić, te izrazila nezadovoljstvo "neutralnim priopćenjem Ministarstva branitelja o davanju pijeteta svim žrtvama, a potpunim zanemarivanjem i oglušivanjem na stavove braniteljskih udruga i upozorenja savjetnika ministra branitelja, umirovljenog pukovnika HV i bivšeg zapovjednika obrane Sunje Ivana Pandže-Orkana." Iz priopćenja HVIDR-e proizlazi, dakle, da je naše reagiranje bilo isuviše pacifističko, odnosno, nedovoljno odrješito (pretpostavljam i nedovoljno otresito) prema inicijativi gospodina Vukelića.
Za naše ministarstvo, dok sam mu ja na čelu, i mene osobno samo su dva razloga zašto ti ljudi ne bi mogli doći i komemorirati svoje žrtve u Republici Hrvatskoj. Prvi, da su počinitelji ratnih zločina, a onda ne bi došli do Žirovca jer bi bili uhićeni već na našoj granici, i drugi, da na toj komemoraciji bude govora i simbola koji su zakonom zabranjeni u našoj zemlji. Trećega jednostavno nema.
Nažalost, i gospodin Pandža i gospodin Đakić previđaju da su hrvatski građani bili zatvarani u koncentracijskim logorima u Srbiji i da bi itekako htjeli obilježiti mjesto svog zatočeništva i patnje, a u tom bi slučaju stav koji oni zahtijevaju od Ministarstva branitelja i Vlade RH mogao biti itekakav kamen spoticanja u ostvarenju toga cilja. Međutim, to što gospoda Pandža i Đakić ne vide šire, državne interese nije najstrašnije u svemu ovome jer to naprosto i nije njihov posao.
Ono što je strašno jest to što oni svojim pozivanjem na "branitelje" i manipuliranjem tom imenicom od prilike do prilike dokidaju intelektualnu, moralnu i političku odgovornost svih hrvatskih branitelja. Naime, pozivajući Ministarstvo branitelja da reagira u svakoj mogućoj situaciji, pa i u ovakvoj koja nije u našoj nadležnosti, a zatim nas prozivajući za nepoštivanje hrvatskih branitelja kad ne reagiramo onako kako su očekivali, predstavnici braniteljske zajednice, zapravo, infantiliziraju hrvatske branitelje koji na taj način postaju djeca koja nešto očekuju od roditelja (Ministarstvo ili Vlada), ali ih taj roditelj često iznevjeruje, pa su onda u svom bijesu spremni i na "lupanje glava". Takav kružni diskurs u kojem nas se tjera da štitimo "braniteljske interese" upravo pod prijetnjom "braniteljskih nemira" smatram reliktom prošlih vlada i njega naprosto moramo iskorijeniti. Hrvatski branitelji napokon moraju postati samostalni i slobodoumni građani, s punom moralnom, političkom i zakonskom odgovornošću za svoje riječi i djela.
"Njihove riječi i djela govore više o njihovoj vjerodostojnosti nego što bih ja ikada mogao reći."
Na napade gospođe Bartolić i gospodina Ivića vezane uz raspodjelu sredstava od privatizacije HPB-a i CO-a te optužbe gospodina Pandže i gospodina Mijića vezane uz rad Savjeta branitelja se neću previše osvrtati. I to iz nekoliko razloga. Prvo, njihove riječi i djela govore više o njihovoj vjerodostojnosti nego što bih ja ikada mogao reći. Drugo, obje teme sam već komentirao kroz dnevni tisak. I treće, s gospođom Bartolić sam vodio javnu polemiku koja je u jednom trenutku prešla granice pristojnosti i poštovanja prema sugovorniku – za što sam se i javno ispričao gospođi Bartolić – pa se, stoga, nemam namjeru ponovno upuštati u "ispravljanje krive Drine".
Ponovit ću samo, kad je u pitanju polemika s gospođom Bartolić, da bih volio da je bilo samo malo više elementarne profesionalne korektnosti i ljudske pristojnosti da se, prije nego se krene u javno obraćanje i napadanje, provjere neke činjenice i navodi jer bi tada nesporazum koji se dogodio zasigurno bio izbjegnut. Za čitatelja koji možda nije toliko upućen reći ću da je do nesporazuma došlo kad je u jednim dnevnim novinama krivo navedeno - što je onda gospođu Bartolić navelo da me napada za neke fantomske izjave i planove - da Vlada RH dio sredstava od privatizacije namjerava usmjeriti za obrazovanje samo djece poginulih hrvatskih branitelja, dok sam ja, zapravo, na više mjesta isticao da se radi o djeci svih hrvatskih branitelja.
Gospodine Iviću, upravo HDZ-ova Vlada je donijela Zakon o upravljanju državnom imovinom!
Što se tiče gospodina Ivića, iskoristio bih priliku da ga pitam gdje se točno u zgradi Vlade ostavlja briga i odgovornost prema hrvatskim braniteljima i Fondu hrvatskih branitelja kada treba dignuti ruku za zakon koji, kako on smatra, dovodi "u pitanje njegovu budućnost"? Podsjećam da je upravo HDZ-ova Vlada 2010. godine izglasovala Zakon o upravljanju državnom imovinom prema kojemu je državi ostavljeno na izbor da dio sredstava od privatizacije državnih poduzeća uplati u Fond hrvatskih branitelja. Ono što je, međutim, u svemu ovome sigurno jest to da Ministarstvo branitelja i Vlada rade na tome dio sredstava od privatizacije bude uplaćen u Fond za stipendiranje djece hrvatskih branitelja, a znamo li da su realne potrebe Fonda za stipendiranje otprilike 70 milijuna kuna po školskoj godini i da je Ministarstvo je ove godine za stipendije podijelilo otprilike 40 milijuna kuna, mislim da je i više nego očigledno koliko će iznos od otprilike 140 milijuna kuna, kroz nekoliko sljedećih godina, imati svoju svrhu.
Članovi moga Savjeta branitelja odgovaraju samo sebi, ne meni. Tko je nezadovoljan, može istupiti.
Kada su u pitanju optužbe članova moga Savjeta branitelja (dvojice od njih 17, gospodina Pandže i gospodina Mijića), a kojima se daje medijska pozornost, još im jednom želim poručiti da sam ja ministar branitelja u Vladi RH, a ne u Savjetu branitelja. Dakle, oni za svoje izjave i postupke odgovaraju samo sebi, ali ja svoju moralnu i političku odgovornost snosim pred cijelom Vladom, a prije svega pred svim hrvatskim građanima. Zadatak i uloga članova Savjeta jest da izlaze s konstruktivnim prijedlozima i kritikama koji će biti od pomoći u poboljšanju društveno-ekonomskog statusa branitelja, a na meni je da odvagnem između svih njihovih prijedloga i kritika i pronađem realne mogućnosti usvajanja predloženog. Ukoliko to pojedini članovi Savjeta ne razumiju ili ne žele i ne mogu razumjeti, onda ili ne razumiju pojam i ulogu savjetnika ili si pripisuju moć koja se treba zaslužiti na izborima.
Ponovit ću, stoga, još jednom – svatko tko je nezadovoljan radom Savjeta branitelja, slobodan je iz njega istupiti. Što se tiče optužbi da nedovoljno često sazivam sjednice Savjeta, smatram da bi sastajanje samo radi sastajanja – a možda je upravo to ono što bi oni željeli - bilo gubitak vremena i novca, ali i političke ozbiljnosti. Savjet se sastaje onda kada određene teme ili problemi postanu aktualni, odnosno kada se za tim ukaže realna potreba, a to u praksi znači svakih nekoliko mjeseci.
Zajedničko svim tim napadima je jedno: cilj! A cilj je srušiti Vladu. Žalosno da su metode još uvijek (ratno-)huškačke, paraobavještajne, podzemne, rušilačke pa čak i potencijalno nasilne.
U uvodu sam već naveo da je gustoća (u svega desetak dana) ovih napada, podmetanja i optužbi, započeta zviždanjem premijeru i predsjedniku u Kninu, tolika da bi je se teško moglo proglasiti plodom slučajnosti i trenutnog društveno-političkog konteksta. Međutim, nakon provedene analize, zaključak može biti i nešto konkretniji. Smatram, naime, da u svemu ovome nisu bitni ni premijer, ni predsjednik, ni grad Knin, ni ono što u njemu slavimo 5. kolovoza, nije bitno ni Ministarstvo branitelja, nije bitna ni moja malenkost, a nisu, nažalost, bitni ni hrvatski branitelji. Ono što je u svim ovim napadima bitno jest diskreditirati i "zaljuljati" aktualnu Vladu i njezin način upravljanja državom, dok smo Ministarstvo branitelja i ja osobno izabrani samo kao prva točka na koju treba "udariti", no sličan udar se sutra može očekivati na ministra poljoprivrede, gospodarstva, financija ili zdravlja.
Ako se pitate kome je cilj rušiti Vladu, dovoljno se vratiti samo malo u tekst da biste uočili u kakvoj se simbiozi pojavljuju pojedini predstavnici braniteljske zajednice i članovi određene političke stranke. Želja za osvajanjem vlasti sama po sebi, međutim, nije sporna. Ta, Bože mili, u prirodi je svake političke stranke da želi doći na vlast kako bi mogla provesti svoj program i svoju ideologiju. Ono što je u svemu ovome sporno, pa čak i politički vrlo opasno jest to što se metode osvajanja vlasti nisu nimalo promijenile od 90-ih godina. One su još uvijek (ratno-)huškačke, paraobavještajne, podzemne, rušilačke pa čak i potencijalno nasilne.
Moje ljudsko, profesionalno i političko uvjerenje jest da se do vlasti dolazi na slobodnim izborima, na temelju ponuđenog boljeg programa, boljih ideja i, na koncu, silom argumenata. A ne argumentima sile, dragi politički suparnici. To ostavljamo prošlim vremenima.
Za Index napisao: ministar branitelja Predrag Fred Matić