Foto: Cropix
DANAS se obilježava 18. obljetnica genocida koji su nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Srebrenice 1995. počinile snage bosanskih Srba. Uz odavanje počasti ubijenima obavljen je pokop posmrtnih ostataka 409 žrtava. U srpanjskim danima 1995. godine na području Srebrenice ubijeno je više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka. Rezolucijom Europskog parlamenta iz 2009. godine, 11. srpnja proglašen je Europskim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U Federaciji BiH 11. srpnja je dan žalosti.
Povodom osamnaest godina od genocida u Srebrenici, Žene u crnom održale su jučer u centru Beograda mirovnu akciju: Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici!
Intoniranjem državne himne Bosne i Hercegovine, učenjem Fatihe i minutom šutnje u Srebrenici je počeo program obilježavanja 18. godišnjice genocida u Srebrenici.
U Memorijalnom centru Potočari danas je obavljen ukop 409 žrtava genocida. Najmlađa žrtva je novorođenče Have i Hajrudina Muhića, koja je dobila ime Fatima. Danas su ukopana i 44 srebrenička dječaka. Najstarija žrtva imala je 76 godina.
U Potočare su pristigli brojni domaći i međunarodni dužnosnici
Prisutnima su se obratili Ćamil Duraković, načelnik Općine Srebrenica, Patricka Moon, ambasador SAD-a u BiH, koji je uz ostalo pročitao poruku američkog državnog tajnika Johna Kerryja. U poruci je uz ostalo navedeno kako SAD pozdravlja nastojanja onih koji rade na pronalaženju pravde za žrtve i povratku građana u njihove domove.
Komemoraciji prisustvuju Abdullah Humd H. Al-Harbey, predsjednik grupe prijateljstva za suradnju s Parlamentarnom skupštinom BiH, Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, Denis Bećirović, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Peter Sorensen, šef Delegacije EU u BiH, predsjedavajući Predstavničkog doma PFBiH Fehim Škaljić, predsjednik FBiH Živko Budimir i drugi.
U Potočare su pristigli građani iz svih dijelova BiH. Po registracijskim tablicama autobusa i privatnih automobila može se vidjeti da su tu građani od Bihaća do Goražda, od Doboja do Mostara. Veliki je broj članova obitelji žrtava pristiglih i iz inozemstva - SAD-a, Australije, zapadne Europe i drugih krajeva svijeta.
Cameron: Srebrenica je najbolniji primjer što mogu učiniti nekontrolirana mržnja, diskriminacija i zlo
Premijer Velike Britanije David Cameron u izjavi povodom obilježavanja 18. godišnjice od genocida u Srebrenici kazao je da je Srebrenica najbolniji primjer što mogu učiniti nekontrolirana mržnja, diskriminacija i zlo.
Podsjetivši da su snage bosanskih Srba predvođene Ratkom Mladićem na današnji dan zauzele Srebrenicu, a da je u narednim danima smrtno stradalo više od osam tisuća muškaraca i dječaka, Cameron je rekao da i dalje osjeti stravu i zgražanje prema ovom događaju. Izrazivši sućut svim obiteljima stradalih Srebreničana, Cameron je naglasio važnost pamćenja povijesti i napomenuo da je ove godine vlada po prvi put u Londonu održala ceremoniju "Sjetimo se Srebrenice".
"U Bosni i Hercegovini su se mnoge stvari promijenile od 90-tih godina naovamo. Nasilje više ne vreba kao crna sjena iznad glava ljudi. Ako želi osigurati mjesto u EU-u i NATO-u te iskoristiti sve svoje potencijale, BiH mora još mnogo napredovati kako bi postala stabilna i prosperitetna država“, smatra Cameron. Naglasivši spremnost Britanije da pomogne BiH na njenom putu razvoja, Cameron je kazao da je najbolji put za osiguranje stabilnosti i mira u toj zemlji upravo odavanje vječne počasti sjećanju na Srebrenicu.
"Beograd je još uvijek grad poricanja genocida"
"Beograd je još uvijek grad poricanja genocida. Žene u crnom nastavit će s izgradnjom živog spomenika na različite načine. Na taj način izražavamo žaljenje prvenstveno zbog ubijanja ljudi, ali i zbog ubijanja simbola života. I ovim činom ponavljamo da su ubijeni u genocidu u Srebrenici ostavili neizbrisiv trag u našim životima i da ćemo njegovati pamćenje na njih", poručila je Zajović.
Sudjelovanjem na svečanosti danas u Skupštini Srbije, gdje će predsjednik i vicepremijer Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić oficirima Škole sigurnosti dodjeljivati značke i sablje, odnosno organiziranje tog događaja na dan obilježavanja genocida u Srebrenici predsjednica Žena u crnom nazvala je ruganjem žrtvama.
"To znači koliko su promjene u Srbiji lažne i kozmetičke. Koliko to njih uopće ne zanima. Mi znamo što su oni bili devedesetih i da su se oni promijenili samo da bi obranili svoje pozicije. Nama ne mogu sipati prašinu u oči", naglasila je Staša Zajović, podsjetivši da su Žene u crnom bile na potjernicama Srpske radikalne stranke (SRS), bivše stranke Vučića i Nikolića, kao i da im se prijetilo ubojstvima.
Žene u crnom najavile su da će danas biti na komemoraciji u Potočarima kod Srebrenice, gdje će u Memorijalnom centru biti ukopano 409 posmrtnih ostataka identificiranih žrtava genocida.
Duraković: Naša poruka je pravda, istina, dostojanstvo i opstanak
Ovdje smo da bi sami sebe opominjali i napominjali na genocid počinjen u srpnju 1995. godine u Srebrenici, istaknuo je Ćamil Duraković, načelnik Općine Srebrenica danas u Memorijalnom centru Potočari.
"Htjeli su da se zatre trag bošnjačkog naroda na obalama krvave Drine. Ovdje u Memorijalnom centru u Potočarima leže i ležat će najbolji od nas. Ovdje su kosti onih koji da nisu ubijeni, danas bi bili punoljetni. I novorođena beba, koja će danas biti ukopana, danas bi bila punoljetna. Naše kćeri i sinovi koji su imali sreću preživjeti genocid sa nama sada šalju poruku da nas ništa ne može zaustaviti u obnovi na prvoj liniji odbrane naše vizije, vizije očuvanja naše zemlje. Naša poruka je pravda, istina, dostojanstvo i opstanak", između ostalog, rekao je Duraković.
On je pozvao i na jedinstvo u cijeloj BiH.
"Naš povratak u Srebrenicu početak je jasne demokratske i pravedne borbe kojom želimo umanjiti razmjere genocida. Imamo odgovornost prema onima, koji leže i ležat će u Memorijalnom centru. Pozivam vas na jedinstvo. Neka s ovog svetog mjesta, gdje su nas doveli pred nestanak, ode poruka da smo opstali i pokažemo da Bosna i Hercegovina nije pala", kazao je Duraković.
Tisuće ljudi u Potočarima
Tisuće ljudi doputovale su još sinoć u Srebrenicu, a mnogi pristižu i danas kako bi odali počast žrtvama najvećeg genocida na ovim prostorima od Drugog svjetskog rata. Najveći broj ovih posmrtnih ostataka je nekompletan jer su pronađeni u nekoliko masovnih grobnica gdje su premještani godinama nakon srpnja 1995. godine u pokušaju prikrivanja stravičnih razmjera srebreničkog genocida.
I danas je u Potočarima pokopano i po nekoliko članova jedne obitelje. Hajdija Omerović ispratit će tri brata za kojima je tragala 18 godina.
"Tek su bili završili školu. Bili su momci. Otac je ostao u bolnici, a babu još nisu našli. Ništa ne znam za nju. Nikad više neće biti moje braće. Ne mogu ih nikada zaboraviti".
Načelnik općine Srebrenica Ćamil Duraković naglašava da je upravo ova činjenica najpotresnije svjedočenje posljedica genocida koji se danas pokušava minimizirati i relativizirati.
"Između 409 žrtava koje ćemo pokopati, imamo 44 dječaka između 14 i 18 godina. Nemam riječi za državu koja do danas, 18 godina nakon rata nije smogla snage, da ako ništa, usvoji zakon o spriječavanju negiranja genocida u Bosni i Hercegovini, koji je dokazan u nizu sudskih presuda", istaknuo je Duraković.
Komemoraciji i pokopu žrtava u Potočarima prisutvovao je velik broj građana, domaćih i stranih političara, predstavnici diplomatskog kora u Bosni i Hercegovini i visoki dužnosnici međunarodne zajednice.
Majka Munira ostala je sama na svijetu
Prije točno 18 godina, u genocidu koji se dogodio u Srebrenici srpnja 1995, srpske vojne i policijske snage ubile su više od 8.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. Iza njih ostale su usamljene majke, supruge, sestre...
Jedna od takvih je i Munira Salihović. Nekada je njena kuća bila ispunjena djecom i ljubavlju, a danas je za nju prevelika i hladna. Početkom rata, 1992. godine, Munira je izgubila dva sina. Poginuli su na kućnom pragu, a za nju je to bio najbolniji trenutak, koji, kako kaže, nikada neće moći zaboraviti, sve i da je pamet napusti. U srpnju 1995. posljednja je sišla u tvornicu akumulatora, prije nego je srpska vojska ušla u Srebrenicu. Njen treći sin i muž nisu uspjeli izaći iz Srebrenice, i svirepo su ubijeni zajedno s ostalih 8.000 svojih sugrađana.
"Nikog nemam od svoje obitelji. Muža sam ukopala, a sina nisam još ni pronašla. Nekad razmišljam, mislim da ga neću ni pronaći. Nisam sa zdravljem dobra, svaki dan sam lošija. Upitno je hoću li dočekati naredni 11. srpnja", novinaru agencije Anadolija (AA) pričala je o svojoj tužnoj sudbini Munira , dok su se u pozadini čuli samo zvuci ptica.
Bol i tuga s godinama ne prolaze.
"Nikad neće proći. Sve više, kako nemam snage za život, sve više me tuga hvata. Dok sam bila malo jača i snažnija, nadala sam se da će doći, pa da ću ih pronaći. A sad, izgubila sam svaku nadu", rekla je Munira za agenciju Anadolija.
"U Srebrenici su bebe umirale od gladi, ljudi od boli, a amputacije i operacije smo radili na živo"
Šef kirurgije u Ratnoj bolnici u Srebrenici dr. Ilijaz Pilav (48) jedan je od posljednjih građana koji je napustio Srebrenicu nakon pada te zaštićene zone Ujedinjenih naroda.
Iz okupiranog grada u kojem je počinjen prvi genocid nakon Drugog svjetskog rata, otišao je s posljednjom grupom od 20-tak vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (Armije RBiH) nešto iza 14 sati 11. srpnja 1995. godine, u trenutku dok je nad Srebrenicom nadlijetao avion NATO-a kao posljednja nada da će Sjevernoatlantski savez uskoro započeti široke zračne napade protiv nadirućih snaga Vojske i MUP-a RS. Ratni kirurg iz Srebrenice ističe da pred ovakvim činjenicama pada ona naroda izreka da vrijeme liječi i najdublje rane.
"Ne postoji to vrijeme, ne postoji ništa, što može donekle ublažiti ono što svaka žrtva genocida nosi sa sobom... Imam običaj kazati da je postojao jedan dio mog života do srpnja 1995. godine, a da onaj poklonjeni dio, dodatak životu, mi svi živimo nakon srpnja 1995. godine. Ono što je sasvim sigurno, nije me briga hoće li se razumjeti ili neće, sasvim sigurno da mi preživjele žrtve genocida posebno računamo vrijeme. Mi vrijeme računamo od srpnja do srpnja", govori doktor Pilav.
"U svijesti je zauvijek ostala urezana slika dvije umiruće bebe, dvoje male djece od dvije-tri godine, koje su donijeli u bolnicu. Bili u terminalnom stadiju pothranjenosti. Također, bilo je dosta starih ljudi kojima je izgladnjivanje ubrzalo smrt. Ali će slika ovo dvoje djece biti nešto što će me pratiti do kraja života", sjeća se ugledni kirurg.
"Amputacije su se radile na živo. Bili smo u situaciji da i trbuh ranjeniku otvaramo na živo! Nismo imali anestezije. Ljudi su umirali. Šok bola je poznat u medicini i nastaje zbog enormnog jakog bola. Bili smo pred dilemom da li pokušati, pa možda i bude uspješno, ili sve pustiti. Uvijek smo bili spremni pokušati. U tim pokušajima smo imali zaista neslućenog uspjeha. Treba znati da mi do početka 1993. godine nismo imali nikakvog sanitetskog materijala, nikakvih instrumenata, nikakvih lijekova, analgetika, ni anestetika", ističe dr. Pilav, dodajući da je i u tako nemogućim uvjetima napravljen nevjerojatan domet u liječenju ranjenih i bolesnih u opkoljenoj Srebrenici.
Najmlađa žrtva genocida i službeno dobila ime Fatima i rodni list
Novorođenče Have i rahmetli Hajrudina Muhića, najmlađa žrtva genocida u Srebrenici, koja je danas ukopana s ukupno 409 žrtava prvog genocida poslije Drugog svjetskog rata u Europi, dobila je danas i službeno ime i rodni list, te neće biti ukopana kao "bezimeno novorođenče Muhić" kako je ranije najavljivano.
Beba koja se rodila u bazi UNPROFOR-a u Srebrenici nakon pada te zaštićene enklave Ujedinjenih naroda (UN) nosit će ime Fatima po želji njene majke i bit će ukopana u Memorijalnom centru Potočari. Fatima će na dan kada bi trebala slaviti svoju punoljetnost dobiti i svoje ime na nadgrobnom obilježju.