Foto: FMRS
Ova internacionalna konferencija organizirana od strane studentske udruge Financijski klub u suradnji sa Centrom za obnovu kulture te Austrian Economics Centrom i ove je godine okupila prominentne i uspješne poduzetnike, ekonomiste i znanstvenike iz cijelog svijeta, priopćili su organizatori.
Na temu poticanja rasta u svim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj održale su se tri panel diskusije stručnjaka.
"Slobodno tržište jedino je mjesto na kojem ćemo resurse iskoristiti na najbolji način"
U prvoj panel raspravi "To grow or not to grow - od stagnacije do oporavka" pod moderatorskom palicom Davora Huića iz udruge "Lipa", sudjelovali su stručnjaci sa raznih strana svijeta. Hardy Bouillon, bivši zamjenik direktora New Direction fondacije, naglasio je kako je rast sekundarni cilj. Rast neke ekonomije samo je alat kojime se države služe ne bi li ostvarile veću potrošnju i investicije. Iza svake ekonomske pojave stoji i poneki osobni motiv, naglasio je Bouillon.
Njegovo izlaganje temeljilo se na činjenicama koje mnogi čelnici država danas zaboravljaju, a to je da samo djelujući u vlastitom krugu i počevši od nas kao pojedinaca možemo učiniti veće promjene koje će biti održive dugoročno. Koristeći naše vlastite komparativne prednosti kao pojedinaca, tj. države kao entiteta ostvarit ćemo dugoročni rast i u konačnici razviti konkurentske prednosti koje druge države nemaju. Slobodno tržište jedino je mjesto na kojem ćemo oskudne resurse iskoristiti na najbolji mogući način te razviti ideje koje drugi nemaju. Slobodno tržište kolijevka je kreativnosti i zadaća je svake države, omogućiti te uvjete svakom pojedincu.
Slično mišljenje dijelila je i Kate Sheehan, post doktorantica na Insitutu za slobodna tržišta (Free Market Institute) koja je naglasila ulogu države koja se mora drastično smanjiti da bi slobodno tržište moglo postojati. Pojednostavljenje procesa poduzetničkih pothvata, smanjenje troškova državnih institucija i općenito reduciranje ogromnog državnog aparata, dovest će ne samo do ekonomskog rasta, već i do promjene percpecije mladih pojedinaca o mogućoj poduzetničkoj budućnosti koja im se pruža u Hrvatskoj.
Ekonomski rast iz perspektive Europske unije dao je Pieter Cleppe, ugledni stručnjak organizacije "Open Europe". On je razbio zabludu koje zemlje imaju misleći da same donose svoje odluke jer nalaže da se većina državnih odluka unutar EU donosi baš u Bruxellesu gdje se nalaze najveća tijela Europske unije. Na primjerima raznih zemalja poput Grčke, naveo je bitnost vlastite valute, a ne naglog prelaska na euro kao zajedničke valute te naglasio sporo, ali početno razvijanje slobodnog tržišta u okviru Europske unije kao velike svjetske zajednice. Države kao Hrvatska, ali i sve ostale zemlje trebale bi bolje ulagati i trošiti novac iz eurospkih fondova i biti dovoljno mudre u investicijama kako bi omogućile napredak države i svakog pojedinca u njoj.
Šonje: Hrvatska ima čak 1400 poduzeća u državnom vlasništvu
Raspravu o ekonomskom rastu završio je Velimir Šonje, ugledni hrvatski ekonomski analitičar, istaknuvši kako cijela situacija zaista nije toliko loša. Zemlje poput Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih država, samo su neki od primjera da je rast moguć i uz krizu uz pravilno korištenje resursa i stvaranje pravilnog poslovnog okruženja ugodnog za sva poduzeća željna napretka. U Hrvatskoj je privatni sektor u premalom postotku zastupljen u odnosu na javni sektor što predstavlja problem velikih troškova, premalih budžeta, nepravilne raspodjele novčanih sredstava (25% BDP-a čine troškovi države) te nemogućnosti razvitka. Hrvatska kao mala zemlja sa čak 1400 poduzeća u državnom vlasništvu, daje dojam vrlo neozbiljne konkurentske okoline koja je preduvjet za razvitak privatnog sektora i sammim time stvaranje ekonomskog rasta koji će dovesti do povećanja zapošljivosti i rasta BDP-a.
Kibbe: Vjerovanjem u vlastite mogućnosti razvile su se nezamislive ideje
Druga panel rasprava vodila se na temu kreativnosti u poduzetništvu te kako tu kreativnost osloboditi i postići uspješnije poduzetničke pothvate. Ružica Brečić, sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu moderirala je ovu raspravu i uvela nas u tematiku i smisao djelovanja ove međunarodne konferencije te njenu bitnost u svijetu. Matt Kibbe iz Freedom Works, jedan od predstavnika američkog Tea Party pokreta naglasio je važnost slobode u današnjem svijetu, posebice u ekonomiji. Uz korištenje interneta i mogućnosti koje se danas nude, mladi ljudi u Hrvatskoj, ali i šire mogu koristiti svoje znanje i stvoriti ideje novog doba. "Sloboda jest preuzimanje odgovornosti za ono što nam je najbitnije", ističe Kibbe.
Po njegovom mišljenju, dok god se država upliće u djelovanje , pojedinci će pronalaziti izgovore kojima će izbjegavati direktan pristup i sudjelovanje na tržištu. Za njega su poduzetnici vizionari koji teže gledati u budućnost i oni "stoje na ramenima prošlosti" te ju koriste kao temelj za daljnji razvitak svojih ideja. Kibbe je inspirativno naglasio da je država ta koja mora osigurati uvjete za neuspjehe, kao i za uspjehe koji će potaknuti svakog pojedinca da oživi svoj poduzetnički duh i ostvari promjene u koje on vjeruje. Samo organizacijom vlastitih ideja, samoinicijativom i vjerovanjem u vlastite mogućnosti, čak i kad je to najteže, razvile su se nezamislive ideje.
Grubišić: Vidljiva je nejednakost javnog i privatnog sektora
U ovoj raspravi sudjelovali su i hrvatski poduzetnici Andrej Grubišić, vlasnik poduzeća Grubišić i partneri te Ilija Tokić, vlasnik poduzeća Tokić autodijelovi koji su prikazali svoju perspektivu djelovanja u Hrvatskoj te probleme sa kojima se neprestano suočavaju kao poduzetnici u hrvatskom regulatornom sustavu. Grubišić je iznio svoje viđenje situacije u deset točaka i naglasio kako smatra da je utjecaj države i udio javnih poduzeća u RH pretjerano velik što ograničava razvitak privatnog sektora do punog kapaciteta. Nejednakost privatnog i javnog sektora vidljiva je u plaćama pojedinaca, u percepciji ljudi, ali i u motivaciji koju radnici imaju koja u potpunosti biva oslabljena u javnom sektoru. On smatra da glavni problem leži u ljudima koji su neskloni promjenama jer su "ušuškani" u sigurnost i time izbjegavaju rizike koji će dovesti do boljih ideja i rasta. Javni sektor ograničavajući je faktor razvitka, kaže i Tokić kojeg najviše zabrinjava sporost provođenja odluka u privatnom sektoru. Sve investicije i ideje koje bi htjeli ostvariti uvelike su uvjetovane sporim birokratskim aparatom i hijerarhijom koja u početku umanjuje promjene koje bi se mogle dogoditi i značajnost koju bi mogle donijeti.
Ovu raspravu zatvorili su Richard Zundritsch te Kerry Halferty Hardy, oboje stručnjaci u polju ekonomije te poduzetnici. Zundritsch, član uprave Hayek instituta te Austrian Economics Centra naglašava važnost buđenja poduzetničkog duha u mladim generacijama kao ključnog faktora za promjene. Halferty, koja radi za organizaciju Alcuin Advisors LLC sa prebivalištem u Francuskoj, a podrijetlom iz Texasa, naglasila je povezanost dvaju zemalja po veličini, a razdijeljenost po stupnju razvitka. Iznoseći podatke raznih istraživanja u Francuskoj, deklarira ju kao "nanny state" gdje je država ta koja pruža presedan sigurnosti i stabilnosti što je stavlja na pijedestal u očima svih njenih građana. Zaposlenje u javnom sektoru san je većine francuskih studenata, a poduzetničkog duha kronično manjka. Nasuprot tome Texas je zemlja sa niskim stupnjem državne intervencije gdje poduzetništvo cvjeta, ljudi su motivirani i rade različite poslove, kreativnost je njegovana i poticana u svakom segmentu.
"Socijalna država najmanje pomaže siromašnima"
Na trećem panelu "Zablude socijalne države" sudjelovali su hrvatski zagovornici slobodnog tržišta čiju je raspravu moderirao ekonomski bloger Luka Popov, a uvodnu riječ održao Sven Sambunjak stručnjak za plemenite kovine i osnivač najpoznatije libertarijanske grupe na društvenim mrežama. Na panel raspravi sudjelovali su Daniel Hinšt iz Centra za javne politike i ekonomske analize te Krunoslav Šarić, član udruge "Lipa" i ekonomski bloger.
Sambunjak je rekao da socijalna država najmanje pomaže siromašnima, a svodi se da su smo dužni pod prijetnjom sile pomagati drugima. To je ropstvo, smatra Sambunjak. Ujedno se stvara moralni hazard s pasivnom rezignacijom jer se ne isplati raditi.
"Sada smo u terminalnoj fazi socijalne države, a još nitko od političara neće reći da novca nema. Umjesto toga, političari će često govoriti: ja ću riješiti vaše probleme i podići razinu socijalne sigurnosti. Dakako, naglo i trenutno gašenje socijalne države nije dobro, nego je potrebno prijelazno rješenje zbog siromašnih akutnih bolesnika i umirovljenika te dijela državnih službenika. Nema besplatnog školstva, a profesori ionako studentima ne spominju stvari iz aktualne ekonomije, pogotovo ne iz perspektive Austrijske ekonomske škole", zaključio je Sambunjak.
Krunoslav Šarić iz Udruge Lipa istaknuo je da je najveći generator državne potrošnje mirovinski sustav. Oslanjamo se na sustav međugeneracijske solidarnosti koji je izmislio Bismarc. Ipak, u njegovo vrijeme, prosječna životna dob bila je 62 godine, a radni vijek 60 godina. Onda je jasno da je takav sustav mogao opstati. Danas je situacija posve drugačija, a u Hrvatskoj je omjer zaposlenih i umirovljenika već 1:1. Brojke jasno govore kako država i dalje raste, dok neki govore o bolnim rezovima, upozorio je Šarić.
"Nadajmo se da EU neće ići socijalnim putem SAD-a"
Daniel Hinšt iz Centra za javne politike i ekonomske analize istaknuo je da je velika je zabluda da više socijale znači i više blagostanja.
"Trebamo više slobode i prilika za rad, a socijalna pomoć treba biti targetirana stvarno potrebitima, umjesto onima koji ne žele raditi. Ipak, prvo i radije treba vidjeti gdje su dobrovoljni izvori pomoći, što zahtijeva angažman u zajednici. Zabluda je da progresivno oporezivanje vodi većoj socijalnoj državi. Flat tax iskustva Estonije i Slovačke pokazala su upravo da je došlo do rasta poreznih prihoda. Socijalna država blagostanja generator je rastućih javnih dugova koji su već sada veliki teret na mlade i buduće generacije. Sve će se to i kroz dodatne poreze platiti. Statistike o javnom dugu nisu cijela slika. Implicitni javni dugovi su daleko viši, pa su primjerice u Njemačkoj već odavno premašili 400% BDP-a, a u Francuskoj 500% BDP-a. To su trenutni statistički zabilježeni javni dugovi i sva već obećane a još nefinancirane obveze (unfunded liabilities), prije svega u mirovinskim sustavima.
U njemačkom jeziku za dug postoji lijepa riječ: 'Schuld', što ujedno znači i krivnja. Također, velika je zabluda da kršćanstvo ima ikakve veze sa socijalizmom. Kršćanski je pomagati drugima i to dobrovoljno. Danas je mala motivacija dobrovoljno pomagati kada se već plaćaju veliki porezi na socijalnu državu. Dobra je strana Europske unije što u svojoj nadležnosti nema socijalnu politiku, već je to stvar država članica. S druge strane, Sjedinjene Države su pervertirale načelo federalizma, pa na federalnoj razini rapidno rastu troškovi socijalnih naknada, pogotovo za Obamacare. Nadajmo se da naša Europska unija neće ići socijalnim putem SAD-a, nego će se fokusirati na svoje temelje – slobode unutarnjeg tržišta i natjecanja", rekao je Hinšt.