POLITIČKA korupcija stara je koliko i sama politika, te je toliko raširena da bismo, karikirano govoreći, mogli reći da gotovo i nema političara koji je u tom pogledu sasvim čist. Pitanje je samo tko će u tome biti otkriven.
Danas je francuska policija dala nagovještaj kako bi i donedavni francuski predsjednik Nicolas Sarkozy mogao postati najnovija "žrtva" tog fenomena. U nizu racija pretraženi su Sarkozyjevi ured i kuća, kao i uredi njegovih odvjetnika. Razlog je sumnja u protuzakonito financiranje Sarkozyjeve predsjedničke kampanje 2007. godine. O tome se pričalo i ranije, lai je Sarkozyja štitio imunitet koji je prošlog mjeseca otišao u povijest.
Chirac preduhitrio Sarkozyja i postao prvi francuski predsjednik osuđen za korupciju
Čitava priča zapravo je dio "afere Bettencourt", gdje se nasljednica milijarde dolara vrijednog L`Orealovog carstva Liliane Bettencourt sumnjiči da je Sarkozyju za spomenutu kampanju donirala puno veću svotu od dopuštene. Slično kao i u "slučaju HDZ", i ovdje su u pitanju bile debele kuverte koje su okolnim putem dolazile do čelnika stranke. Bivša računovotkinja Liliane Bettencourt, Claire Thibout, tvrdi kako je Bettencourt preko suradnika dala 150.000 eura u gotovini Sarkozyjevoj stranci UMP, odnosno njenom tajniku i donedavnom ministru financija Ericu Woerthu. Ime Nicolasa Sarkozyja već se neko vrijeme povezuje s koruptivnim aktivnostima, a sad je čitav proces raskrinkavanja tih aktivnosti zaista i pokrenut, ali tek preostaje za vidjeti hoće li sve rezultirati optužnicom, ili će se Sarkozy "izvući".
Pritom valja napomenuti kako Sarkozy nije prvi francuski predsjednik koji se dovodi u vezu s korupcijom. Krajem prošle godine francuski sud proglasio je bivšeg predsjednika Jacquesa Chiraca krivim zbog pronevjere javnih sredstava i zloporabe ovlasti. U doba kad je još bio gradonačelnik Pariza zapošljavao je članove svoje stranke na fiktivne položaje. U vezi s tim slučajem 2004. godine je osuđeno još nekoliko visokopozicioniranih francuskih političara.
Korupcija i politika u Italiji su neodvojivi pojmovi
Vjerojatno najpoznatiji slučaj političke korupcije u recentnoj povijesti odnosi se na veliku aferu u Italiji zvanu Mani pulite, odnosno "čiste ruke". Riječ je o velikoj istrazi i sudskom procesu devedesetih, koji je doslovno doveo do raspada "Prve Republike". Istraga je pokazala potpuno ilegalnu isprepletenost politike i biznisa, a proces je na kraju rezultirao nestankom mnogih velikih stranaka, ali i nizom samoubojstava političara i industrijalaca.
Silvio Berlusconi se pobrinuo za to da pojmovi politika i korupcija u Italiji i dalje ostanu nerazlučivi. Međutim, čovjek protiv kojeg je podignuto najviše prijava u povijesti Italije nikada nije osuđen ni zbog jednog zločina ili prekršaja. Koji put bi ga spasila zastara, koji put bi se nagodio, a zahvaljujući imunitetu eskivirao je mnoge slučajeve zbog kojih je mogao završiti iza rešetaka. Međutim, Berlusconi je dans slobodna meta te se protiv njega trenutno vode tri procesa. Najopasniji bi po njega mogao biti onaj o utaji poreza zbog čega mu prijete četiri godine zatvora.
Sanader predvodi ex-Yu dužnosnike na optuženičkoj klupi
Naravno, ne moramo ići daleko da bismo našli još pokoji primjer bivšeg visokog funkcionera koji je završio u sudnici upravo zbog političke korupcije. Riječ je, naravno, o bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu, protiv kojeg se također vode brojni slučajevi vezani uz podmićivanje. A zbog "crnih torba" pred sudom će morati odgovarati i čitava njegova bivša stranka.
U neposrednom susjedstvu imamo primjer aktualnog premijera Janeza Janše, koji pred sudom odgovora zbog navodnog primanja mita od Patrie, finskog proizvođača vojne opreme. Međutim, valja naznačiti kako je postupak pokrenut prošle godine, kada je Janša bio u oporbi, odnosno nakon što mu je završio prvi premijerski mandat 2008. godine. U vezu s korupcijom često su se dovodili i bivši crnogorski premijer Milo Đukanović te bivši predsjednik Srbije Boris Tadić. Protiv njih još nema nikakvih konkretnih optužnica, što ne znači da ih neće i biti.
Teza o politički motiviranom procesu već postaje izlizana
Sličnu sudbinu Ive Sanadera dijeli i nekadašnja ukrajinska heroina Julija Timošenko. Godinama je bila nedodirljiva politička figura u Kijevu, a danas "trune" u zatvoru. Njoj su glave došli štetni plinski ugovori koje je potpisala s Rusijom. Tužiteljstvo je utvrdilo kako se i sama okoristila tim poslom, a protiv Julije Timošenko trenutno se vode još dva postupka - jedan zbog utaje poreza i drugi zbog navodne povezanosti s ubojstvom biznismena Jevhena Ščerbana od prije 16 godina. Timošenko se, kao i Sanader, brani tezom kako je riječ o politički motiviranom i montiranom procesu.
Isto smatra i bivši rumunjski premijer Adrian Nastase kojeg je prije dva tjedna rumunjski Vrhovni sud osudio na dvije godine zatvora zbog korupcije. Tužiteljstvo je dokazalo kako je Nastase prisilio državne agencije da plate "taksu" za sudjelovanje na jednoj konferenciji 2004. godine te da je s tim novcem financirao svoju predsjedničku kampanju. Dan poslije, kada je policija došla u njegovu kuću da ga uhiti, Nastase se pokušao ubiti pucajući si u grlo.
Wulff zasad izbjegao optužnicu, ali ne i političku smrt
Bivšeg njemačkog predsjednika Christiana Wulffa ni imunitet nije mogao spasiti, jer je njemačko državno odvjetništvo zbog sumnje u korupcijske aktivnosti od Bundestaga tražilo da mu se taj imunitet ukine. Dva tjedna ranije kriminalistička policija pretresla je njegove ured u predsjedničkoj palači, gotovo po istom receptu kao što je danas to napravila i francuska policija sa Sarkozyjevim nekretninama. Navodno je Wulff kao premijer Donje Saske primao sumnjive pozajmice od prijatelja i dizao kredite po povlaštenim kriterijima. Wulff je ekspresno podnio ostavku, a protiv njega još uvijek nije podignuta nikakva prijava, iako se ista može očekivati u skoroj budućnosti.
Nije korupcija jedina koja bivšim državnicima može doći glave
Bivši islandski premijer Geir Haarde također je iz dužnosničke fotelje skočio na optuženičku klupu. Njega se, doduše, nije teretilo za klasičnu političku korupciju, već je optužen da je svojim (ne)djelovanjem produbio krizu na Islandu i izazvao kolaps bankarskog sustava. Proglašen je krivim po jednoj od četiri točke optužnice.
Nekadašnji filipinski predsjednik Joseph Estrada bio je doslovno najveća zvijezda u državi. Međutim, kada je jednom napustio predsjednički ured stigla je i optužnica za pljačku države. Spasio se zahvaljujući pomilovanju predsjednika Macapagal-Arroya. Tu bi se još moglo govoriti o čitavoj plejadi bivših afričkih predsjednika, poput Mubaraka i Ben Alija, koji su nakon silaska s vlasti postali predmetom suđenja, ali je njihova krivnja u pravilu sezala i puno dalje od čiste političke korupcije.