OD OVE, odavno ne čusmo ljepšu vijest iz Bosne i Hercegovine. Bilo bi dobro kada bi takva odjekivala i Hrvatskom. Naime, rezultati jednoga od najvećih poslijeratnih znanstvenih istraživanja o stavovima bosanskohercegovačkih građana o religiji i pomirenju u Bosni i Hercegovini 'Izgradnja razumijevanja i poštovanja religijske i društvene različitosti', provedenom u svibnju 2013. na uzorku od 2606 ispitanika u 13 gradova: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić, iznova su potvrdili da bosanskohercegovački građani, unatoč strašnim posljedicama prošloga rata, daju nedvosmislenu potporu procesu pomirenja i izgradnje međusobnoga povjerenja u toj zemlji.
Prema navodima priopćenja koje su medijima 29. studenoga 2013. uputili predstavnici University of Edinburgh i Centra za empirijska istraživanja religije (CEIR), Sarajevo – institucija koje su provele ovo istraživanje - među najvažnijim rezultatima nalaze se sljedeći:
- 77% ispitanika drži važnim proces pomirenja, koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH.
- Veliki broj njih smatra da nastavnici i osobe koje predstavljaju sve i/ili nijednu nacionalnu skupinu posebno imaju najviši procijenjeni potencijal u procesu pomirenja. To smatra važnim 72% ili veoma važnim 76,8% ispitanika.
- Premda su ispitanici bili znatno manje skloni potencijalnoj ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari (51,9% ih smatra važnim), velika većina snažno podržava proces u kome se političari ozbiljno bave mišljenjem običnih ljudi (76,8%).
- Također, velika je potpora (77,8%) aktivnostima koje promoviraju razumijevanje i poštovanje različitosti među građanima.
Dobiveni rezultati, navodi se dalje u priopćenju, podsjetnik su bosanskohercegovačkim političarima, ali i predstavnicima međunarodne zajednice, da većina stanovništva širom Bosne i Hercegovine – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih do onih koji uopće nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvaćaju veoma ozbiljno potrebu za pomirenjem te da je stoga na razini cijele države veoma važno uključiti velik broj sudionika kako bi taj proces mogao biti uspješan.
Osim toga, istraživanje ponovno potvrđuje izuzetno snažnu potporu pomirenju među religioznim ispitanicima kao i među bivšim vojnicima – ratnim veteranima, uz napomenu da su se umirovljenici pokazali kao jedan od najjačih izvora potpore za aktivnosti pomirenja. Ne treba, naravno, isključiti ni one koji sa skepsom gledaju na cijeli ovaj proces.
Također važno je istaknuti i sljedeće naglaske iz istraživanja:
- prije promjene društva potrebno je izvršiti ekonomske i/ili političke promjene;
- broj onih koji smatraju da je važno proces pomirenja izvršiti na lokalnoj razini znatno je manji od broja onih koji smatraju da je važno izvršiti pomirenje na razini cijele Bosne i Hercegovine;
- ispitanici s većim prihodima imaju u principu pozitivniji stav o pomirenju;
- jedna od najpozitivnijih grupa ispitanika su umirovljenici s relativno malim primanjima.
Kako je istraživanje bilo osmišljeno da se osobe same izjasne o svome nacionalnom i religijskom ili nereligijskom identitetu, te da kažu koliki značaj pridaju vlastitim identitetima u svom životu, rezultati su bili sljedeći (Osjećaj nacionalne pripadnosti mi je važan -u %):
- Ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala se kao pripadnica ili pripadnik jednoga od tri konstitutivna naroda;
- Približno 8% ispitanika naznačilo je da nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o svom privatnom životu.
Zaključno, navodi se u priopćenju, može se reći sljedeće: kako jedno istraživanje samo po sebi nije pouzdan alat za otkrivanje čimbenika koji imaju najviše utjecaja na javne stavove o pomirenju, teško je temeljem navedenih rezultata generalizirati o perspektivama koje se tiču ove teme, čak i u okviru jednoga dijela populacije, a kamoli objasniti najevidentnije korelacije između stavova i porijekla ispitanika. U svakome slučaju, istraživanje koje u sumnju dovodi uvriježene pretpostavke o javnom mišljenju može pomoći da se brže promijeni javno razumijevanje suvremene bosanskohercegovačke zbilje.
Na kraju priopćenja navedeni su i članovi istraživačkoga tima.
Činili su ga sljedeći autori: George Wilkes (Sveučilište u Edinburghu), Ana Zotova (Univerzitet u Beogradu), Gorazd Andrejč (Sveučilište u Cambridgeu), Zorica Kuburić (Univerzitet u Novome Sadu), Marko-Antonio Brkić (Sveučilište/Univerzitet "Hercegovina" u Mostaru), Muhamed Jusić (Centar za napredne studije u Sarajevu), Zlatiborka Popov-Momčinović (Univerzitet u Istočnome Sarajevu) te Davor Marko (Univerzitet u Beogradu).