Ilustracija: Arhiva
ZBOG ogorčenja, kojeg je prouzrokovalo otkriće da je Goldman Sachs pretovaranjem aluminija i produžavanjem rokova isporuke umjetno dizao cijene metala, banka je morala odsutati od svoje prakse manipuliranja cijenama.
Pritisci pivara i drugih velikih potrošača aluminija su označili kraj svakodnevnog plesa kamiona Goldman Sachsa, koji su između skladišta u Detroitu premještali zalihe aluminija i investicijskoj banci donijeli milijune te povećanje cijene aluminija, zbog čega su potrošači i poduzeća u minule tri godine izgubili pet milijardi dolara.
Goldman je također produžavanjem rokova isporuke 1,5 milijuna tona aluminija zaradio oko 720.000 dolara dnevno, dok su vlasnici aluminija čekali na zalihe kovine po 16 mjeseci, čemu su prethodili cjenovni pritisci.
Iako je Goldman relativno brzo reagirao na val ogorčenja i obećao korisnicima svojih skladišta hitnu opskrbu aluminijem, društvu Superior Extrusion koje proizvodi aluminijske cijevi, te rezličite proizvode od metala, na kraju je ipak prekipjelo. Protiv Goldmana i Londonske buzze metala (LME), čiji suvlasnik je bio Goldman još prošle godine, uložio je tužbu zbog navodnog antikonkurentskog ponašanja i monopolističkog skladištenja aluminija.
LME i Goldman su negirali optužbe, pri čemu se jedna od najpoznatijih investicijskih banaka poziva na podatak da je cijena aluminija od svog vrhunca 2006. godine pala za 40 posto. Iako se podatak može tumačiti kao dokaz da Goldman koji kontrolira više od tri posto svjetskih zaliha aluminija, ne utječe na razinu cijena, mnogi to spore i tvrde da bi cijene bez aktivnosti velikih banaka bile još niže.
I ne samo aluminija, nego i drugih sirovina, u koje su minulih godina intenzivno ulagale neke najveće svjetske banke.