Foto: Željko Hajdinjak / Cropix
HRVATSKA se opet podijelila.
Godinama se dijelila na ljevičare i desničare, ustaše i komuniste, hadezeovce i esdepeovce, eurofile i eurofobe, vjernike i ateiste, liberale i socijalce, tajkune i kmetove, Denis Kuljiš čak je u svojoj notornoj analizi povukao granicu između primitivne i urbane Hrvatske.
A danas je na snazi nova podjela Hrvatske: na onu na proračunu i na burzi.
Prva ne strahuje od otkaza, ne kasni joj plaća, potpisuje kolektivne ugovore, prima božićnice i regrese, uživa premijersku zaštitu od pritisaka rejting agencija, spašava se rezova i restrukturiranja, uzda u neprozirnu birokratsku strukturu, a kad dođe u pitanje njezin opstanak, krene u štrajk i predloži krizni porez.
Ili se pak velikodušno odrekne božićnice.
Na putu prema burzi
Druga Hrvatska ostaje bez posla i bez plaće, pada kao žrtva restrukturiranja i pohlepe poslodavaca, može samo sanjati o regresu i božićnici, ne uživa zaštitu politike, a kad njezin opstanak dođe u pitanje, izađe na izbore i glasa za politiku koja opet najviše vodi računa o onoj drugoj, proračunskoj Hrvatskoj.
Tu je i treća Hrvatska. Ona koja hrani i jednu i drugu Hrvatsku, ali svakoga dana njezin sve veći dio pridružuje se onima na burzi. Ona je ionako rezervirana za otpuštene iz realnog sektora.
Ne bi pomoglo
Ova podjela je paušalna, pomalo i nategnuta, možda čak i anegdotalna, ali od nje se ne može pobjeći u trenutku kad predsjednik Vlade izjavljuje da bi morao otpustiti trideset tisuća ljudi iz državnog i javnog sektora, ali on to neće učiniti. Jer to ne bi pomoglo.
"Kad bismo slušali rejting agencije, otpustili bismo 30 tisuća ljudi, smanjili mirovine i plaće. I za to bi nam rekli Bravo", kazao je Zoran Milanović. "A kad to ne bi rezultiralo rastom, a vjerojatno ne bi, onda bi nam srušili rejting deset puta".
Zato on to ne želi učiniti. Ako već nema rasta, onda neće biti ni ušteda.
350 tisuća i raste
Zato svakoga dana na burzi završi novih tisuću ljudi iz realnog sektora. Prema zadnjim podacima, njih preko 350 tisuća. U birokraciji, međutim, još se pouzdano ne zna ni koliko je zaposlenih, spominje se 245 tisuća ljudi, a kamoli koliko je od toga broja višak.
Međutim, koliki god on bio, svi bi oni trebali sačuvati radno mjesto, primati sigurnu plaću i pritom uživati punu zaštitu države kao poslodavca. Milanović kao da želi vlastitim primjerom poslati poruku drugim hrvatskim poslodavcima: koliko god da vam je teško, nemojte otpuštati ljude.
Jer to ionako neće dovesti do gospodarskog rasta.
Država kriva za pad rejtinga
Svuda se govori o restrukturiranju, režu se plaće i smanjuje broj ljudi - osim u državnom aparatu. Umjesto toga, dižu se porezi i pojačava državna presija da bi se napunio ionako preopterećeni državni proračun, onaj kojeg su Vladina ministarstva u protekloj godini probila za više od tri milijarde kuna, što je pak bio jedno od razloga zbog čega je Hrvatskoj srušen kreditni rejting.
Vlada, međutim, za sve optužuje privatne poslodavce koji moraju otpuštati da bi preživjeli. Za razliku od ove vlasti koja ne želi otpuštati da bi preživjela.
Zli stranci
I upravo kao što su profesionalni domoljubi godinama optuživali Haški sud zbog progona hrvatskih ratnih zločina, zanemarujući činjenicu kako je taj tribunal ustavnim zakonom proglašen dijelom hrvatskog pravosuđa, tako premijer Milanović optužuje strane rejting agencije za pritisak da Vlada otpusti par desetaka tisuća ljudi iz državnog sektora.
Zanemarujući činjenicu da je dobar dio njegovih birača upravo zbog toga glasao za njegovu koaliciju.
I da veliki dio domaćih stručnjaka, ekonomista i poslodavaca traži to isto: racionalizaciju i smanjivanje državnog aparata, čišćenje proračunskih parazita, smanjenje birokracije, rezanje suvišnih općina i gradova.
A premijer baš neće.
On je svjestan kojoj Hrvatskoj pripada.