Foto: Facebook
MOJ NAM je posinak jučer javio da je u Orašju. Gdje je danas ne znamo ali smo sigurni da on i njegova grupa koja broji dvadeset mladića iz čitave Hrvatske, svi vrhunski obučeni profesionalci, pokušavaju mutnoj vodi oteti sirote ljude koji su ostali bez ičega. Dok naši hrabri dečki provode dane i noći u vodi do grla opsjednuti potrebom da pomognu bližnjemu svome, što rade hrvatski multimilijunaši i milijunaši?
Što rade ti dečki danas dok veliki dio Hrvatske tone u vodu, mulj i nesreću?
U jednom našem dnevniku gledamo fotku na kojoj se smiješe Tedeschi i “Maja”. “Maja” nema prezime ali ipak kužim da je to multimilijunaševa žena koja je u Kopenhagenu jučer ili prekjučer, ne držite me za riječ, proslavila pedeseti rođendan.
Nemate pojma kako je taj Tedeschi otkačen lik. On je u tajnosti u poznati kopenhaški hotel pozvao osamdesetak prijatelja iz Hrvatske a Maju je odveo u London da pedesetogodišnja Maja ne skuži da će proslaviti rođendan u Kopenhagenu. Pretpostavljam da joj je, prije nego su ušli u privatni avion, krpom prekrio oči a onda je krpu smaknuo u onom hotelu.
Kužite? Koje ludilo? Koji pažljivi lik? Koja je to ljubav?! Pa je upalio svjetlo. Ona Maja je ugledala 80 pari hvatskih očiju i isto toliko usta koja su pjevala, sretan rođendan ti, sretan rođendan ti, sreeeeeeeeeeeeetan… Tu su bila i dva svjetska benda. I kuhar zbog koga je Maja bila baš tamo. Lik sprema neke sendviče u kojima bi se naša Maja udavila.
Imaju li trunak srama svi ti todorići, tedeskiji ...
Jebote! Jebote! Imaju li trunak srama svi ti todorići, tedeskiji i pitaj boga kako se sve ne zovu. Njihove maje ne bi u Kopenhagenu žvakale da njihovi muževi nisu oderali kožu s leđa onima koji se upravo ovoga časa dave, ili leže u nekom prihvatnom centru ili na krovu kuće čekaju helikopter ili gledaju kako im se utapa jedina krava ili boga mole da im nepokretna baka umre na rukama a ne u podivljaloj vodi.
Jebe se njima.
Ni jedan od tih još se nije oglasio i učinio nešto da nesretnicima koji su zaista ostali bez svega pomogne na bilo koji način. Nitko normalan u Hrvatskoj ni od jedne od 280 hrvatskih maja ne očekuje da sa sebe skinu dizajnerske krpice pa da se upute prema nekom sabirnom centru i tu krenu beskućnicima dijeliti hranu.
Neće to učiniti jer tim našim majama nitko nije rekao: “Ej, maje, to se u svijetu nosi.” Da se ovakva katastrofa dogodila Britaniji njihova princeza ne bi slavila rođendan jer je slavlje u zemlji koja tone neprihvatljivo.
Znam. U gluhe uši. Naši su multimilijunaši prva generacija razbojnika pa njihov potpuni nedostatak kućnog odgoja, od njih ne treba tražiti empatiju, moramo prepoznati kao nešto što je njihova suština.
U našoj se zemlji dijelimo na ljude koji se dave vodom i spodobe koje se guše u specijalnim sendvičima. Ovih mi dana stalno na pamet pada ona Marija i oni kolači.
Sve isto, a ipak nije isto. U Hrvatskoj nema giljotina.
Vedrana Rudan, rudan.info