VELIKI rovovi, isprekidani tek osmatračnicama i puškarnicama, prostiru se dokle god seže pogled. "Digni glavu iz rova i upucat će te", kazao je mladi armenski vojnik reporteru Reutersa, dok pažljivo osmatra azerske položaje, udaljene nekih 400 metara.
Pitanje je dana kada će sukob eskalirati
Gorski Karabah proglasio je nezavisnost nakon raspada SSSR-a, ali je pritom okupirao još veće područje Azerbejdžana nego li mu "originalno pripada". Azerski političari danas sve češće izlaze u javnost s tezama kako će vratiti kontrolu nad svojim državnim teritorijem. Međutim, Gorski Karabah danas je zapravo jedna velika tvrđava na uzvišenom položaju, potpuno opkoljena rovovima i vojnim položajima.
Armenci i Azeri tako se već godinama svakodnevno gledaju preko nišana, a sporadične pucnjave nisu rijedak slučaj. Samo u lipnju u takvom je puškaranju poginulo devet osoba. "U jednom trenutku izmjena vatre više neće biti ograničena samo na ručno oružje. Jedna strana će napasti drugu s teškom artiljerijom. Tad možemo imati scenarij u kojem druga strana uzvraća zračnim napadom, a onda kreće kaos", upozorio je u razgovoru za Reuters Rasim Musabayov, nezavisni zastupnik u azerbejdžanskom parlamentu.
Novi rat bio bi puno destruktivniji od onog iz devedesetih
Šanse da će se ijedna strana svjesno upustiti u otvoreni rat su ipak male. Iako azerski političari često govore da će vratiti kontrolu nad Gorskim Karabahom, očito je kako je u pitanju samo osvajanje politički poena igranjem na kartu nacionalizma. Azeri znaju da bi u slučaju rata morali opkoliti Gorski Karabah, odsjeći mali koridor prema Armeniji i zatim sporo napredovati prema gradovima. A topografija sugerira kako su branitelji na puno boljem položaju. Pritom postoji mogućnost da bi se i čitava Armenija uključila u sukob.
Iako je vojni proračun Azerbejdžana veći od ukupnog proračuna Armenije, međusobna mržnja je toliko jaka da bi obje strane sigurno išle do kraja. Za razliku od rata s početka devedesetih, ovo ne bi bilo lo-tech rat. I vjerojatno ne bi bio lokaliziran samo na područje Gorskog Karabaha, jer su politički ulozi danas veći.
Savezništva i regionalne implikacije
Ukoliko azerbejdžanski plinovodi i naftovodi bude ugroženi, kao i nuklearke u Armeniji, stvar bi mogla potpuno eskalirati. Zatim treba uzeti u obzir i regijska savezništva. Azerbejdžan ima potpisano savezništvo s Turskom, članicom NATO-a, što znači da su reperkusije bilo kakvog vojnog konflikta automatski veće. Turska je zatvorila svoju granicu s Armenijom, a animozitet ovih dviju država dobro je poznata stvar.
Armenci pak mu računati na potporu svoje "kršćanske braće" Rusa. Rusi u Armeniji imaju svoje baze, a "državnost" Gorskog Karabaha bitna im je i iz političkih razloga, jer je ta situacija slična onoj u Abhaziji i Južnoj Osetiji. Iran je u prošlom ratu bio neutralan, ali u zadnje vrijeme su odnosi Teherana s Bakuom na iznimno visokoj razini.
"Ukoliko se napetosti nastave i eskaliraju, one neće biti limitirane na lokalni i regionalni okvir. Imat će velik geografski domet", kazao je samoprozvani predsjednik Gorskog Karabaha Bako Sahakyan. "Gorski Karabah je integralni dio Armenije. Obični ljudi to tako vide i shvaćaju. Učinit ćemo sve da sačuvamo naše zemlje", dodao je armenski nadbiskup Pargev Martitosyan.
Azeri nisu spremni za rat
Diplomati i analitičari smatraju kako je praktično nemoguće da Azeri efektivno vrate kontrolu nad Gorskim Karabahom. Ukoliko bi i došlo do rata, sve bi završilo dugotrajnom izmjenom vatre, ali bez velikog progresa. Isto smatraju i azerski vojni stručnjaci. "Mislim da naša vojska ima snage za ratovanje od mjesec li dva dana, ne više. Ukoliko se oduži, to će postati rat u kojem će morati sudjelovati cijelo društvo, a ne samo vojska. Mislim da društvo moje zemlje nije spremno na rat", kazao je Yusif Agayev za Reuters.
Tako će Gorski Karabah i dalje ostati mina na Kavkazu, čija bi eksplozija mogla destabilizirati čitavu regiju. Unatoč povremenom obostranom izljevu bijesa, čini se kako obje strane dobro da znaju da je ovaj status quo, iako nije idealan, daleko bolji totalnog rata.