Hrvatska će od EU-a za zapošljavanje "izgubljene generacije" mladih dobiti 128 milijuna eura

Ilustracija: Arhiva

DA VIŠE od pet i pol milijuna NEET-sa, kako u Europi nazivaju nezaposlene mlade ljude, ne bi postali izgubljenom generacijom, Europska komisija osmislila je program "Garancija za mlade" za koji je do 2020. osigurano šest milijardi eura, od kojih će Hrvatska, sada je već izvjesno, dobiti oko 128 milijuna eura.

Prvih nešto više od 60 milijuna moći ćemo povući iz Europskog socijalnog fonda nakon što bude usvojen europski proračun za petogodišnje razdoblje, što se očekuje tijekom ovog mjeseca, a ostatak u sljedeće dvije godine, objasnio je u razgovoru za Hinu glasnogovornik Ministarstva rada i mirovinskog sustava Krunoslav Vidić.

Na razini Europske unije stopa nezaposlenosti mladih iznosi 23,5 posto što znači da je bez posla oko 5,6 milijuna ljudi u dobi od 15 do 24 godine. Nazvani su NEET-sima što je skraćenica od "not employed, not in education, not in training" (nisu zaposleni, ne školuju se, ne pripremaju za posao).

U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti mladih iznad 50 posto, što znači da je među nezaposlenima svaka treća osoba između 15 i 29 godina.

"Garancijom za mlade" Hrvatska bi im trebala omogućiti da se zapošljavaju u roku četiri mjeseca nakon što dođu na burzu rada, a do trenutka kada će se svakoj mladoj osobi moći ponuditi kvalitetan posao, nastavak obrazovanja, naukovanje ili vježbeništvo, proći će oko tri godine.

Do tada će se, ističe Vidić, provesti brojne reforme koje će se financirati iz Europskog socijalnog fonda s oko 66,35 milijuna eura, te s dodatnih 61,82 milijuna eura iz priključenog fonda Inicijativa za zapošljavanje mladih (ESF).

Kada se EU sredstvima doda sufinanciranje iz državnog proračuna, dolazi se do velike brojke od oko 144 milijuna eura kojima će se do 2020. provoditi i financirati "Garancija za mlade", naglašava Vidić.

Savjet razradio 44 mjere za zapošljavanje

Iako se u "Garanciji" govori o mladima od 15 do 25 godina, jer tako mlade osobe u radnoj snazi prepoznaje Međunarodna organizacija rada i Europski ured za statistiku, mnoge su države članice, pa tako i Hrvatska, odlučile "Garancijom" obuhvatiti i one koji su u dobnoj skupini od 25 do 29 godina.

Kroz nekoliko tjedana Ministarstvo očekuje službenu informaciju hoće li se sredstva moći proširiti i na tu dobnu skupinu. U slučaju da sredstva budu usmjerena samo na skupinu od 15 do 25 godina, za one starije koristit će se sredstva iz državnog proračuna i ESF-a, kaže Vidić.

Zbog izrade mjera i njihove provedbe lani je uspostavljen savjet od ukupno 17 različitih partnera koji je razradio 44 različite mjere koje obuhvaćaju reformske procese te programe i projekte koji će se provoditi, navodi Vidić.

Radi se o širokom rasponu detektiranih područja razvoja - od pružanja kvalitetnog savjetovanja o izboru karijere koje treba započeti još u osnovnoj školi, do usklađivanja sustava obrazovanja, posebno strukovnog, sa stvarnim potrebama na tržištu rada, i to kroz prilagodbu upisnih kvota. Mjerama je obuhvaćeno i osnaživanje sustava učenja na radnom mjestu, poticanje nastavka obrazovanja u višem stupnju i povećanje kvalitete obrazovanja, uz što više praktičnog rada.

"Garancijom" se želi obuhvatiti što širi krug mladih nezaposlenih osoba, a prioritet su mladi s nižim kvalifikacijama i visoko obrazovani bez radnog iskustva, jer analize pokazuju da najteže dolaze do zaposlenja. Vidić kaže da državi treba osmisliti mjere, a na mladima je da se uključe, što se očekuje i od poslodavaca koje treba poticati na razvoj pripravničkih mjesta i primanje vježbenika, kako bi mladi Hrvati bili što konkurentniji na našem, ali i europskom tržištu rada.

Lani je posredovanjem Zavoda zaposleno 54.847 osoba do 25 godina, što je 25,2 posto od ukupno zaposlenih 217.179 osoba. Najviše mladih nezaposlenih do 25 godina, njih 81,2 posto, ima srednjoškolsko obrazovanje, s osnovnim obrazovanjem ih je 8,4 posto, a isto toliko je visoko obrazovano.

Svrha obrazovanja šira je od potrebe za pojedinim strukama

U izradi plana sudjelovala je i Mreža mladih Hrvatske, a njezin član Nikola Buković ocjenjuje da je uz neke nedorečenosti plan dobar, ali je dobrano zakasnio.

Još 2010. predlagali smo osnivanje radne grupe koja bi izradila koncept za mlade, ali nažalost tek u jesen prošle godine krenulo se s izradom plana. No, bolje ikad nego nikad, ističe Buković i dodaje kako problem tranzicije mladih iz obrazovanja na tržište rada nije nastao preko noći.

Govoreći o upisnim kvotama koje bi bile uvjetovane tržišnim potrebama, Buković naglašava da svrha obrazovanja ima širu dimenziju od potrebe za pojedinim strukama.

Primjerice, sociolozi na razvijenom tržištu nemaju problema jer poslodavci itekako prepoznaju njihove kompetencije koje im mogu pomoći u podizanju proizvodnje, dok je kod nas to gotovo zanemareno, jer naše tržište to ne percipira.

Svoditi svijet obrazovanja i svijet rada na kvote je problematično, smatra Buković i ističe da se u rješavanje nezaposlenosti mladih trebaju uključiti svi, poslodavci, Vlada i šira društvena zajednica.

Profesorica iz Instituta za društvena istraživanja Vlasta Ilišin kaže da mjere koje će pospješiti zapošljavanje mladih treba pozdraviti, no one teško mogu biti efikasne dok općenito nema zapošljavanja. Kakve se mjere za zapošljavanje mladih mogu primijeniti kada se ne mogu zadržati ni postojeća radna mjesta, pita Ilišin.

Uz smanjenje profita zaposliti što više ljudi

Mjere od godine dana nisu rješenje, ali bolje išta nego ništa. Puno toga djeluje destimulirajuće, ali ankete kažu da mlade u Hrvatskoj još nije preplavio pesimizam, a veliku ulogu u tome ima i povezanost s obitelji. Ima tu i tradicije, pa bez obzira na veliku nezaposlenost naši mladi žele osnovati obitelj i imati djecu, kaže Ilišin.

Moderna društva promoviraju praksu da mladi budu što dulje u obrazovnom sustavu, jer novi poslovi traže sve veću stručnost, a to je i način da ih se drži izvan tržišta rada.

Velika nezaposlenost ili slabo plaćeni povremeni poslovi ili poslovi na određeno vrijeme produbljuju sve više socijalne razlike. Primjerice u Velikoj Britaniji, tvrde tamošnji sociolozi, te su razlike na razini Viktorijanskog doba, jer je omjer između najviše i najniže plaće jedan prema 500, dok je u Italiji taj omjer jedan prema 200.

Upravo to raslojavanje potiče priču o ljudskom dostojanstvu i zašto uopće ljudi žive. Čovjek se mora realizirati kroz rad i od tog rada mora živjeti. Treba razmisliti o redistribuciji, odnosno da se uz smanjenje profita može zaposliti što više ljudi.

Ponovo će se, izgleda, trebati boriti za ideal "tri osmice", za sigurnost radnoga mjesta, za minimalnu kvalitetu ljudskog života. Trebamo se svi pitati čemu služe napredak i tehnologija ako ne radimo za dobrobit zajednice, poručuje Ilišin.

"Garancija za mlade" izrađena je na iskustvima Austrije i Finske u kojima je nakon programa i ulaganja uvelike smanjena stopa nezaposlenosti mladih. U Austriji ona iznosi 8,7 posto.